život je kako kada

27.01.2019., nedjelja

Zimska haiga

- 16:21 - Komentari (21) - Isprintaj - #

20.01.2019., nedjelja

Derry i račun

Vadim slipove i račune iz gertašlina i čudim se koliko ih je, a znam da nisam gotovo ništa kupovala jerbo je siječanj, a zna se u siječnju nema šopinga poradi Božića i Stare-Nove. Ipak previše je tih papira pa proučavam. Izgleda sve na sitno, pedeset, trideset, dvajest i nešto, a onda sto dvajestpet. Ma što je to majko moja mila? Imam samo slip, a računa baš nigdje. Kartica, jel moja razmišljam? AMX ali nema tu broja pa kako da znam. Iznervoziram se totalno. Ja ne gubim račune, ja pazim koliko trošim, ja imam uvijek sve pod kontrolom, ja, ja, ja….ja bi se za rit ugrizla koliko sam ljuta na sebe. Ostavljam sve te papire jer treba nešto za smirenje. Cappuccino sa malo viskija onog original irskog koji čuvam samo za takve nervozne situacije. Odličan cappuccino, vijesti javljaju o eksploziji u Derry-u. I sjetim se kada sam predlani bila u Sjevernoj Irskoj kako su na oznakama autoputa za Londonderry bile crno pofarbani London, tako da je ostao samo Derry kako se taj grad od nastanka zove. I nemam pojma kako i zašto odjednom me nešto iz Derrya asociralo na račun. Gorivo, majko mila kako sam zaboravila benzin, a samo sam malo dodala u rezervoar za svaki slučaj ak zatreba nekuda hitno. Račun je vjerojatno u autu. Sutra ću provjeriti. Iako je u Derry-u planulo, ja sam ugasila nervozu u sebi.

20.01.2019.

- 18:50 - Komentari (12) - Isprintaj - #

19.01.2019., subota

Fotka i haiku

Tako to izgleda kada fotografija priča. Jutros je Sljeme stvarno bilo posebno lijepo.

- 13:35 - Komentari (14) - Isprintaj - #

16.01.2019., srijeda

šesta godina

Vidjeh jutros da mi je jučer bilo punih pet godina od povratka na blog.hr. Hvala svima vama koji ste svratili, ostavili komentar, koji ste bili i još uvijek jeste uz moja putovanja, sreću koja me pronašla u ovim godinama i bol koja traje. Hvala!

MOŽDA IPAK

Pokušah ponovo ljubavnu pjesmu pisati.
Komu, zastah na trenutak, komu pitah se?
Dani su još tu, još sasvim jasni obrisi kruže
Zidovima mojih tužnih pogleda.
Komu bih mogla reći da čekam svako jutro,
Svakoga dana, čekam tvoj dolazak.
Ne postojiš, ne više ne postojiš
A držim te za ruke što negdje izranjaju
U zimsko jutro hladno, kišovito, irsko.
I oči polu snene gledam smirene, sasvim smirene.
Zbog njih ljubavnu pjesmu više neću pisati,
Mislim, vjerujem, vjerujem čvrsto,
Kao što čvrsti mramor tvoje ime čuva.
Novo jutro otkriva ponovo sve što gnjete
I glas, i osjećaje, i misli, i ne prestaje, ne prestaje.
Komu bih pisala, komu….možda, pomislih možda
Ipak znaš.

16.01.2019.

- 09:56 - Komentari (27) - Isprintaj - #

14.01.2019., ponedjeljak

Jutro

PALIM SVIJEĆU
NIZ LICE TIHO KLIZE
POTOCI SUZA

11 mj.

- 08:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.01.2019., nedjelja

Eh ta sjećanja

Ako ništa drugo, griju sjećanja nekom posebnom toplinom i na trenutak vrate već pomalo zaboravljeno.

- 09:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.01.2019., petak

Malo u prošlost

Večer za poeziju

- 20:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.01.2019., četvrtak

Žalac

600-post

Uh kad te pogodi blog dana imaš osjećaj kako treba bježati. Bježati od silnica što ledenim strujanjem krenu na malenost tvoju. Tko si ti pa baš tebe uzmu za blog dana? I tada se stvarno pitaš; tko si? Odgovor nećeš naći ni kao blog dana, niti kao blog tjedna, a bome ni kao nekad na drugom portalu kao blog mjeseca. Istina tamo je bilo zgodno onih davnih godina biti blog mjeseca jer dobio bi poklon i to ne kakav god. Dijelili su se printeri i laptopi pa je biti bloger mjeseca imalo svoju konkretnost, iako sve što se onda dešavalo i danas je nekako isto. A što je to isto. Pitanje. Jedno i jedino zanimljivo pitanje. Zašto baš taj blog, zašto baš taj post i taj bloger? Još se sjećam prvog printera kojega sam onda dobila kao blog mjeseca. U privatnoj pošti je bilo i čestitki i ruganja i pitanja što sam sve moderatorima dala za taj printer. Zavist. Naša ljudska zavist. I danas kada vidim da se neki moj post izdvoji sjetim se tih dana i koliko god čovjeku godi, da ga tema izdvoji kao nešto zanimljivo, osjetim one stare žalce. A ne bih trebala, znam.
„Ni med cvetjem ni pravice…..“

10.01.2019.

- 08:51 - Komentari (16) - Isprintaj - #

09.01.2019., srijeda

Krpa zakrpa

I onda krene nova godina sa starim problemima. Čudno kako se ti problemi samo prebace, presele bez ikakvih obavijesti da su već u novoj, a ja još nisam sigurna jesam li ili ne. Prvi problem podmiriti svu rastrošnost dvanaestog mjeseca i onih mjeseci prije, tamo od one stare i nove nekoliko godina unazad. Bolje ne brojiti koje. Onda odlučiti; struja ili plin ili oboje, a ostaviti amex za kasnije. Kamate i nisu više tako strašne iako jesu kada sve dođe na naplatu. Vidim sunce je i sedam stupnjeva vani, odmah gasim grijanje i račun za plin ide na čekanje ipak će american biti plaćen. Dobro je to jer čim ne radi grijanje ne troši se ni struja (etažno grijanje) možda da i račun za struju pričeka jer dopunsko osiguranje je trenutno važnije. Hara gripa pa bi moglo biti od koristi. I tako krpa, zakrpa krenula nova ista ko i stara, prastara. Samo da je dogurati do nove stare pa će sve biti bolje.
U zdravlje vam!

09.01.2019.

- 19:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

05.01.2019., subota

Baš razmišljam

Već duže vrijeme razmišljam gdje je blogerica koja je pisala o njezinoj borbi sa karcinomom želudca i životu bez želudca. (Tepam da ne krepam). Prolaze tako mimo nas mnoge sudbine, mnogi ljudi koji kada se neko vrijeme ne pojave na blogu kao da i ne postoje, a ipak svi smo mi pravi ljudi krvavi pod kožom. Svi mi imamo srce koje zna boljeti, ali i voljeti. Imamo razne probleme s kojima često teško izlazimo na kraj pa ih pokušavamo podijeli sa drugima na ovaj virtualan način kako bi nama bilo lakše. Imamo radost podijeliti i sretne trenutke, naša putovanja, obiteljska sretna druženja, mnoge sjajne fotografije, sve što pjesnička duša stvara. Želimo i dijelimo puno toga što nas u društvu smeta, politika koja nas uzrujava previše dugo, a kraj agonije ne vidimo. Svi smo mi skloni svoje stavove čvrsto braniti, ponekad uvjeravati one druge koliko su u krivu. Ma život je u svojoj biti sasvim jednostavan. Rodimo se, kratko putujemo ovim nemjerljivim svemiro; mi, čak ni točkica u njemu, gordo, ponosno ili tužno i nesretno (najčešće je naš izbor, jer sami možemo odlučiti kakav će nam biti dan kada se probudimo). Znam da će puno ljudi reći kako to nije istina jer su njihove želje veće od trenutnih mogućnosti, ali svi si možemo uljepšati dan tako da svjesno odlučimo kako nije dobro biti nesretan zbog nečega što nemamo već sretan sa svim što imamo. Najčešće imamo stvarno dovoljno da bi bili sretni. I zato sjetim se često te blogerice koja je bila puna duha u svojim postovima iako je bila teško bolesna i zadnje čega se sjećam je kako je spominjala da će izgleda i ona sa familijom napustiti Hrvatsku. Nadam se da ako i je otišla da je dobro.
Osobno me je zadnjih godina život i mazio i tugom zavio, ali svakog dana odlučim svoj dan učiniti najboljim što mogu kroz pisanje nove knjige, razgovore i druženje sa prijateljima, mojim hobijima pa mi je na kraju dan prekratak za sve što u jutro poželim.
Ovo moje razmišljanje nije ni savijet, a ni poruka bilo kome. Svatko je vlasnik svog života i sam odlučuje. Pozdrav vam svima.

- 08:56 - Komentari (18) - Isprintaj - #

01.01.2019., utorak

Čemu rat

01.01.2019. lijep i ugodan dan nakon ratnog stanja koje je kulminiralo u ponoć. Nikada nisam veselje osjećala u pirotehnici, posebno ne u tako opako zvučnoj. Noćas su se na mojem domu tresli prozori od veselja mojih susjeda. Sa svih strana su napadali jedni druge nastojeći proizvesti što veći efekt kako bi se moglo reći da su bili glavni. Ja ne mogu znati tko je bio najglasniji jer sam se sakrila u kupaonu zajedno sa malim šnaucerom koji se tresao i ubrzano disao da sam u jednom trenutku pomislila kako će ga pogoditi infarkt. Mogu samo pretpostaviti koliko je sirotih životinja patilo, koliko ih je od straha pobjeglo tko zna kuda. Eto čovjek je taj koji kako gubi osjećaj za svoju vrstu, tako je sa vrlo malo ili nimalo empatije za životinje. Voljela bih da se zakonom ograniči jačina pirotehnike za privatno korištenje, ali to sigurno neće biti. Profit je ipak na prvom mjestu. Svima koji ste u miru dočekali današnji dan zavidim, a svima želim da razmisle prije idućeg slavlja.

- 15:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #