| < | veljača, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | |||
|
MALE PTICE Pakirala sam kofere, zabrinuta, Avioni su visoko iznad oblaka, Iznad planina, gradova i mora, A ja ne volim avione, nikako ih ne volim. Knjige, knjige nosim, desetke knjiga jer Vrijeme u planini sporo prolazi, A pjesma malih ptica u vrhovima smreka I blejanje ovčica po pašnjacima Jedina je glazba. Knjige i pogled dolje na more Tamo niz pašnjake stalno zelene Koji kao da uranjaju u more I mirno i zapjenjeno Od bijesa vjetrova kada Planinu pregaze. Pakirala sam kofere zabrinuta Jer avioni su tako visoko Iznad oblaka, iznad mora Kao da ususret suncu putuju, A ja ne volim avione, Ali sve utihne, svi strahovi prestanu Kada se po proplancima zelenim Jaganjci rastrče, Kada se duga do zemlje spusti, Kada u krošnjama smreka Male zapjevaju ptice. Kome one sada pjevaju Kada tebe kada nas tamo više nema? 27.02.2019. |
|
Dakle, ovo što piše na boci nije istina jer ja radim svoja sredstva tj. svoje sredstvo za čišćenje i to: svih rostfrei predmeta, pločica, laminata, stakla, pečinicu, kamenac i još dosta toga. Ne kupujem skupa sredstva za ovo i ono kada je sasvim jednostavno i stvarno izuzetno učinkovito ovo moje. Još mu nisam izmislila ime, ali zovem ga "moje". Pokušajte, recept je izuzetno jednostavan. 1. 3dcl bijeli ocat (prokuhati) ohladiti 2. pola dcl tekućine za pranje posuđa pomiješati i gotovo. uživajte u uštedi na kemikalijama koje ste do sada kupovali. Kada je kamenac u pitanju pošpricati pričekati pola sata i isprati. Ako ste dozvolili velike naslage trebat će vam i nekoliko puta ponoviti pa zato ako želite tuš kabinu sjajnu kao novu pokušajte bit ćete zadivljeni. |
|
pisanice S obzirom da za cca mjesec dana putujem prihvatila sam se posla jer lijepo je pokloniti nešto drukčije. Ovo su ovogodišnje. Na fotki su i tri od prije nekoliko godina napravljene od trakica časopisa. Neki blogeri su ih već vidjeli, ali kako su u stalnom postavu na zidu nisam ih skidala. Ostale su obložene svilom bez ljepljenja. Koga zanima povijest pisanica klik gore na "pisanice". |
|
BOLNI SNOVI Nisam sigurna, ne nisam. Sanjam li ili se stvarnost vratila U ono vrijeme kada me je more, Kada me je more kroz prozor Jutrima pozdravljalo. U vrijeme kada su oblaci, Oblaci bijeli kao zavjesa skrivali pogled, Pogled na more. Na more tamo dolje niz zelene, Brežuljke zelene i bijela runa Polegla po livadama, Livadama zelenim, runa bijela. Nisam sigurna, ne nisam. Igra li se um željama, Sjećanjima igra li se bolno, A sve tako je stvarno I ja sam stvarna, osjećam, Jesam. Želim ostati tako, jer ti si Tamo, tamo niz padinu Sišao, Tamo te vidjeti mogu I more, i livade zelene, i runa bijela. Želim, Samo želim ostati dugo, dugo U slici koja bila je, koja bila je. 20.02.2019. |
|
Obitelj, Mali Medo, Crna Kraljica, suze i smijeh, sjećanje koje je kao film. The end. Početak druge godine, prebrzo prolaze, možda je dobro, a možda i nije, vidjet ću ako poživim 14.02.2020. |
|
ZA LJUBAV U SLIKAMA SJEĆANJA I jutro i dan i sve dane da mi je preskočiti, da mi se probuditi tamo negdje od prije, još prije tog jutra kada je sve krenulo, krenulo kao san, kao bajka još ne ispričana. Da mi se vratiti u dane od prije tvog pozdrava, onih riječi što upola ne razumjeh, da mi se vratiti. Sve bih drukčije, baš sve bih sada samo da mi se vratiti. I dani, mjeseci, a i godina me dohvatila kao grč u utrobi. Drži, steže, veže i ruje kroz tijelo kao rovac kada zemlju razgrće, a ja se branim, branim se suzama. Možda smo mogli, možda da si imao nadu, možda da sam nadu imala, da sam pokušala, ali nisam znala kako, nisam znala zašto sada, zašto i od kuda izranja ruka što te prisvaja, odnosi, a ja te ne mogu zadržati jer riječi više ne pomažu, riječi su samo zvuk bez sadržaja. I gledam te jutros ponovo, i znam to više nisi ti. Ništa ostalo nije od onog dana, onih riječi što razumjela nisam, tada, a sada ih suzama razumijem. Ruka u ruci kao spona, kao nedjeljivo, kao mi, volio si gradom tako, kao da ništa ne može odvojiti ni ruke, ni spone, nedjeljivo. Tražim ruku, tražim osmjehe ostavljene po ulicama, poglede u izlozima i dodire po stolovima gdje odlazili smo jer volio si pub i ljude u njemu. Razgovarao sa potpunim strancima kao da se savršeno dobro poznajete i smijao se mom čuđenju, nevjerici dok sam te promatrala u žaru vaših razgovora. Sve je nestalo, ukradeno iz slika sjećanja, sve je nestalo prije svitanja dana kada posvuda o ljubavi govore, kada ljubav o ljubavi pjeva i daruje, i daruje sebe, a ti, svojom ljubavi moj život ponovo si vratio k sreći vjerujući u sutra, u još desetak, desetak naših, najljepših. Danas te više nema. Svratit ću u Mali Medo i kao nekad nazdraviti Crnom Kraljicom, reći:“ Slŕinte „ za nas, za ljubav koja je ostala u slikama sjećanja. ( prva godina nakon ) |