Marketing
Kita cvijeća i pička materina
Bijah sretan u petak. Sama činjenica da nisam morao na posao me činila sretnim. Ali pošto sam u glavi imao saznanje da ću, osim što neću na posao, ići i pojesti kakav dobar komad hrane, bio sam još sretniji. I tako me Vođa pokupi u neki sat vozilom i mi put Borovja, ne bi li tamo okušali specijalitete bosanske kuhinje. Dakako, riječ je o restoranu Sofra. Dođosmo, sjedosmo i naručismo. Gospođa je bila nemalo iznenađena kad smo nas dvojica naručili mesa za vojsku nahraniti. Krenuli smo lagano, sa begovom čorbom. Ja inače nisam ljubitelj juha, ali ova je dobra i sigurno nije zadnji put da sam je jeo. Dok smo čekali glavne stvari, pred nas su stavljeni zeljanica i burek. Ubismo ih lakoćom. Digresija: Hybride, ako ovo čitaš, u Sofri ćeš naći dobar burek. Digresija je gotova. Na stol potom dolaze sogan dolma i čuftice u kajmaku sa rižom. Sve za jest sa žlicom. Sogan dolma je predivno jelo, a u čufticama sam se malo razočarao, iako ne bi smio, jerbo bi to realno trebalo biti najbolje jelo na svijetu. Mislim, faširano meso u umaku od otopljenog kajmaka! Ima li boljeg? Ali, kao što rekoh, ostadoh malo razočaran.
Ništa zato! Raspoloženje su mi popravila jela koja su uslijedila. Ćevapi, pljeskavica, šiš i sudžukice. Sve u zasebnoj lepinji, sve sa tonom luka i kajmaka. Vođa se bacio na hranu kao tek odrasli bizon, ja isto. Ali, dok je on nastavio tamaniti hranu nakon proždrane pljeskavice, ja sam stao kao ukopan. Pojeo sam još ćevap, dva, ali to je bilo to od mene. Razočarao sam i podbacio. Vođa me gledao sa prijekorom, ja sam pokušavao ne gledati ga u oči, sve od srama. Nešto kasnije, pridružili su nam se Richard i Mia Begović, pa smo još malo popili, oni su nešto pojeli i već je bilo kasnije popodne. Platili smo i razišli se. Ja sa dodatnim paketićem u rukama. Hurmašice i baklave za roditelje mi. Te, normalno, ostacima roštilja. Ovom prigodom zahvaljujem drugu Ya:raanu koji je predložio jelovnik. Čovjek zna znanje, nema šta.
Pošto sam se preždro, a i dve i pol litre vina udaraju u glavu kad ih se popije u podnevni sat, sve tamo do pola devet sam bio za jednu stvar. A onda se trebalo genuti i doći do Broadway kina, a sve s ciljem da se pogleda film kojeg je cijeli svijet očekivao s nestrpljenjem. Borat, jasno. Koliko sam bio preždran, dovoljno govori činjenica da sam uzeo srednje kokice i veliku Coca-Colu, umjesto uobičajenog Mamut menua koji uzimam svakom prilikom u Broadway Tkalči. Iste te srednje kokice nisam uspio pojesti. Glava me je rasturala, jer sam ponovio grešku koju sam nekoliko puta u životu napravio. Napio se u popodnevni sat. Lijepo je piti popodne, ako se lokanje nastavlja do navečer. Ali ako se stane popodne, nije dobro pod moju glavu te tijelo. Eto, sad i to znate. A ja sad idem radit dalje. Ostavljam jedan mali slideshow pojedenog u petak, sa naslovima, ne bi li znali što je što. Rangasevalovskij!!!!!!
Post je objavljen 07.11.2006. u 17:37 sati.