život je kako kada

< kolovoz, 2021 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

21.08.2021., subota

FB me pita


Malo otvaram FB, ali vidi čuda! Hoću se pohvaliti FB-prijateljima novom zbirkom (malo ih je jer nemam volje obilaziti dnevno i lupati lajkove tek tako), kad eto ga pita me FB što mi je na umu.
Kad me već FB pita što mi je na umu, prvo pomislim; prekini ljenčariti. Onda odmah čujem neki mi glas kaže:" Ma što to govoriš, baš je fino ništa ne raditi". I svidi mi se. Malo skrulam po stranici i gle svi jako zaposleni; kupanje, fotkanje, te najbolji otok, uživancija, more isto. E pa i nije kada se fekalije izliju u more, a gdje će nego u more pa kuće su prvi red do mora. Onda opet malo, samo malo korone tek toliko da se ne zaborave prijetnje za jesen. Konačno i turista dovoljno za popuniti tanke rezerve od prošle godine. Neki su ipak primijetili cijene koje dosižu visoki C. Domaće turiste ništa ne brine oni se opskrbe u trgovačkim centrima. Naučen je naš svijet preživjeti u svim situacijama, a da ne bi i nekoliko dana na Jadranu. Nekako mi na um pada slika Čeha kada su u Zagreb dolazili puni posteljine koju su brzo prodali i nastavili do mora. Na povratku opet u Zagreb prodati ljetnu opremu. Šatori su stvarno bili dobri. Ovi koji sada dolaze samo projure u svojim skupim autima mimo grada. Ništa od pamučne posteljine, a vjerojatno neće ništa biti ni kada se budu vraćali kući. O da neki sasvim drugi turisti.
I ti turisti, kako li su čudni. Dolaze iz tamo nekih uređenih država, ali čim prijeđu granicu odmah se prilagode domaćoj čeljadi pa čangrizavi, pa zahtjevni gore nego domaći. Dobro ima i onih finih, dragih koji nemaju potrebu dokazivati da su iz bogate Europe. Gledam ja sve to i čitam i nekako si mislim meni je baš dobro ovako ljenčariti pa ću još neko vrijeme jednako. Što čovjeku i preostaje jer nitko nikoga više ne poziva, onako prijateljski: „ Dođi, eto moji otišli pa je sve prazno, da odahneš od asfalta koji dan na moru“, a ne. Čuda se novaca utuklo u zidove pa eto zlata su vrijedni. Može bit da će im pasti vrijednost ako bi, ne daj Bože tko bez desetke eura spavao dva tri dana. U grad, zovem, nudim, ali neće ne, boje se da bi trebali jednako, ma ne treba, ljudi, ne, vičem jer najteže je čovjeku biti sam. Za sve je krivo globalno zagrijavanje pa se i pamet pregrijala. Eto tako kad me već FB pita što mi je na umu. A što je vama na umu?

(čista poezija)

- 08:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #