prokleta leteća beštija kruži in my dark chamber, u mojoj ložnici i udobnoj spavaonici ispunjenoj sigurnšću na katu gdje obitavam i više nego što trebam utječući upravo na obličje i ove kobase koju sada proždireš, dakako. točka.
neki čudni leptirić šulja mi se sobičkom. leta i leta okolo naokolo pun znatiželje i dvilje gladi. volim divlje beštije. ne volim kada mi zaklanja pogled na zaslon. pa ma kako sićušan bio!! upalih svijeću.... ništa osobito. samo svijeća i plamen na vrhu što tali vosak.
hahaha!! spalio sam ga! spalio! sam je naletio u letećoj piureti i opržio se... oprljio je krila dovoljno da postane slab. dovoljno slab da sunovrati se u dubinu plamena... mislim kako mu se to nije nimalo doplao..tom kukcu... i ne, prah krila noćnog leptira ne miriše lijepo u vatri.
EDIT:
jučerašnjih nekoliko komentara je nestalo!! pod kojim i kakvim okolnositma to zaista ne znam. najvjerojatnije je riječ o onima koji se brinu da čitav blog.hr sustav funkcionira. tim više što su proteklih 48 sati proveli čeprkajući po istom....