bon se skriva negdje ispod postelje. ondje sam ga, naime, šutnuo kada sam vadio čokolade iz vrećice. pa ipak zaliha od 250kn kroz dva dana otišla je u tuđe blagajne.
petak na subotu - "...svi p(je)evaju luduju..." - a meni sanak na oči ne dolazi. ne sanja mi se, ne sniva. dugujem nekoliko mejlova, no prelijen sam kako bi ih pisao. vanka nisam išao jer sam i za to prelijen. svježu glazbu nisam pokupio iz prethodno navedenog razloga. wexi hvala na strpljenju.
na razglednici isto.
metafore, epifore, oksimoroni - sva snažna stilska sredstva su me napustila.
nema veze - ionako nikad nisu bila uza me.
čudna nejasna slutnja mi nagriza ratio i unosi nemir na žali mojeg uma. moje misli, poput školjaka na nekoj obali, stoje prazne i polupane, skršene. tek tu i tamo komadićci iskidana mesa koji su preostali leže razbacani, užegli. zaudaraju bezživtonom ustajalošću.
izdaja je počinjena.
osjećam je duboko u srži kostiju; osjećam je duboko sa preplašenim srsima koji me prožimlju; kroz šapat kao tihi nagovještaj: