Ovako stoje stvari. Zadnjih tjedan dana kompjuter mi je umirao kao ranjeni junak na Galipolju. I onda je umro. Skroz na skroz. Plakao sam kao ljuta godina, svi lijekovi koje sam koristio i isprobao na svom mališanu nisu bili dovoljni da mu se spasi život. Živio je kao car, umro je kao propalica. Ali to nije razlog zašto nisam pisao. Pošto od doma rijetko kad i pišem. Razlog je bio taj da je na tjedan dana došao Jay-Z, pa sam više nego inače provodio vrijeme izvan kuće, a po raznim restoranima, kinima, klubovima, šta već ne.
Tako smo prvi dan njegova boravka posjetili restoran popularno nazvan Srbin. Izjeli smo zavidnu količinu mesa, jer kad su žene za stolom, odmah računaš na porciju-dvije viška. Tako i bi te se najedosmo kao ljudi, a i vina smo ponešto litara popili, pa su nam duše i srca kucali u veselom zanosu. Tako veseli i spremni za akciju krenusmo put grada. No prije konkretnog izlaska, posjetismo Vođin stan, konkretno njegove higijenske prostorije. Hrana je htjela van, a nismo je namjeru imali držati u sebi! Obavivši prljavu rabotu, zaputismo se prema birtiji Ham-Ham. Tamo popismo nekoliko pića, sve dok nas nisu istjerali van, a onda nas je tako istjerane opet potjeralo, pa smo opet svratili do Vođinih saniteta. A onda do Sokola, jer tako je htjela ženskad, a tamo smo udrili po piću te pjesmi. Dobro, ja samo po piću, pošto nijednu pijesmu nisam znao. Doma sam došao u kasni sat, pokisnuo sam, a pješice do doma sam slušao jedno te istu pjesmu na repeat, jer je to jedna jedina koju imam na mobitelu. Ujutro me bilo strah pogledati u novčanik.
Tjedan smo do četvrtka Jay-Z i ja kratili gledanjem televizije, bivanjem na Internetu te jednim odlaskom u kino. Odgledali smo Djecu čovječanstva. To je dobar film. Ima dobre scene šore i fine duge impresivne kadrove. A u četvrtak smo Richard, Vođa, Jay-Z i ja otišli do Sofre, gdje smo pojeli nešto hrane. Richard i ja smo krenuli sa begovom čorbom. Uštipci sa kajmakom su nas zaskočili poslije toga, a bogami i šareni bureci. Nešto kasnije u želudac je sjela i sogan dolma, a i hadžijski odrezak. Zaokružismo sve sa jednom platom Sofra te pokojom pljeskavicom sa strane. A i šišom. Vođa se uspio napiti. Jay-Z također. Ali ne kao Vođa. Koji mi je, nakon što sam ga ja naivno odvezao doma u njegovom autu, oteo ključeve vlastitog auta i sjeo za upravljač istog onako pijan i silom htio otići u Pashu. Sjeo sam s njim u auto ne bi li pazio na njega. Nekako je uspio izbjeći da ga 4 policijska vozila ne zaustave, makar je vozio pijan, nevezan i usput razgovarao na telefon. Kod Pashe sam ga uspio uvjeriti da ću ja pješke doma ako on uđe unutra, pa je popustio i otišao do McDonald'sa, iako je sat vremena prije pojeo hrane kao cijela jedna kineka provncija u godinu dana. Nekako me uspio i do doma odvest i izbjeći još jednu policijsku ophodnju.
Evo malo slika iz Sofre.
Pljeskavica
Hadžijski odezak
Plata Sofra
Radni petak je prošao brzo i već navečer sam bio u SC-u na koncertu Death Disca. Jay-Z i Vođa su imali dan predaha, ali ja se nisam dao pa sam uz nekoliko piva nakon koncerta zajedno sa svim ljudim plesao kao veliki na hitove koje DJ bjaše puštao. Večer smo zaokružili jednim odlaskom kod Ramadanija i sa po jednom velikom s kajmakom. A subota je opet dovela nova iznenađenja. Na samo jedan dan direktno iz Londona je došao Grk. Dočekali smo ga kao da očekujemo davno pritvorenog generala. Navečer smo ga odmah odveli u Sofru gdje nas već znaju i imenom, a bogami i harmonikaša imaju. Pojelo se opet oveće brdo hrane, a ovaj put je palo i slatkog za kraj. Pošto se Grk zaželio gledanja oskudno odjevenih žena, opet smo završili u Sokolu sve negdje do nekih jutarnjih sati. Ukratko, solidan tjedan. Sad slijedi tjedan odmora i besparice, pa onda opet valjda ispočetka. Gunzmenskis!!!!
Još par slika.
|
