Malo otvaram FB, ali vidi čuda! Hoću se pohvaliti FB-prijateljima novom zbirkom (malo ih je jer nemam volje obilaziti dnevno i lupati lajkove tek tako), kad eto ga pita me FB što mi je na umu.
Kad me već FB pita što mi je na umu, prvo pomislim; prekini ljenčariti. Onda odmah čujem neki mi glas kaže:" Ma što to govoriš, baš je fino ništa ne raditi". I svidi mi se. Malo skrulam po stranici i gle svi jako zaposleni; kupanje, fotkanje, te najbolji otok, uživancija, more isto. E pa i nije kada se fekalije izliju u more, a gdje će nego u more pa kuće su prvi red do mora. Onda opet malo, samo malo korone tek toliko da se ne zaborave prijetnje za jesen. Konačno i turista dovoljno za popuniti tanke rezerve od prošle godine. Neki su ipak primijetili cijene koje dosižu visoki C. Domaće turiste ništa ne brine oni se opskrbe u trgovačkim centrima. Naučen je naš svijet preživjeti u svim situacijama, a da ne bi i nekoliko dana na Jadranu. Nekako mi na um pada slika Čeha kada su u Zagreb dolazili puni posteljine koju su brzo prodali i nastavili do mora. Na povratku opet u Zagreb prodati ljetnu opremu. Šatori su stvarno bili dobri. Ovi koji sada dolaze samo projure u svojim skupim autima mimo grada. Ništa od pamučne posteljine, a vjerojatno neće ništa biti ni kada se budu vraćali kući. O da neki sasvim drugi turisti.
I ti turisti, kako li su čudni. Dolaze iz tamo nekih uređenih država, ali čim prijeđu granicu odmah se prilagode domaćoj čeljadi pa čangrizavi, pa zahtjevni gore nego domaći. Dobro ima i onih finih, dragih koji nemaju potrebu dokazivati da su iz bogate Europe. Gledam ja sve to i čitam i nekako si mislim meni je baš dobro ovako ljenčariti pa ću još neko vrijeme jednako. Što čovjeku i preostaje jer nitko nikoga više ne poziva, onako prijateljski: „ Dođi, eto moji otišli pa je sve prazno, da odahneš od asfalta koji dan na moru“, a ne. Čuda se novaca utuklo u zidove pa eto zlata su vrijedni. Može bit da će im pasti vrijednost ako bi, ne daj Bože tko bez desetke eura spavao dva tri dana. U grad, zovem, nudim, ali neće ne, boje se da bi trebali jednako, ma ne treba, ljudi, ne, vičem jer najteže je čovjeku biti sam. Za sve je krivo globalno zagrijavanje pa se i pamet pregrijala. Eto tako kad me već FB pita što mi je na umu. A što je vama na umu?
(čista poezija)
Post je objavljen 21.08.2021. u 08:19 sati.