2 sata i čedtrdeset minuta točno. nedjelja ujutro.
dva karlovačka krajnje nestašno jure mojim venama. čak sam i rezultatom utakmice zadovoljan. sprašili smo island tri naprema jedan! hrvatska sloga - jedina stvar koja nas čini superiornijim od ostalih. šteta što se tako rijetko iskazuje.
kihnuo sam tri puta upravo ... možda se prehladih.
poslije tekme polagano cipelcugom sam otklipsao u grad. riba je u metropoli i sprema se za drugi rok dok švabo piruje u svatovima. ni kriv ni dužan upilao sam kolegu, taman kad se na počinak spremao, da idemo pit. dobar, pošten čovjek - po mom ukusu. lijepo smo se napričali, opili; odnosno meni ne treba puno da alkohol udari u glavu; i od njega sam nabavio nekakvu razvratno ambijetalnu muzikicu.
malo dobrih ljudi.
izdaja, dolje opisana, je iskra i poticaj; provokacija izdana od moje pohlepne podsvjesti. zna mi takve zadovoljštine pričinjati, ta moja podsvjest... Ona je nazvala. hihi... grozan sam. užasan - neopisivo!!! nekako ne mogu odoljeti. svaka žena, svako žensko biće u mojem životu moralo je pustiti suzu... moralo je dozvoliti da iz jezera u kojima se utapam kane pokoja vrela kap... volim kada to čine. možda zvuči glupo.
jezivi znamen i žrtva koja se prolijeva u moju slavu, u moju čast i za mnome. jedina žrtva pred kojom sam spreman pokleknuti u potpunosti... ali učinio sam to i mnogo prije. Ona zna da me ima.
