Pregled posta

Odgovor na pitalicu + događanje naroda na mađarskoj carini (izlet u Pečuh)

Nitko nije skužio rješenje u prošlom postu! Dakle, odat ću vam! Na žigu od vize za ulaz u Jordan umjesto kinGdom piše kinKdom! Dakle, više sam puta bila u "Hasemite Kinkdom of Jordan". Možete vjerovati?





Šetnja Pečuhom

Nego, bili smo nedavno u Mađi. Nakon dugo vremena, evo mene u Pečuhu. Ok, volim Pečuh. Već je prošlo bilo podne, došli smo ispred Arkada negdje oko podne. Za one koji ne znaju Arkad je bio Avenue Mall daleko prije Avenue Malla. Arkad je bio City Centar 1 kad je CC1 bio ledina. Arkad je bio svetinja jednako kao što je Nama bila u doba komunizma.

I ništa, došli mi na parking u centru Pečuha, standardno Cigići oko nas koji će nam "garantovat čuvanje za deset kuna". Odbijamo nasrtljivce glumeći da ne znamo jezik (iako pričaju "naški"). Odlazimo do parkingomata vidjeti koliko šta moramo platiti gradu. Parking se plaća do 13 sati, pogledamo na sat, sad je 12:10. Budući da nema plaćanja na pola sata, u balkanskom stilu, odlučimo ne platiti isti. I odlazimo prvo u šetnjicu gradom.

Pečuh sladak kao i obično. Za one koji ne znaju, do prije 15-ak godina, Pečuh je bio sjena Osijeka. Sva ta okolna pogranična sela pa sve do Pečuha živjeli su od nas komunističko-bogatijih Hrvatića. I onda je došao rat. Pečuh je danas L.A. za Osijek. U svakom je pogledu napredovao. Žao mi je jako Osijeka, jer vidim kako je mogao izgledati da nije bilo rata i ostalih stvari.

Za one koji nisu bili u Pečuhu, evo par detalja. Sve je snimano mobitelom, ali mislim da ćete osjetiti srednjeeuropski ugođaj. Za one koji su bili - sve znate gdje je što!












Ovo mi je fantastičan ulaz u Hotel.







Usput, ovo je popločeno bračkim kamenom za neku veliku obljetnicu Pečuha. Kamen je iste zime popucao. Pitajmo se zašto.



Ali lijepo izgleda, ne?






Ovdje sam prvi put jela neki sitnokuglasti sladoled. Ste vi to kad jeli? Ajme što je fora! Kao sladoled od stiropora!






Mađarski Evenju Mol i CC1 u jednom

Kad smo se našetali jedno sat-dva, vraćamo se pred pečuški Evenju Mol i uranjamo u čari šopinga. Ni ne slutismo kakva se drama, u međuvremenu, odvijala na vjetrobranskom staklu našeg auta.

Nisam ništa posebno kupila što ne mogu i u Hrci. Nda, dobro, nema veze, dan je bio super. Nakon sat-dva lutanja Arkadom, odlučujemo prekinuti šoping i polako se vraćati doma s obaveznim stajanjem u nekoj mađarskoj čardi. Izbor je pao na jednu čardu negdje prema Šiklošu. Ok, sve super. I dolazimo mi polako prema kolima, kad meni zaklecaju koljena. Narančasta najlon-kovertica zakačena za brisač. O ne.

Uzimam najlon u ruke i grozničavo otvaram. Nema sumnje - kazna. Datum? 12:30. Samo pola sata prije prestanka naplate. Koji pizdek. A to što smo im ostavili lovu u Arkadu i to što smo im planirali poharati vinariju s Tokajima i otići na ručak? To ništa, ha? Šmrc.

Šta ćemo sad? Ništa, idemo prvo nešto pojesti i kupiti koji Tokaj pa ćemo odna razmišljati o posljedicama. Kako god, meni splasnulo raspoloženje. Pa sunce im žarko, ostavimo im pare u trgovinama, ići ćemo kupiti njihovog vina, papamo u Mađi i oni nas orobe za pola sata.



Da, zaboravila sam napisati da je kazna 100 kunića. Ako ne platimo u roku od 8 dana. Kasnije se povećava. Do 20 i nakon 20 dana. Plus kamate. I-ju.


Kod čika Bele za prijatelje Hrvate

Ništa... Odlazimo papati u restoran Tenkes Carda. Ambijent stremi prema etno-restoranu. Mala mađarska čarda, eto... Jelovnik nije ne-znam-što, ali na kraju nas je klopa razveselila, bilo je ukusno. Cijene povoljne, konobari ljubazni i user friendly prema južnoj braći.






Uzela sam kremu juhu od vrganja s nekim knedlama od divljači. Knedle se ne vide na ovoj slici, ali postoje (dvije veće). Fina juha, stvarno.




Bilo je jela koja su se zvala "zakuska iz špajze čika Bele" ili "mesna plata za naše prijatelje Hrvate" i slično.

Za glavno jelo pileća prsa na roštilju s umakom od dimljenog sira. Kad su mi donijeli na stol bila sam blago razočarana skromnim izgledom, ali je okus bio PREdobar. Jako mi se svidjelo, sve sam smazala.




U Šiklošu odlazim kupiti Tokaj. Mljac, cijeli štand mojih omiljenih vina. Tokajtokajtokaj, zvonilo mi je u glavi.



Usput, trabanti su tamo još uvijek uredno na cestama. Nevjerojatno!



Pogledajte ta sjedala bez naslona za glavu. Kako je taj auto mal i nizak. Ovdje ogroman tip vodi ženu i djecu. Na parkingu je vozio 10 na sat, a sumnjam da i na otvorenoj cesti može brže. Koji je to zvuk motora, hehe, smiješan auto... Imaš osjećaj da je kao igračka i da će se raspast svakog trena, jer u njega ne smiju sjesti teži od 15 kg.


Kad te okruži 10-ak mađarskih carinika i policijaca

Dolazimo na granicu. Kako god, dogovor je bio da ćemo ignorirati kaznu i baciti grbu. Sumnjamo da su ovi iz naplate parkinga stigli dojaviti carinicima išta. Kao šta da su nam Cigići s parkinga ukrali kaznu, ne bi za nju ni znali. U autu se nitko ne sekira osim mene. Auto nije moj, ali znoj me oblije svaki put kad sam u potencijalnom sukobu s policijom i carinom. Uglavnom, došli na carinu, dolazi mađarski carinik, otvorite prtljažnik, naš vozač izlazi van, otvara prtljažnik i ja tu totalno puknem pod pritiskom, istrčavam van iz auta, bacam se mađarskom cariniku u zagrljaj i suzama ga molim za oproštaj. Carinik briše moje suze s njegovih zelenih revera i pokušava mi objasniti da ne zna ni hrvatski ni engleski. Čula sam ga kao kroz maglu, jer mi je od straha bubnjalo u ušima, a oči su mi bile zamagljene sunčanim naočalama natopljenim tugom.

Kako god, zove neku svoju kolegicu koja zna engleski da si mi razjasnimo situaciju s kaznom i uplatnicom i da zašto su nam naplatili kaznu za samo pola sata parkinga. Dolazi žena s njih još 10 uniformiranih lica!! Došlo mi je da priznam sve svoje grijehu u zadnjih ne-znam-koliko godina. Žena jedva, ali jedva priča engleski, ali dovoljno da na moje polagano objašnjavanje zašto bi platili puni sat za samo pola sata i da kuda ide mađarski turizam u Pečuhu, onda se podsmjehne i kaže "Voc d prablm?" ili "So vot?". Dakle, propisi su propisi, hladno će Mađarica. Uspjevamo skužiti da nam savjetuju da se vratimo u Beremend i platimo u pošti kaznu. Kako kad ne radi, inteligentno ćemo mi, subota je, majkumu! U daljini skužimo naše carinike kako se skupljaju i gledaju što se s nama događa. Subota, žive duše nema, a oko našeg auta hrpa mađarskih carinika i policije.


U to dolazi neki auto belomanstariske registracije, kad ono pripadnik mađarske nacionalne manjine u Hrvata koji nam je sve objasnio. Simultani prijevod odličan, ali rezultati poražavajući. Da skratim priču, tip nam je objasnio da to moramo platiti u roku od 8 dana, ako ne platimo, nema nam ulaska u državu slijedeći put. Nakon 8 dana javljaju to svim carinama. I kad bi htjeli kasnije ući u zemlju, hop, ne možemo dok ne pokažemo UPLATNICU da smo tu kaznu sanirali. Jer ovi iz Parking-firme jave da dugujemo, ali ne jave kad smo obavezu u međuvremenu namirili. Plus, ne samo da ne bi mogli ući u Mađu, nego, tvrde, ne bi mogli ući ni u neku drugu državu EU. Kao umreženi su. Meni ruke zadrhtaše. Na sreću da smo pitali. Kako god, Mađari su bili ljubazni, ne mogu reći. Na sreću da nam je ovaj dobri čovjek preveo detalje. Dobro da smo pitali!

Kad smo došli na našu granicu raspričali smo se i s našim carinicima na istu temu. Oni ne znaju baš sve komplikacije u vezi neplaćanja parkinga. Ali kao nešto su čuli da se može i RH platiti, ali ne znaju gdje. Mislim, možete u banci, ali provizija gadna. Ljubazni i oni... ali moj nemir ne nestaje.

Epilog

Ništa, dali prijateljima koji su išli tih dana u Mađu. Platili nam, dobili nazad uplatnicu, iako nam nije potrebna ako platimo kaznu u roku od osam dana.

Tko bi rekao da će mi se dan u Mađi tako zakomplicirati. Platili kaznu 120 kunića u forintama. Platili frendu 50 kunića za kavicu u Mađi, ono tutnuli bezveze u ruke. A da smo platili parking izašlo bi nas samo 15 kn. Šteta da nisam mogla reći "a jesam vam rekla da je najbolje da platimo parking?!".





Post je objavljen 08.06.2008. u 12:54 sati.