srijeda, 31.01.2007.
...
Netko je jednom rekao kao je bolje držati usta zatvorena i izgledati glupo nego ih otvoriti i to dokazati.
kao i sve, djelomično je istina.
ovih dana nisam imao inspiracije.
danas nije bilo neplodno.
danas nisam otvarao usta.
bolestan sam.
temperatura.
trudim se, uvijek se trudim.
ako ne zbog sebe, zbog prijatelja.
dvije stvari: il si ono što želiš da drugi misle da jesi
ili si ono što nisi, a drugi misle da jesi.
jednom sam rekao da dugo trpim.
zato ponekad zašutim.
ponavljam i ponavljam i ponavljam
ostajem nečujam
i opet ponavljam i ponavljam
ali nitko ne shvaća
nikada nije kasno pisati o prijateljima
utorak, 30.01.2007.
SRETNA VAM MJES(E)Č(IĆ)NICA!!
ponedjeljak, 22.01.2007.
SLIKE PLUTA
KONAČNO! IMAM SLIKE PLUTA, GRAĐEVINSKOG PSA.
objavljujem slike za javnost skrivenog građevinskog psa, Pluta.
u nekoliko postova dolje stoji mala priča, a sada ju konačno
potkrepljujem i dokazima. dvjema fotografijama.
radi se naime o jednoj od znamenitosti grada (Oktogon).
na ovoj se slici vidi dvorište pebezea, a narančasti je prozor pokraj lojtri (ljestvi),
prozor same poslovnice (žena koja radi za tim stolom išla je pozvat zaštitara koji
nas je steral i prijetio se policijom)
a ova slika izbliza prikazuje reljef (slavnoga) Pluta.
UŽIVAJTE!
(odnosi se na obje slike! :O)
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs2.5 Croatia License.
nedjelja, 21.01.2007.
ZA HRVATSKU BEZ KRZNA?
Vozivši se tramvajem prije nekoliko sam dana iz tramvaja zapazio plakat
čija promidžbena poruka upučuje na odbacivanje krzna.
radi se naime o fotografiji nage Fani Stipković čiji su prirodni atributi vješto prikriveni.
bit je u tome kako njoj netreba krzno kako bi se pokrila.
ukoliko netko uspije skrenuti pogled s navedene ljepotice uočit će,
po meni PREšokantnu poruku sljedečega sadržaja:
"Za Hrvatsku bez krzna."
neznam možete li malo promisliti te povezati ovo s jednom ranijom kampanjom,
nažalost zbog premale fondacije, još uvijek aktivnom. da!
"Za Hrvatsku bez mina!". ovakvo nešto, osobno smatram nečim iznimno uvredljivim!
narušavati tanku liniju promidžbe i perverzije i time dovoditi u pitanje žrtve, tj. uspoređivati
broj ljudskih sa životinjsim žrtvama u svrhu očuvanja života sekundarne važnosti.
dobro, tko sređuje i smišlja ovakve reklamne kampanje?
čija savjest nakon abnormalnosti diše mirnim snom?
da se mene osobno pita ovakvo što ne samo da bi se moralo povuči iz distribucije
već bi se na red trebalo pozvati odgovorne jer ukoliko feta ili beta ili kako li se već nazivaju
pozivaju na red ljude zbog odnosa prema životinjama, tko im daje za pravo, da zamjene uloge
bitnog i nebitnog?!
ponedjeljak, 15.01.2007.
LIJEPA NAŠA DOMOVINO!
SRETNA VAM PETNAESTOGODIŠNJICA
(15.) SVJETSKI PRIZNATE
DRŽAVE NAM HRVATSKE.
(napomena: prije nego poćnete čitati text, stisnite play na ovom malom dolje tako da Vam ugođaj bude onako kako sam ga ja zamislio. vjerujte mi bolji je efekt.)
Život je poput vožnje vlakom. Jednom kada se onim malim stepeničicama popnemo na njega, moramo biti svjesni da će jednom stati i na našoj postaji. Jednom ćemo morati sići. Na karti koju smo dobili kako bismo ušli u vlak piše točno određen broj našeg sjedala. U određenom separeu, s već određenim kartama i ljudima koji će tijekom vožnje utjecati na nas. Kada vlak krene na svome će putu nebrojno puta morati stati kako bi se naši suputnici izmjenjivali. Neki će od njih na nas ostaviti trenutni dojam, odu ševiti nas svojom pojavom, ali kad se dignu, sjećanja i želja za njima isčeznut će i prije nego se njihovo sjedalo ohladi. Postoje i oni ljudi koji će samo nakratko sjesti, ili oni koje ćemo uočiti u prolazu, ali ćemo željeti znati tko su i što su, neke ćemo nehotično udariti... Ali postoje i oni koji će sjesti s nama u separe, a mi ćemo znati da će oni jednom otići. Štoviše s vremenom ćemo to vjerojatno i saznati. Pričat ćemo s njima, zabavljati se, ali sjećanje na njih će trajati zauvijek, a stolica ostati vječno topla. Neki će izići prije nas i nećemo dati drugima da sjednu na njihovo mjesto. Prije ili kasnije i mi ćemo sići s tog vlaka i za sobom ostaviti prazno sjedalo. Ali naši će nas se suputnici sjećati. Njih zovemo prijateljima. One koji će nam čuvati mjesto, čak i sa saznanjem da se mi više nećemo vratiti. Ali ipak na kraju ćemo se svi sresti u glavnom kolodvoru. Tamo ćemo zagrlititi one koji za nas jesu. One koji smtramo prijateljima, naše čuvare.
petak, 12.01.2007.
MOJE NOVO LJUBIMČE
| adopt your own virtual pet! |
četvrtak, 11.01.2007.
klikom na ovu hipervezu dolazite na stranice psihijatrijske bolnice vrapče stoga vas molim da se tamo obratite kompetentnim osobama kako biste izliječili i izašli na kraj sa svojim problemima. prilikom terapije želim vam mnogo sreće za što bolji oporavak. a za sam će se boravak, kako bi vam bio što ugodniji pobrinuti će se stručno osoblje i uvijek nasmiješeni ljudi toplih srca.
p.s. zahvaljujem se što me kontinuiorano čitate i trošite svoje dragocijeno vrijeme čitajući ono što ja ovdje objavljujem.
DISNEYLAND: STISNI STISNI...
srijeda, 10.01.2007.
LOTUS
Svakome od nas pruže se prilika za upravljanje samima sobom. Ponekad je ne vidimo i jednostavno prođemo pokraj nje niti je ne primjećujući. neki su zadovoljni sjetnim pogledom na lijepu prošlost. Oni drugi uživaju u osunčanoj stazici koja vodi u svijetlu budućnost. no, postoje i oni koji se s osmjehom prisjećaju prošlosti klizeći u još jednu priliku za lijepim sjećanjima. Ponekad se nadamo velikim stvarima koje kada i naposljetku dobijemo ostanemo razočarani činjenicom da to ustvari i nije ono što smo željeli. Jer kada smo ostvarili i taj cilj postavljamo si novi, već i onda kada smo u očekivanju prethodne dobiti. Stanemo li na moment na lopticu naših želja i potreba shvatit ćemo da balansiramo između pomiješane formule razuma i osjećaja. najbolja bi formula bila kada bismo sve pomiješali zajedno i odlomljavi komad po komad tog kolača uživajući u svakom novog zagrizaju!
Nadajući se malim stvarima, dobijemo veće stvari. Nadajući se velikim stvarima dobijemo male.
nije bit u samom dobitku, već u onom iščekivanju. jer ako se budemo trudili stati na lopoč, miješanjem velikog spektra osjećaja dovest ćemo se do ludila. Ali kada uspijemo sjest na njega, dominantan će biti samo osjećaj sreće koji neće dugo trajat. Stanemo li i razmislimo, osjećaji prve faze trajali su duže, a oni trenuci kada smo na moment uspostavili balans činili su nas najsretnijima na svijetu!
ponedjeljak, 08.01.2007.
.....sebi u glavu!
... prestani srati!
subota, 06.01.2007.
ŠTO URADITI?! HA? KAKO DALJE? DALI DALJE?
četvrtak, 04.01.2007.
pjesma o Drolji!
DROLJIIII, DROLJII, I GAJEVA DRUŽINAAAA
DROLJIII, DROLJIII, DOLAZE JOJJJ
RAZNI STRANCI, I DIREKTORI BANKI
DROLJIIIIII - DROLJIII, PRIJATELJICA NOĆI
DROLJI, FLUNDRI, GEYI, KURČI,
FIFI, DILDI, PICI, LEZI
PROLAZE IM NOĆIIII ZABAVNE
UŽUIVAJU U LJUBAVIIII
DROLJIIIII, DROLJIIII
SVRŠAVA SA POSLOM,
DROLJIIIII, DROLJII
POČINJE SVE TVOJIM DOLASKOM...
DOĐIIIIU GAJEVU ULICU
DA TI ONE STAVE UZICU
DROLJIIII, DROLJIII
UŽIVAJ I TIIIIII....
utorak, 02.01.2007.
SRETNA VAM NOVA 2007. GODINA
mogao bih Vam pisati o svome provodi, o provodu drugih ljudi. mogao bih reć kako sam se nalil ono, ko stoka ne! ali tako neće bit. Pa imate Vi i svoje živote. prošle sam godine u veliki postotak svojih postova unosio jednu notu osobnosti. neki su postovi bili politički orijentirani, drugi pak u potpounosti osobni. pisao sam o svemu i svačemu, zaista, koji put sam se čak i potrdio, ali ništa., ništa mi nije omogučilo dolazak na listu cool blogova. da se razumijemo ne patim ja sada da se mene čita, da me čitaju nepoznati ljudi sa komentarima : "ej, supač blogač, daj me posjeti, pusač, pozz".
fenomenalno. za ubuduče PORUKA ZA VAS: NE!!
surfajuči raznim blogova naišao sam na stvarno, u nedostatku druge prikaladnije riječi, PIZDARIJE!! ufff, tako su se na cool listi našli blogovi od kojif+h je spektar tema bio zastrašujuć. "kako napravit palačinke? kako sam se proveu u neznam šupi tetine bake s komadom oronule šibice, savjeti kako živjeti??!! WTF, kako se dočekuju gosti?!" ah stvarno svačega. No da se razumijemo, ovo ne pišem zbog toga što sam zbog nečega ljut nego da se zahvalim zbog šljedećega podatka: u proteklih su me godinu dana 3900 puta posjetila ljudska bića. hvala vam na povjerenju! (Puris)
potrudit ću se i ove godine nastavit pisat gluposti koje nitko ne razumije (osim Jelene i Miie. Špoljar i Ivana tak i tak ne čitaju moje postove!)
P.S. još uvijek ne razumijem kojim su povodom i razlogom postovi Danijele D iliti Šuknute il kak se već zove? meni osobno njei postovi nisu zanimljivi, ništa osobno, samo primjetih!
ponedjeljak, 01.01.2007.
.....za njih dvoje.....jer ja sam znao......
