sjedim u ofucanoj, ali dragoj svjetloplavoj fotelji. nebo se oblači i prijeti poplavom kakvu nije vidio ni sam noa! no sve će ostati na prijetnjama, kao i toliko puta ranije.
kao i uvijek kada depresija me puca pustim si prikladnu žalopojku prepunu moći, snage. bubnjevi, električne i bas gitare daju priželjkivanu snažnost dok mi osjet sluga mazi fini, fini ženski vokal. zvuk poput usana ljubavnice u svijetu od stakla.
hitler je okupio sve židove u jednu raskošnu staklenu kuću, ali baš posve sačinjenu od stakla. potom je pred kuću postavio stražara i rekao:
"Hans, ako ikoji od ovih proviri glavom kroz prozor - pucaj!"
jučer bješe moja dijabolična visost; demolerka i neki mobscene84 ... našli se tamo u nekoj iskonskoj dositijevoj ilici. lady D je povela razgovor o malonogometnom turniru koji se održava (?!) u mojem gradu dok je mobscene84, inače beograđanin, spomenuo navijačke izgrede na malti. poveli smo žustru raspravu na tu tematiku i valjda bi sve bilo u redu da ga u opskurnom trenutku nisam upitao je li kojim slučajem završio srednju školu.
dotični je reagirao dobacivši mi, osim klasičnih prijetnji, i neku vulgarnu aluziju što me je ponukalo na pitanje dolazi li on možda iz šumadije na što je posve razotkrio svoju vulgarnu prirodu. tu me podsjetio na rašireno mišljenje kako su psovke i različite izvedenice koje se iz istih tvore zapravo samo dio srpskog folklora stoga sam ga upitao je li zaista tomu tako što je dotični vrlo potkrjepio slikovitim izrazima.
demolerka, inače iz jednog našeg grada za kojeg kažu da je iznimno nabijen nacionalizmom je najprije utvrdila kako joj se obojca gadimo i kako bi se ako ne njoj, a ono barem međusobno trebali ispričati.
"ispričavanje svakoga svakome" je jednostavno teza koju ne pušim. i nije mi jasno zašto otvoreni dijalog ne može ostati takav nego jedna strana (obično ova druga, hehe...) posve izludi i počne s nasiljem - popali, poruši. a onda se javi netko treći, obično veliki sveznajući pravednik koji obiluje razumom, koji će krivnju izjednačiti.
još mi je mrže kada naletim na srbina koji sam rasplamsa plam mržnje i osvete koji tinja duboko u meni. zovite me zlopamtilom ali proveo sam tri mjeseca izvan vlastitog ognjišta, a neki ni danas se na SVOJE vratili nisu. najmrže od svega mi je što znam i vidim kome je u interesu svo ovo klanje, napetosi i nemiri. svi znamo; i jedna i druga strana. svi smo vidjeli. pa ipak, za volju duđina posrnuli smo u orgiju slabljenja nas samih.
moj preveliki prozor, cijelo ljeto, stoji širom raskriljen i dozvoljava povjetarcu njegovo tihano prodiranje u ovaj skormni sobičak u kojem bilježim tijek postojanja sebe samog, baš i upravo sada. to je dah sumraka koji prilazi, razotkriva se pred krvavim zrakama sutona. sunce u svojoj agoniji posljednjim žutilom i rumenim purpurom proklinje njega i tamu, noć što će doći. proklinje i kune, prije nego li se uzdigne iznova, još jednom.
još u utorak deliričnim glasom javio je o svojem uspjehu. upisao je riba veterinu i sav je sretan. poznavajući njegovo znanje te ocjene i moja sreća tim je veća što kolega uspio je u svojem snu.
ma jebo fizioterapiju: mi veterinari, politolozi i pravnici krojimo zakone ovog svijeta!!! hehe...
"u subotu.... u subotu ko' krmače! ko krmače!" - obćeao je.
radujem(o) se večeras!
Post je objavljen 10.09.2005. u 18:39 sati.