Vrijeme vani je za posrat. A ja sam na poslu, što je još više za posrat. Dva put za posrat, da budemo precizni. Jerbo..
1. Na poslu sam.
2. Imam dileme kako doma s posla. Biciklom ili pješke.
Tako dolazimo do sljedećih problema. Ako odem doma biciklom, neminovno ću pokisnuti. Što bih možda i dopustio da nemam iPod sa sobom. A ne želim da mališan pokisne. Ako odem pješke, neću pokisnuti, jer ću uzeti kišobran s posla, ali će mi do doma trebati duže vremena, a i sutra ću morati javnim prijevozom na posao, a ujutro mrzim svijet te nije preporučljivo da sam u doticaju s ljudima. Sve ovo se ne bi dogodilo da sam, kao svaki pošteni Hrvat, ostao doma na sveti praznik. Ali ja sam odlučio raditi danas, pa ne raditi u petak, ne bi li odužio vikend. Eto mi sad.
Negdje na pola prethodnog paragrafa pomislio sam da ću nekako one dve dileme i ona dva problema uspjeti razgranati tako da mi uspije dokazati svima kako u životu imam samo problema i dilema. Ali shvatio sam da sam poprilčno nesposoban za takvo što. Nemam ja volje ni mogućnosti popunjavati praznine da bi se došlo do same srži. Zato nikad ne bi mogao napisati roman. Uvjeren sam u to. Ja sam više čovjek za pripovjetku. Crticu, čak. Iako se nekad začudim samom sebi. Kao recimo neki dan kad sam skakao s teme na temu, a opet se vračao prvotnoj misli. Za to je trebalo popit i još koješta istinabog. No, uvjerite se sami... Vlasnik snimljenog materijala:Vatroslav.
Jebogaon, lijepo pada, a još uvijek nisam riješio kako ću doma. Dat ću kiši još malo vremena, a onda odlučiti na licu mjesta. Tako je najbolje. A doma me čeka neka mesina, nadam se. Ipak je danas praznik. A ja već dvije godine izbjegavam groblje. Ne bih znao da li je to dobo ili loše. Bilo kako bilo, dugi vikend je preda mnom. A sutra svi na Death Disco! Barambuli!!!!
Post je objavljen 01.11.2006. u 17:12 sati.