Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


nedjelja, 08.06.2008.

Odgovor na pitalicu + događanje naroda na mađarskoj carini (izlet u Pečuh)

Nitko nije skužio rješenje u prošlom postu! Dakle, odat ću vam! Na žigu od vize za ulaz u Jordan umjesto kinGdom piše kinKdom! Dakle, više sam puta bila u "Hasemite Kinkdom of Jordan". eek zubo Možete vjerovati?

Photobucket



Šetnja Pečuhom

Nego, bili smo nedavno u Mađi. Nakon dugo vremena, evo mene u Pečuhu. Ok, volim Pečuh. Već je prošlo bilo podne, došli smo ispred Arkada negdje oko podne. Za one koji ne znaju Arkad je bio Avenue Mall daleko prije Avenue Malla. Arkad je bio City Centar 1 kad je CC1 bio ledina. Arkad je bio svetinja jednako kao što je Nama bila u doba komunizma. Photobucket

I ništa, došli mi na parking u centru Pečuha, standardno Cigići oko nas koji će nam "garantovat čuvanje za deset kuna". Odbijamo nasrtljivce glumeći da ne znamo jezik (iako pričaju "naški"). Photobucket Odlazimo do parkingomata vidjeti koliko šta moramo platiti gradu. Parking se plaća do 13 sati, pogledamo na sat, sad je 12:10. Budući da nema plaćanja na pola sata, u balkanskom stilu, odlučimo ne platiti isti. I odlazimo prvo u šetnjicu gradom.

Pečuh sladak kao i obično. Za one koji ne znaju, do prije 15-ak godina, Pečuh je bio sjena Osijeka. Sva ta okolna pogranična sela pa sve do Pečuha živjeli su od nas komunističko-bogatijih Hrvatića. I onda je došao rat. Pečuh je danas L.A. za Osijek. U svakom je pogledu napredovao. Žao mi je jako Osijeka, jer vidim kako je mogao izgledati da nije bilo rata i ostalih stvari.

Za one koji nisu bili u Pečuhu, evo par detalja. Sve je snimano mobitelom, ali mislim da ćete osjetiti srednjeeuropski ugođaj. Za one koji su bili - sve znate gdje je što!

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket


Ovo mi je fantastičan ulaz u Hotel.

Photobucket


Photobucket


Usput, ovo je popločeno bračkim kamenom za neku veliku obljetnicu Pečuha. Kamen je iste zime popucao. Pitajmo se zašto. Photobucket

Photobucket

Ali lijepo izgleda, ne?


Photobucket



Ovdje sam prvi put jela neki sitnokuglasti sladoled. Ste vi to kad jeli? Ajme što je fora! Kao sladoled od stiropora!

Photobucket

Photobucket


Mađarski Evenju Mol i CC1 u jednom

Kad smo se našetali jedno sat-dva, vraćamo se pred pečuški Evenju Mol i uranjamo u čari šopinga. Ni ne slutismo kakva se drama, u međuvremenu, odvijala na vjetrobranskom staklu našeg auta.

Nisam ništa posebno kupila što ne mogu i u Hrci. Nda, dobro, nema veze, dan je bio super. Nakon sat-dva lutanja Arkadom, odlučujemo prekinuti šoping i polako se vraćati doma s obaveznim stajanjem u nekoj mađarskoj čardi. Izbor je pao na jednu čardu negdje prema Šiklošu. Ok, sve super. I dolazimo mi polako prema kolima, kad meni zaklecaju koljena. Narančasta najlon-kovertica zakačena za brisač. O ne.

Uzimam najlon u ruke i grozničavo otvaram. Nema sumnje - kazna. Datum? 12:30. Samo pola sata prije prestanka naplate. Koji pizdek. A to što smo im ostavili lovu u Arkadu i to što smo im planirali poharati vinariju s Tokajima i otići na ručak? To ništa, ha? Šmrc.

Šta ćemo sad? Ništa, idemo prvo nešto pojesti i kupiti koji Tokaj pa ćemo odna razmišljati o posljedicama. Kako god, meni splasnulo raspoloženje. Pa sunce im žarko, ostavimo im pare u trgovinama, ići ćemo kupiti njihovog vina, papamo u Mađi i oni nas orobe za pola sata.

Photobucket

Da, zaboravila sam napisati da je kazna 100 kunića. Ako ne platimo u roku od 8 dana. Kasnije se povećava. Do 20 i nakon 20 dana. Plus kamate. I-ju.


Kod čika Bele za prijatelje Hrvate

Ništa... Odlazimo papati u restoran Tenkes Carda. Ambijent stremi prema etno-restoranu. Mala mađarska čarda, eto... Jelovnik nije ne-znam-što, ali na kraju nas je klopa razveselila, bilo je ukusno. Cijene povoljne, konobari ljubazni i user friendly prema južnoj braći.

Photobucket

Photobucket


Uzela sam kremu juhu od vrganja s nekim knedlama od divljači. Knedle se ne vide na ovoj slici, ali postoje (dvije veće). Fina juha, stvarno.

Photobucket


Bilo je jela koja su se zvala "zakuska iz špajze čika Bele" ili "mesna plata za naše prijatelje Hrvate" i slično. zubo

Za glavno jelo pileća prsa na roštilju s umakom od dimljenog sira. Kad su mi donijeli na stol bila sam blago razočarana skromnim izgledom, ali je okus bio PREdobar. Jako mi se svidjelo, sve sam smazala.

Photobucket


U Šiklošu odlazim kupiti Tokaj. Mljac, cijeli štand mojih omiljenih vina. Tokajtokajtokaj, zvonilo mi je u glavi.

Photobucket

Usput, trabanti su tamo još uvijek uredno na cestama. Nevjerojatno!

Photobucket

Pogledajte ta sjedala bez naslona za glavu. Kako je taj auto mal i nizak. Ovdje ogroman tip vodi ženu i djecu. Na parkingu je vozio 10 na sat, a sumnjam da i na otvorenoj cesti može brže. Koji je to zvuk motora, hehe, smiješan auto... Imaš osjećaj da je kao igračka i da će se raspast svakog trena, jer u njega ne smiju sjesti teži od 15 kg.


Kad te okruži 10-ak mađarskih carinika i policijaca

Dolazimo na granicu. Kako god, dogovor je bio da ćemo ignorirati kaznu i baciti grbu. Sumnjamo da su ovi iz naplate parkinga stigli dojaviti carinicima išta. Kao šta da su nam Cigići s parkinga ukrali kaznu, ne bi za nju ni znali. U autu se nitko ne sekira osim mene. Auto nije moj, ali znoj me oblije svaki put kad sam u potencijalnom sukobu s policijom i carinom. Uglavnom, došli na carinu, dolazi mađarski carinik, otvorite prtljažnik, naš vozač izlazi van, otvara prtljažnik i ja tu totalno puknem pod pritiskom, istrčavam van iz auta, bacam se mađarskom cariniku u zagrljaj i suzama ga molim za oproštaj. Carinik briše moje suze s njegovih zelenih revera i pokušava mi objasniti da ne zna ni hrvatski ni engleski. Čula sam ga kao kroz maglu, jer mi je od straha bubnjalo u ušima, a oči su mi bile zamagljene sunčanim naočalama natopljenim tugom.

Kako god, zove neku svoju kolegicu koja zna engleski da si mi razjasnimo situaciju s kaznom i uplatnicom i da zašto su nam naplatili kaznu za samo pola sata parkinga. Dolazi žena s njih još 10 uniformiranih lica!! Photobucket Došlo mi je da priznam sve svoje grijehu u zadnjih ne-znam-koliko godina. Žena jedva, ali jedva priča engleski, ali dovoljno da na moje polagano objašnjavanje zašto bi platili puni sat za samo pola sata i da kuda ide mađarski turizam u Pečuhu, onda se podsmjehne i kaže "Voc d prablm?" ili "So vot?". Dakle, propisi su propisi, hladno će Mađarica. Uspjevamo skužiti da nam savjetuju da se vratimo u Beremend i platimo u pošti kaznu. Kako kad ne radi, inteligentno ćemo mi, subota je, majkumu! U daljini skužimo naše carinike kako se skupljaju i gledaju što se s nama događa. Photobucket Subota, žive duše nema, a oko našeg auta hrpa mađarskih carinika i policije.


U to dolazi neki auto belomanstariske registracije, kad ono pripadnik mađarske nacionalne manjine u Hrvata koji nam je sve objasnio. Simultani prijevod odličan, ali rezultati poražavajući. Da skratim priču, tip nam je objasnio da to moramo platiti u roku od 8 dana, ako ne platimo, nema nam ulaska u državu slijedeći put. Nakon 8 dana javljaju to svim carinama. I kad bi htjeli kasnije ući u zemlju, hop, ne možemo dok ne pokažemo UPLATNICU da smo tu kaznu sanirali. Jer ovi iz Parking-firme jave da dugujemo, ali ne jave kad smo obavezu u međuvremenu namirili. Plus, ne samo da ne bi mogli ući u Mađu, nego, tvrde, ne bi mogli ući ni u neku drugu državu EU. Kao umreženi su. Meni ruke zadrhtaše. Na sreću da smo pitali. Photobucket Kako god, Mađari su bili ljubazni, ne mogu reći. Na sreću da nam je ovaj dobri čovjek preveo detalje. Dobro da smo pitali!

Kad smo došli na našu granicu raspričali smo se i s našim carinicima na istu temu. Oni ne znaju baš sve komplikacije u vezi neplaćanja parkinga. Ali kao nešto su čuli da se može i RH platiti, ali ne znaju gdje. Mislim, možete u banci, ali provizija gadna. Ljubazni i oni... ali moj nemir ne nestaje.

Epilog

Ništa, dali prijateljima koji su išli tih dana u Mađu. Platili nam, dobili nazad uplatnicu, iako nam nije potrebna ako platimo kaznu u roku od osam dana.

Tko bi rekao da će mi se dan u Mađi tako zakomplicirati. Platili kaznu 120 kunića u forintama. Platili frendu 50 kunića za kavicu u Mađi, ono tutnuli bezveze u ruke. A da smo platili parking izašlo bi nas samo 15 kn. Šteta da nisam mogla reći "a jesam vam rekla da je najbolje da platimo parking?!". Photobucket




- 12:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.