|
!!!!OVAJ POST SE JOŠ VEČERAS NADOPUNJAVA!!!
da, da... petak. dan purifikacije i novih stremljenja. dan kada odričem se dogme o odbacivanju svake uporabe stranih riječi u mojem vokabularu. svatih kako je narod prezatupljen, a da bi shvaćao važnost postupanja prema navedenom. imam idealističkih crta u karakteru, ali ovo je jednostavno nešto presporedno a da bi odlučio trgati sebe sama iz ovako redikuloznih pobuda. ići niz struju. sa ruljom, naposljetku... ipak je fino biti dio mase. ponekad.  selo moje malo... Virovitica. moj grad. moja posljednja večer. ovdje u mojem gradu. zanavijek? ne, ne odlazim zauvijek ali ipak ovo sve označava novu prekretnicu. novu postelju u kojoj snivati ću, novi ljudi, nove obveze novoga grada. vraćat ću se... ali prethodne novine uskoro će sačinjavati moju rutinu. u ponedjeljak će biti nekakava pomrčina sunca. znakovito?! može biti. nadajmo se da vrijeme biti će vedro tako da je uspijem sagledati kako se spada. uživam u ovakvim pojavama. moji druzi već su se odselili. otisnuli u druge gradove spremni zaorati nove njive poradi ostvarenja bogatih životnih plodova. nadajmo se kako će im tlo biti fertilno... a sve kako bi jednog dana sa 55 godina mogli ponosno promatrati vlastitu djecu koja počinju studirati i u to doba još uvijek neuspješno im prodavati priče o vlastitoj uzoritosti i marljivom radu, trudu. haha! Wexi: žao mi je što nismo stigli otići na ono piće... malo manje panike ne bi ti škodilo. znam kako ćeš se ludo zabaviti i kako će ti biti lijepo. ne histeriziraj bzvz i sve će biti ok. Poss: legendooo!!! igrat ćemo mi biljara još... majku mu za jezik gricnem, čim počnem zarađivati kupujem jedan stol čisto za naše iživljavanje! hahah!! Tina: srećo... fala na pozivu. moje kontakte znaš... a da ćemo dojmove redovito dijeliti.... zar si sumnjala u mene?! Riba&Švabo: ma pijanice moje najdraže!!! tko zna kada ćemo opet piti skupa... Marcha, Boro, Cell, Krešo... tko zna kako ćemo se mi slagati ondje gdje sada idemo.  OSIJEK - nepokoreni grad. neko vrijeme ovdje nećete zateći svježih postova obzirom da na neodređeno vrijeme ostajem bez pristupa internetu. planovi su veliki, strahovi još veći - mogućnosti?! the sky is only a limit. nastojat ću ne prelaziti granice, ne svakako ću ih pomicati. 21:24h 30.rujan 2005. out for now i da, baj d wej: Jesen uz Osječko, manifestacija u čast zlaćane tekućine, organizira se i ove godine pod dirigentskom palicom omiljene lokalne pivovare. Prema najavama, svakog dana od 13-22. listopada ove godine u Tvrđi - točeno osječko pivo za fantastičnih 5kn! Ulaz na sve događaje je besplatan, a pretpostavljamo da će pivski menu biti nadopunjen i standardnim namirnicama tamanitelja piva - pivske kobase, hamburgeri, ćevapi i sl. Program je odličan, a manifestaciju će svojim koncertima uveličati doljenavedeni notni gurui. * 13. Rambo Amadeus, La gusta superior, Gelipters * 14. Bare i plaćenici, Ništa novo, Speed * 15. Urban & 4, Mor, Alt f4 * 16. 4asa, Passage band * 17. Gužva u 16-ercu, Ush & urac, Nevermind * 18. The beatles rewival, Nomadi * 19. Vatra, The red roosters * 20. Psihomodo pop, Tatto * 21. Let 3, Praxitens, Mrak dojke * 22. Belfast food, Stare mrcine, Cosmo band, Riverlords all stars band |
|
prokleta leteća beštija kruži in my dark chamber, u mojoj ložnici i udobnoj spavaonici ispunjenoj sigurnšću na katu gdje obitavam i više nego što trebam utječući upravo na obličje i ove kobase koju sada proždireš, dakako. točka.
 neki čudni leptirić šulja mi se sobičkom. leta i leta okolo naokolo pun znatiželje i dvilje gladi. volim divlje beštije. ne volim kada mi zaklanja pogled na zaslon. pa ma kako sićušan bio!! upalih svijeću.... ništa osobito. samo svijeća i plamen na vrhu što tali vosak. hahaha!! spalio sam ga! spalio! sam je naletio u letećoj piureti i opržio se... oprljio je krila dovoljno da postane slab. dovoljno slab da sunovrati se u dubinu plamena... mislim kako mu se to nije nimalo doplao..tom kukcu... i ne, prah krila noćnog leptira ne miriše lijepo u vatri. EDIT: jučerašnjih nekoliko komentara je nestalo!! pod kojim i kakvim okolnositma to zaista ne znam. najvjerojatnije je riječ o onima koji se brinu da čitav blog.hr sustav funkcionira. tim više što su proteklih 48 sati proveli čeprkajući po istom.... |
|
depresivna petlja u koju sam upao nimalo ne popušta. ni na tren. ni za osjet. stišće i cijedi život iz mene. stišće me poput omče. guši me i u posljednjim časovima ne osjećam olakšanja. mislim da zapravo mogu osjetiti kako istječe kroz nosnice lahor životnosti koji zapuhuje one koji promatraju. noge što bespomoćno lamataju zrakom prati krkljaj iz usta što zapuhuje čitajuću svjetinu. ljudi su ionako voljeli okupljati se na ovakvim događanjima. neki su u tom uživali i više od drugih.
I felt your hooks sink right into me And I knew you were my destiny And I thought you'd get the best of me On the way down to Mexico As I danced in yuor rodeo You say poverty is picturesque As you dragged your nails across my chest You're so cold You're so cruel I'm your man Not your fool Are you already over me Are you already over me Are you already over me What a fool I've been In the first flush of ecstacy As you lay naked next to me While our love put the dawn to flight I just ignore all those warning lights Cause when you laugh I just cry When you left I just died Are you already over me Are you already over me Are you already sick me What a fool I've been Hard to hold on To a love divine I'm kneeling in a corner Praying to your shrine I've been hurt So confused I've been burned I've been bruised Are you already over me Are you already over me Are you already sick of me Are you already over me Are you already over me Are you already tired of me Are you already over me What a fool I've been What a fool I've been What a fool I've been damn i'm good! i'm god. so, i'm good god. bend!  i treba znati živjeti u tišini. utopiti se drugim događanjima. čista psihologija. podcijenio sam je. |
|
[neka]: na moru je milina.izliječiš se.  [ja]: ja sam se razbolio. ali ja sam iznimka... kao i obično - posebno prase. (01:11 PM) pola tri. opet. jebemu. opet sam budan. kao da nije dovoljno što sam nakupio nekih 120-130 sati interneta... but, hey... its never enough. i kao što je netko u ranijim postovima naveo...ja sam zaista bolestan. neizlječivo. od sljedećeg tjedna neće više biti brljanja ovim virtualnim bespućima. više neće biti ostavljanja tragova po ovim krajevima... osjećam se tužno, jalovo, pomalo zabrinuto no ogorčeno. volim glasnu glazbu. zato i nosim slušalice na svakom uhu veličine ličkog nakurnjaka. jebemu, kako će mi nedostajati ova glazba!!! kako će mi nedostajati moja tipkovnica koju nikada, ali baš nikada ne smetaju moje gluposti, moje grubosti... moja silovanja pretakanjem umotvorija u virutalni, kodirani oblik kojeg i ti upravo gutaš! mizerno.  moja ratnica i moja dobra vila. my feary... postojim. i postojat ću. poput jednog od onih prokletih gargojla na tim divnim, divnim katedralama. baš poput njih. usamljen i šiban događajima vremena. dođi i spasi me... dođi. nedostaje mi tvoj tihi šapat i vragolasti smiješak. nedostaju mi tvoja promišljanja, tvoje riječi. kušala si... uštrcala otrov i pustila da rastače meko, osjetljivo tkivo divlje snage i strašne požde. nedostaje mi pomazanje tvojeg dodira. trebam te da probudiš borbenost u meni. prepustila me kušnjama kojima se ne kanim opirati. jer što je sirova strast i ubojita sila bez mekog dodira Tvoje nježnosti?! što će mi um ako nemam za koga naume ostvarivati?! ili budi... ili umiri daleko od mene. |
|
aaaa... tri sata ujutro. medicinska barijera kada tijelo na vrhuncu je svoga umora. ako sada legneš, vjerojatno ćeš i zaspati. ukoliko to ne učiniš, energija će te pucati sve do u kasno poslijepodne. bolje od bilo kojeg energetskog napitka, bolje od bilo koje pilule. barem je to moj slučaj... ovu večer, svoju poslijednju subotnju večer prije početka nove životne epohe, proveo sam gledajući teve.
crow, vrana... to je treći američki film u kojem sam vidio ponos automobilske industrije moćne nam exyu države - the Yugo. nekoć bi mi se takav film svidio no sada mi je smiješan, na granici apsurdnog hihota. a sada: znate kako neki ljudi preziru židove, purgere/tovare, komunjare, mamu/tatu, zakon, autoritete, katoličku crkvu, haški sud, pankere/narodnjake i ine spodobe?! e, tako sam i ja alergičan na hardrock/gothmetal/motherfucking dugokose momke. zbog nekih osobnih razloga oni sa crnom kosom mi posebice razdražuju alergiju istodobno spuštajući prag tolerancija ispod neslućenih razmjera. pored klasičnih ranjivih mjesta, na koje nam ukazuje zorno anatomija ljudskoga tijela; (cjevanica, međunožje, adamova jabučica, hrptiše nosa); ta kosica feminin stila je apsolutno savršena ukoliko imate piromanskih sklonosti. zapravo je dovoljno da istu potegnete sukladno smijeru gravitacijske sile čime će vam se pružiti izvrsna prigoda da razmrskate, sa guštom, razotkrivenu adamovu jabučicu. dok se takva štetočina u bolovima previja podno vaših nogu pruža vam se još izglednija prilika da istoj spodobi odstranite muškost. ovaj poslijednji dio svakako ću pokušati sljedećom zgodom. kandidata zasigurno ima. o da... i bila je neka dobra repriza "ukletog lijenčine" na er te elu. veoma mi se dopala ova tzv horor komedija. šteta što nema više sličnih. no da... pola četri u nedjeljno jutro. mislim kako ću dočekati zoru. naprosto obožavam kada sunce snubi nebo. a tek kada umire nakon cijelodnevnog kurvaluka po istom!!! čista erotika...  what would there be as the river of sadness turns into sea could there be another thousand stories like you and me wanted a heart, wanted a soul more than anything else in this world but we are doomed our flesh 'n' wounds i would never give in just like the moon does we rise'n'shine'n'fall over you that I rise'n'shine'n'crawl victims aren't we all what would there be beyond the eyes of brandon lee could there be a revenging angel left to bleed wanted the truth, wanted the faith more than anything else in this world but we are doomed body and soul marooned i would never give in just like the moon does we rise'n'shine'n'fall over you that I rise'n'shine'n'crawl victims aren't we all! |
|
nije mi najbolje. depresija me puca opet iznova žestoko i ubitačno bolno. ne volim kada mi se ovo događa. ne ovako. nije u redu. nije uredno. puno toga ima sa: "ne" i "nije", ali što za to?! događa se. jučer je konačno izbilo sunce nakon blatnjave kiše. volim kišu, ali ne blatnjavu. žutilo je rastjeralo maglovitost i po prvi put nakon nekoliko dana mogao sam uživati u toploti. sagledao sam i purpur diveći mu se možda po posljednji puta. još tjedan dana. upravo ste čitali i čitate još jedan odraz unutarnje pustoši. čestitam. budite sretni jer ja nisam.
[netko]: Ti ces jednog dana biti jebeno dobar odvjetnik. Vjeruj mi! 11:05h050921 ne vjerujem mu. [neka:]: Bez kompa,love i ljubavi.Pa moj druze nije da ce ti mnogo ostati,izgleda da ostajes bez onog najbitnijeg.Ma blog..to nije to.Dobro,razmazena sam.Pa sta?!Drz se. 22:01h050919 i ona neistine savjetuje. zašto lažu? čemu laži podastirati? JA sam još uvijek tu.  Reached your final depths Deepest pits Stepped aside for the world to pass you by Chose to leave the fear You are stuck in a world of deadlocks This time it's real This time it's for real This world Its evil ways The pain that I hide Let's make this happen... Left with the shame Will somebody out there give me the blame? Someone... Show me It's too far to see What God made of us Tell me it's a dream Was it meant to be this way?" |
|
o poruci "sve je ok. ja sam tu" konteksta može ovisiti puno previše toga: hoćeš li biti bačen u užasnu tugaljivost ili delirij?! opasan je to tempo. manična depresija se smiješi, ali barem sam živ. volim ja i spokoj, ali... spavati sa lavovima. kiše i magle u studenom semptebru. oo... ali volim ja kada kišice topoću i rominjaju i obožavam kada magle skrivaju zelene obronke, kada čini se da jablani paraju oblake. volim to. ali ova prokleta zima me ljuti skroz naskroz! jer ja ponajviše volim samo u boksama jurcati naokolo na celzijusovih 36 ...  "Said you wanted to feel Cold metal and hard steel But it cuts in too deep To see you doing your midnight creep Somebody hurts you so you're hurting me The only way it was meant to be As the lights of neon slowly dim I can read in flesh everywhere you've been Dreaming of silence of the gently rain Sleeping with lions in the temple of pain Said you wanted to steel A heart of soul and make a deal With the danger that you feed Don't like the monsters that you keep Somebody hurts you so you're hurting me The only way it was meant to be As the lights of neon slowly dim I can read i flesh everywhere you've been Dreaming of silence of the gentle rain Sleeping with lions in the temple of pain" |
|
"kasna večer ili rano jutro?
utorak je kako god se uzme. ni po čemu poseban dan, a tek je započeo. kiše i magle nadiru već dva dana donoseći studen i hladnoću u ionako okorjelu dušu i suludi um. opasna kombinacija, ubojit koktel. i moram se riješiti ove depresivne glazbice: theorion, nightwish, tristanie, tiamati, teatri tragedije... Te ovo , te ono - jebo te kom! ne znam zašto sam tek sada počeo iživljavati tu neku svoju dark-sad-ja-sam-tak-sjeban fazu. oduvjek mi je takav uzorak ponašanja bio smiješan i djetinjast. AAArrrgh.... tako sam gnejvan! tako sam ljut ovih dana! srdžba me obuzima neodoljivo i jako. trebam neki potporanj. neki stup oko kojeg ću se omotati i maziti ga! bitno mi je samo da je taj stup postojan i da ga mogu maziti. jebemu žarulje. u kurac. trebao bi otvoriti neki blog čisto za nekakvo iživljavanje. i ne valja u ovo doba tipkati jerbo isuviše tipfelera se napravi. kako sam ljut pička mu materina! ne može me se zajebavati ovako. sit sam. adio. "..brnin enđel wings tu dast.." "..spalit ću ti krila, little angel.." zabit ću ti čarobni štapić u šupak. ne bi bilo prvi puta. |
|
[netko]: Nesto sto bi me na kraju moglo povrijedit jako jako za kaznu.Pustila sam nekog u svoj zivot mozda prenaivno.A ja sam samo dobra osoba koja se kadkad izgubi.  [ja]: a svi smo takvi. naivne dobrice. ponekad požudom tjerani odlazimo u predjele za koje ne posjedujemo dovoljno emocija i tada kažnjavamo. |
|
Even though we're blessed with sin You make my heart... You make my tired heart sing  I'm on a tender trip Slowly I'm loosing grip Madness is in the air I fear Stay, you're my acid-queen Stay on my faded team Run through the corridor with me mjesec je pun. sada. 100%. tako barem stoji u ovom prikazu sa desne strane... volim kada je tako. okruglo i srebrno... i kada je nebo dovoljno vedro da šetati mogu ulicama vlastitoga grada spoznavajući kuće u daljini i gradsku rasvjetu što još uvijek tinja. ljeti osjeća se i toplota koju akumulirao je asfalt za vrućega dana. postapokaliptično, satamotno - udobno... (pro)hladno je. jesen će nadoći (u)brzo. vrlo. zajedno sa svim onim šuštavim listovima što hruskati će pod cipelama poput nagorjelih kostiju. što li će večeras od mene biti?! samo usud i futura znaju. duboko, snažno prožimajući svaku venu nesretna misao širi se urotnički mojim organima; čepeći svaku poru života i preostalog razuma, kao puberteski čirevi. samo čekaju da se rasprsnu i gnojem poprskaju slučajnog prolaznika. čitavoj sceni nedostaju samo skarabeji koji do kosti ogoliti će poprskanog. haha! |
|
"e ajd me nazovi na ovi broj" - oko ponoći.
ja nazovem reko da vidim što je... po drugi put večeras... još uvijek nisu složili crackanje. koliko komplicirano može biti?! nađeš datoteku na devedeju i nađeš identičnu datoteku na računalu u folderu gdje instalirao si igru. prvu kopiraš i potom pejstaš u dotični folder potvrdivši zamjenu potonje. et voila! end of stori. i ja neka nazovem! JA! nazvao sam; rekoh znam da nema love i tko zna što je sada opet u pitanju... ali zaista. i sa kime? ne bih ulazio u detalje. neugodno mi. ali ono... ako me se treba iz nekog razloga, iz bilo kojeg razloga onda očekujem da se u mene uloži bar malo vremena i toliko pažnje da se MENE nazove obzirom, napominjem opet, da sam JA ONAJ KOJEGA SE TREBA. mislim zaista... popizditis sam skroz naskroz. jeobte, pa što da sam spavao?! nisam, ali što da jesam!? nisam lijepo malo pametno koji će stajati na usluzi. dobro, jesam. ali samo neki imaju taj privilegij. u određenim ukolnostima. 00:42h pa mislim... zar sam toliko u krivu?! mislim... kolegice dolje loču kavu i čikaju, a ona u sobi kolegičinog buraza slaže igru na kompu. msilim, ono... ma uvrnuto... je da je on kretino imbecilni ali ono: vjerujem joj. samo... ja hoću da se mene nazove! ne sviđa mi se taj i takav neki odnos. mene se mazi. točka. to je moja slabost. volim kada me maze. eto. ali ja ne volim kada ne znaju maziti i ne volim slabe ljude. ponekad ne volim ni sebe. 00:42h ja sam u q. jebeno mi nedostaje. tko zna. kada sam nazvao na njen mob ispalo je da sam dobio drugu kolegicu... izlajao sam se kako ću je zadaviti. hihi... Nju. sigurno je imala neke neugodnosti. ma kakve neugo... ma što ja to pričam?! ma, pizdim. malo sam ljut. nisam nikad navikao raditi oštre rezove. shvaćam da moram. slabosti si ne smijem dopuštati iako oprezan moram biti. jebo aristotela... nikad nisam volio filozofiju iako cijenim i poštujem smisao poruke "zlatne sredine". trenutačno haračim chatom i napižđeno tražim bilo kakvu verbalno-virtualnu kavgu; onu koja se čita i tipka dakako. razina imaginacije. asocijacije? neizbježno. [neka] 1:24 am: od viska glava ne boli [neka] 1:24 am: :) [ja] 1:24 am: znam [ja] 1:24 am: ali odbijam vjerovati, svi to čine - vjeruju [ja] 1:25 am: ali valjda nitko od tih vjernika nije popio onaj višak alkohola... |
|
želim je nazvati... osluhnuti, čuti. nedostaje mi. a možda sam dosadan. promatra me i ovog trena znam... tiho iza svojeg zaslona. u sobičku u kojem i ja sam obitavao. obožavao sam sinoćnji drhtaj njenoga glasa onako kako obožavam i život sami. sada, zbog Nje, jer Ona je učinila da bude tako. a ja tipkam, iz sobice, u kojem ona je kraljevala... moja jedina Magija, čarolija najslađa i Čarobnica najdraža - od sada i Kraljevna. daješ smisao i poticaj. tjeraš me dalje i ljubim te zbog toga. sve što opazim, dotaknem ili vidim sada zbog Tebe mogu omotati u meko tkanje vlastitih misli. dođi mi. trebam te. dođi! nemam poriva da budeš nešto što nisi, ja pak zbog Tebe voljan sam postati Netko. devilček, Tvoj mali vražićak koji će rovariti nutrinom Tebe neumorno i opet; dostojno i biti onaj koji uzdiže Ti dušu u trenutcima slabosti i monotonije koja Te trga i dosađuje.  samo zlatna ribica - ispunjenje svih mojih želja. |
|
uzalzud vam trud svirači.
pjesma moje mladosti. nikad mi tambura misli i dušu nije žarila, kao u posljednjih mjesec dana. ali svaki, baš svaki prokleti put kada začuo bi treptaj napete strune tog zaista divnog glazbala. sada žalim što nisam išao u glazbenu školu. imao sam vremena, ali ne i volje... još jedan dan odmiče dalje u suton ostavljajući rumen na mojim bijelosivim tapetama. tiha sjeta potpomognuta titrajima tambure harači mojom svijetom. sve jače, sve divljije, neobuzdanije. sviđa mi se. valjda sam i prikriveni mazohist.... patnja je moja snaga koja me odvodi u egzibicionizam ove vrste. utješno je znati kako nisam sam u svemu ovome, ma koliko mi se zapravo gadila ponukanost da promišljanja podastrem na ovakav način i svima. čemu?! bzvz. ovime gubim invidualnost, utapam se u masi. ali kao da je ikome stalo... hehe... opet truć-bla-niš'koristi spike. za sada, okanit ću ih se. kao i toliko drugih stvari ranije, ostavit ću razvijanje ove teorije nezavršenim. preopširno je. kotrljajuće stijenje, kamenje!! paint it black! o da... ovo je bolje. puno bolje. i see đon wejna kako jaše prerijom pušeći malog boru i noseći tomahavk projektil koji će potom shove it in big poglavica komančis ez. dip daun end hard - što nas generalizacijom dovodi do zaključka kako su svi kavboji homoseksualne orijentacije. Ni jedan muškarac nema pravo govoriti u ime čitavog muškog roda. crne ruže to znaju, ali da vrijedi i obrnuta relacija?! teško... neki su toliko sjebani da obožavaju svoj "he-he-he-na entu potenciju hehe" smajli i rabe ga kao sirovi brend vlastitog izražavanja. bi li bilo zlobno za sve optužiti PredMisaoniSsindrom?! ne znam, ali ono što znam da, ukoliko nešto takvo postoji, još nisam naišao na osobu koja bi na isti bila imuna. još uvijek ne. dakle znam. nešto. ipak. možda... kotrljajuće stijenje, kamenje!! (don't) play with fire! fin aerobik za ove zakržljale prstiće. jako fin. ali treba prakse, još puno prakse. osmišljene. |
|
danas, 11. 09. 2005. je 6808-i dan mojeg života.
po bijelim tapetama sunce presijava rumenilo u suton. kao da nije dovoljno već i to što imaju razasuto sivilo mrlja i mrljica. 3 ožujska, pizza, biljar i stolni nogomet, pelin, 2 mala hajnekena, 3 pelina, karlovačko ... možda je i još koja žestica iscjedila se u moju utrobu ali zaboravih je spomenuti... u principu ovo bi bile ključne sastavnice sinoćnje večeri. kućna vrata uspješno otključana u 4:18h danas ujutro. probudše me negdje iza podneva za ručak... popodne sam proveo u mučnini i želji za povraćanjem koju nisam ostvario. glava ne boli ukoliko je ne izlažem naglim trzajima. ipak nisam na metal koncertu ili nešto... hehe... srećom?! više neću praviti budalu od sebe. - rečenica koju si po prvi puta izgovaram. bar u ovom kontekstu. vidjet ću hoću li je ispoštivati... i ljubomorni pozivi zaista nemaju smisla... ako netko nešto želi učiniti - učinit će. jednom rečeno vrijedi uvijek i vjera je sve što preostaje. a kakav si to čovjek bez vjere?! obrambeni mehanizmi... hm..da, uglavnom. |
|
sjedim u ofucanoj, ali dragoj svjetloplavoj fotelji. nebo se oblači i prijeti poplavom kakvu nije vidio ni sam noa! no sve će ostati na prijetnjama, kao i toliko puta ranije.
kao i uvijek kada depresija me puca pustim si prikladnu žalopojku prepunu moći, snage. bubnjevi, električne i bas gitare daju priželjkivanu snažnost dok mi osjet sluga mazi fini, fini ženski vokal. zvuk poput usana ljubavnice u svijetu od stakla. hitler je okupio sve židove u jednu raskošnu staklenu kuću, ali baš posve sačinjenu od stakla. potom je pred kuću postavio stražara i rekao: "Hans, ako ikoji od ovih proviri glavom kroz prozor - pucaj!" jučer bješe moja dijabolična visost; demolerka i neki mobscene84 ... našli se tamo u nekoj iskonskoj dositijevoj ilici. lady D je povela razgovor o malonogometnom turniru koji se održava (?!) u mojem gradu dok je mobscene84, inače beograđanin, spomenuo navijačke izgrede na malti. poveli smo žustru raspravu na tu tematiku i valjda bi sve bilo u redu da ga u opskurnom trenutku nisam upitao je li kojim slučajem završio srednju školu. dotični je reagirao dobacivši mi, osim klasičnih prijetnji, i neku vulgarnu aluziju što me je ponukalo na pitanje dolazi li on možda iz šumadije na što je posve razotkrio svoju vulgarnu prirodu. tu me podsjetio na rašireno mišljenje kako su psovke i različite izvedenice koje se iz istih tvore zapravo samo dio srpskog folklora stoga sam ga upitao je li zaista tomu tako što je dotični vrlo potkrjepio slikovitim izrazima. demolerka, inače iz jednog našeg grada za kojeg kažu da je iznimno nabijen nacionalizmom je najprije utvrdila kako joj se obojca gadimo i kako bi se ako ne njoj, a ono barem međusobno trebali ispričati. "ispričavanje svakoga svakome" je jednostavno teza koju ne pušim. i nije mi jasno zašto otvoreni dijalog ne može ostati takav nego jedna strana (obično ova druga, hehe...) posve izludi i počne s nasiljem - popali, poruši. a onda se javi netko treći, obično veliki sveznajući pravednik koji obiluje razumom, koji će krivnju izjednačiti. još mi je mrže kada naletim na srbina koji sam rasplamsa plam mržnje i osvete koji tinja duboko u meni. zovite me zlopamtilom ali proveo sam tri mjeseca izvan vlastitog ognjišta, a neki ni danas se na SVOJE vratili nisu. najmrže od svega mi je što znam i vidim kome je u interesu svo ovo klanje, napetosi i nemiri. svi znamo; i jedna i druga strana. svi smo vidjeli. pa ipak, za volju duđina posrnuli smo u orgiju slabljenja nas samih. moj preveliki prozor, cijelo ljeto, stoji širom raskriljen i dozvoljava povjetarcu njegovo tihano prodiranje u ovaj skormni sobičak u kojem bilježim tijek postojanja sebe samog, baš i upravo sada. to je dah sumraka koji prilazi, razotkriva se pred krvavim zrakama sutona. sunce u svojoj agoniji posljednjim žutilom i rumenim purpurom proklinje njega i tamu, noć što će doći. proklinje i kune, prije nego li se uzdigne iznova, još jednom. još u utorak deliričnim glasom javio je o svojem uspjehu. upisao je riba veterinu i sav je sretan. poznavajući njegovo znanje te ocjene i moja sreća tim je veća što kolega uspio je u svojem snu. ma jebo fizioterapiju: mi veterinari, politolozi i pravnici krojimo zakone ovog svijeta!!! hehe... "u subotu.... u subotu ko' krmače! ko krmače!" - obćeao je. radujem(o) se večeras! |
|
19:20h, danas. datum piše... tu negdje... iznad.
purpur nestaje iza onih brda koje obožavam. obronci bilogore. saundtrek gospodara prstenova: prstenova družina (trenutačno track 2 - concerning hobits) polagano se razlijeva iz zvučnika dok mi kratki rezovi violinom donose tolkinov zadah rokokoa a flauta podsjeća na onu selin dijon iz titanika. užas. naprosto ne podnosim kako i koliko neke skladbe unose nemir u mene i moj duh. razdiru me. a onda opet - drama. fuj. dosta bi bilo. njonjav sam i neraspoložen. nedostaje mi. od pocetka Vremena, moja pozuda luta uokolo...  ...trazeci Tebe. |
|
u nedjelju:
Danas je osam dana kako je otišla, a još uvijek osjećam miris Nje na jastuku. Ti si bolestan... Jako. Neizliječivo... ovo više zaista poprima bolesne razmjere. zlo mi je kada ljudi ne poštuju rokove, a još više mi se muči kada gaze vlastitu riječ. dosta bi bilo više. idemo dalje. preko nekih stvari se ne može prijeći. ne možeš govoriti jedno, a činiti drugo - to izaziva reakcije, veoma gnjevne. pa što ako smo si netom poslali poruke u isto vrijeme?! pa što ako se netko nekome zaklinjo u ovo i ono?! kao da to nešto znači?! ipak popizdim. skroz. jebote... |
|
2 sata i čedtrdeset minuta točno. nedjelja ujutro.
dva karlovačka krajnje nestašno jure mojim venama. čak sam i rezultatom utakmice zadovoljan. sprašili smo island tri naprema jedan! hrvatska sloga - jedina stvar koja nas čini superiornijim od ostalih. šteta što se tako rijetko iskazuje. kihnuo sam tri puta upravo ... možda se prehladih. poslije tekme polagano cipelcugom sam otklipsao u grad. riba je u metropoli i sprema se za drugi rok dok švabo piruje u svatovima. ni kriv ni dužan upilao sam kolegu, taman kad se na počinak spremao, da idemo pit. dobar, pošten čovjek - po mom ukusu. lijepo smo se napričali, opili; odnosno meni ne treba puno da alkohol udari u glavu; i od njega sam nabavio nekakvu razvratno ambijetalnu muzikicu. malo dobrih ljudi. izdaja, dolje opisana, je iskra i poticaj; provokacija izdana od moje pohlepne podsvjesti. zna mi takve zadovoljštine pričinjati, ta moja podsvjest... Ona je nazvala. hihi... grozan sam. užasan - neopisivo!!! nekako ne mogu odoljeti. svaka žena, svako žensko biće u mojem životu moralo je pustiti suzu... moralo je dozvoliti da iz jezera u kojima se utapam kane pokoja vrela kap... volim kada to čine. možda zvuči glupo. jezivi znamen i žrtva koja se prolijeva u moju slavu, u moju čast i za mnome. jedina žrtva pred kojom sam spreman pokleknuti u potpunosti... ali učinio sam to i mnogo prije. Ona zna da me ima.  želim ti da ne možeš egzistirati bez mene! neka budem vrelina plamena: nikad neću užgati tvoju kožu - previše mi se sviđa njen okus... radije sam divlji plam koji će te grijati podavši sigurnost i toplinu od hladnoće vremena koje nas pokušava proždrijeti... mogla si mi jednostavno priznati: "Volim te, krele moj mali... želim da si mi uvijek tu!" ja nisam onaj koji komplicira. ne smeta mi kada psuješ - slatka si tada. zvuči li patetično?! ipak ću te pojesti. želim te uz sebe, kraj sebe; želim osjećati tvoje prste između svojih; hoću te gledati kako snivaš, osluškivati kako dišeš. želim te blizu, bliže u toplom naručju i iskrenoj stvarnosti. i ja sam iskren jer ti si prva zbog koje sam JA pustio suzu. vidjela si je. "nemoj mi sad plakati." -u istom onom vagonu, rekla si... možeš mi dušu i um satrati kada poželiš - JA sam ti dao tu moć. podao sam ti se, duboko i na svaki način koji znam i mogu. bojim te se izgubiti - moj najveći strah i strašno oružje koje sam ti poklonio. hoću te. ništa ne skrivam ni pred tobom, ni pred drugima. sviđaš mi se Ti. ja sam voljan čekati. |
|
bon se skriva negdje ispod postelje. ondje sam ga, naime, šutnuo kada sam vadio čokolade iz vrećice. pa ipak zaliha od 250kn kroz dva dana otišla je u tuđe blagajne.
petak na subotu - "...svi p(je)evaju luduju..." - a meni sanak na oči ne dolazi. ne sanja mi se, ne sniva. dugujem nekoliko mejlova, no prelijen sam kako bi ih pisao. vanka nisam išao jer sam i za to prelijen. svježu glazbu nisam pokupio iz prethodno navedenog razloga. wexi hvala na strpljenju. na razglednici isto. metafore, epifore, oksimoroni - sva snažna stilska sredstva su me napustila. nema veze - ionako nikad nisu bila uza me. čudna nejasna slutnja mi nagriza ratio i unosi nemir na žali mojeg uma. moje misli, poput školjaka na nekoj obali, stoje prazne i polupane, skršene. tek tu i tamo komadićci iskidana mesa koji su preostali leže razbacani, užegli. zaudaraju bezživtonom ustajalošću. izdaja je počinjena. osjećam je duboko u srži kostiju; osjećam je duboko sa preplašenim srsima koji me prožimlju; kroz šapat kao tihi nagovještaj: Blood is the you Gimme a moment, moment of truth... ...only thought of you and the fire between ... |
|
vidio sam i starog kolegu. fadlja - pošten čovjek. planira otvoriti vlastiti obrt. meni paše. čovjek se osjeća povlašteno kada ima vlastitog bricu. na povratku doma sam nakupovao punu vrećicu čokolade koju trenutačno zdušno tamanim. dan je bio jako dobar... ako se zanemari neugodno glupa spoznaja kako sam putujući kući zagubio bon za mobitel. Nada je Gajina drugarica. osjećam se skroz glupo i bedasto, a ježim se kada u svojoj sumanutoj lubanji pronađem argument za emociju koja obilježava to stanje.  sumrak je odavna nagovjestio počinak uslijed umora.: Zemlja polagano otpušta toplotu nastalu kroz cijelodnevni blud sa Suncem koje pak okrenulo se na drugu stranu i usnulo. Mjesec, noćobdija i neprimireni svodnik, je tu - ali on već rasuo je svoju bijelu koprenu po uvijek spremnoj Zemlji! |
| < | rujan, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
* * * |
