Kritika sim i tam

četvrtak, 29.11.2007.

ZLATNA RIBICA

Peca Mujo i ulovi zlatnu ribicu.
"Mujo, Mujo pusti me ispunit ću ti križaljku!"

utorak, 27.11.2007.

PATRIOT

KONAČNO!

I taj je pederluk završio.
Sranjima je valjda sad za neko vrijeme VALJDA kraj jer ak još jednom čujem neko pred,post,za il kak(o)vo već izborno obećanje bit će belaje, pa makar me strpali u ludnicu skup s manijacima koje uspijem nahuškat da odu samnom do Markovog trga. (Moram sam prije polaska,ukoliko do njega dođe, nazvat nekog tipa Mie, NE Jelena tebe, jer nisi NIŠTA normalnija od mene, da prekontrolira dal idem sa stvarnim ljudima il je djelovanje tableta popustilo.)
Da se izrazim zdravo seljački i kažem da mi je već na vrh glave pizdarija, sranja i preseravatorskih lažnih obećanja čelnika koji su umjesto, brojeći u desetcima (60 000 000kn) milijuna kuna, ulaganja u neke svrsishodne projekte kao npr. obnove ILI IZGRADNJE NOVIH dječjih domova itd., te iste novce uložili u potpuno nepotrebne kampanje jer smo ionako svi znali da će Niko i njegov brat Robač također, glasat za HaDeZet ili za onog vukolicog Milanovića, majka mi ne bi bila presretna izborom riječi. Stoga ću se okoristit sljedećom terminologijom:
Izbori su bili katastrofalni, bolje nam bilo ne bu, to mi na riječ vjerujte, jer dalje idu, ne idemo mi, samo krasti. to vam je tak. politika je kurva. ali tak se ne ćemo izražavati stoga ćemo samo reći kako se politika samo bavi najstarijim zanatom na svijetu (i još je i lopovčina, a ko krade i laže taj bome i ubija! Jelda štrajkašu, ha? Buš i o ovom snimil video poruku s ko zna kojeg mjesta? ovaj put iz zahoda?). (Ipak poštovanja malo, tko zna tko mi može sve čitati blog.. hm.. kog zavaravam. Mia nemoram ti se valjda ispričavat na riječniku? ne? ok!)

Tako je eto opet mali čovjek bio svojoj svrsi shodan iskoristivši (?) svoju građansku dužnost/pravo glasanja, presretan što si je eventualno omogućio bolje sutra, a na kraju opet nitko ne će biti zadovoljan, krijući tko je za koga glasao, ali opet istovremeno demantirajući da su svi loši i da on ne će više glasat.
najbolja je definitivno kompilacija glasača koji se već lagano bliži kandidaturi za zbor dijasporskih mirogojskih mališana i sljedeće izbore, ako ne i promjenu vlasti ne bu dožio, ali eto neka oni, ne plaćajući tu porez, neka eto oni nama glasaju.
Pa ne će zasigurno on plaćati kruh 10 kuna s prosjećnom plaćom 4200 kn (toje usput budi rečeno laž: točan je podatak naime 3620kn, no dobro). nego će taj kruh, ak mu Bog da zdravlja, a nek da, nek živi čovjek, plačati s vani zarađenom penzijom iliti mirovinom, kako kome draže. Stalno to mijenjaju.
A o gramtičkim promjenama govoreći, mojem uzbuđenju nema kraja. Jedva ćekam uvođenje anglizama u standardni jezik, izmjenu pravopisa, mjenjanje riječi iz helikopter u zrakomlat i tako redom do u nedogled. ne ću će se valjda opet naći na dnevnom redu saborskih sjednica te se kao vrlo važna tema provlačiti mjesecima, jer zaista nemamo važnijih tema za raspravit. Jer, kaj bi vi seljaci sad? Prodavali svoju pšenicu? ma, friška figa! To ćemo uvest izvana, dok ne pokleknete, ha ha, a onda ćemo kupovat hrvatsko, a do tada ćemo jesti konzervirane černobilske piceke, jer ipak imaju više bataka, a i veći su, stavimo ih na komad kartona u pridjevu tvorenom od imenice "seka" zamijenimo neka slova i "Voila!" - blagdanski je ručak na stolu. a to tko će, kako i koliko nas dočekati ovaj ili sljedeći Božić i kako već su pitanja koja su ostala kaskati za predizbornom kampanjom. sada je vrijeme odmaranja za političare, ipak su se miceki naradili. Jelda?

A idemo li zbilja dalje, mislim da je već davno odgovoreno sada već legendarnom rečenicom uvaženog gospodina Rojsa. "Koje jami, jamio"

Vi niste? E onda se bojim da ste zbilja još samo jedan mali Hrvat!

ponedjeljak, 26.11.2007.

LOTUS

Svakome od nas pruže se prilika za upravljanje samima sobom. Ponekad je ne vidimo i jednostavno prođemo pokraj nje niti je ne primjećujući. neki su zadovoljni sjetnim pogledom na lijepu prošlost. Oni drugi uživaju u osunčanoj stazici koja vodi u svijetlu budućnost. no, postoje i oni koji se s osmjehom prisjećaju prošlosti klizeći u još jednu priliku za lijepim sjećanjima. Ponekad se nadamo velikim stvarima koje kada i naposljetku dobijemo ostanemo razočarani činjenicom da to ustvari i nije ono što smo željeli. Jer kada smo ostvarili i taj cilj postavljamo si novi, već i onda kada smo u očekivanju prethodne dobiti. Stanemo li na moment na lopticu naših želja i potreba shvatit ćemo da balansiramo između pomiješane formule razuma i osjećaja. najbolja bi formula bila kada bismo sve pomiješali zajedno i odlomljavi komad po komad tog kolača uživajući u svakom novog zagrizaju!
Nadajući se malim stvarima, dobijemo veće stvari. Nadajući se velikim stvarima dobijemo male.
nije bit u samom dobitku, već u onom iščekivanju. jer ako se budemo trudili stati na lopoč, miješanjem velikog spektra osjećaja dovest ćemo se do ludila. Ali kada uspijemo sjest na njega, dominantan će biti samo osjećaj sreće koji neće dugo trajat. Stanemo li i razmislimo, osjećaji prve faze trajali su duže, a oni trenuci kada smo na moment uspostavili balans činili su nas najsretnijima na svijetu!

četvrtak, 22.11.2007.

RASPUTIN

1. JA OBOŽAVAM ŽENE!! NAPROSTO OBOŽAVAM!!

2. JA SAM FEMINIST, I SVAKA ŽENE ZASLUŽUJE POŠTOVANJE BILO KOJEG PRIPADNIKA MUŠKOGA RODA! POTŠIVANJE SE NE SMIJE KOSITI S 1. PRAVILOM!

srijeda, 21.11.2007.

TAJNA DRUGAČIJE

Otkrio sam nešto vrlo važno

Danas čovjek uči trčati, svi nekamo žurimo, želeći što prije stići na cilj.
No, kada čovjek shvati da nije cilj putovanja njegov sam kraj već put koji putnik mora pritom proći, možda je čak i malo prekasno.
Tko danas ima vremena sjesti kraj puta i pritom se malo odmoriti. čak i oni koji to znaju i umiju ne rade, jer nitko ne pokazuje znakove adekvatnosti na putu prema otkrivenju da čovjek treba predahnuti kako put ne bi bio toliko težak, a želja za njegovim završetkom sve veća. Jer kada put dođe svome kraju počet će novi, a s njime i novi dosegnuti cilj.

Mudar mora znati:

"Moram naučit stajati mirno!"

subota, 10.11.2007.

RIBA

Zašto riba ima jezik?
Da se obliže nakon jela.

četvrtak, 08.11.2007.

ISKRENOST

oke, ajmo biti iskreni pa si odgovopriti na međusobno postavljena pitanja.
može?
može!
super.
DOBRO, tko stalno klikče tam na anketi da hoće da pišenm os vojoj svakodnevnici?
ha? ha?
to bi vi? e pa dobro! evo!

probudio sam se u pola 9, čitao knjigu do 11, jeo, čitao knjigu, popio kavu, razgovarao s Barbarom i Miom, jeo, srao jedno dva puta u međuvremenu, kopao nos preko nekoliko puta, shvativši da si time raširujem nosnice pa sam onda manijakalnom opsesivnošću stiskao vanjskle stijenke nosa kako se n bi rašio, istovremeno shvačajući da mi je dosadno, učio sam psihologiju i čitao malo sociologiju. kako se bolest lagano povlači tako više nemam proljev, nego je stolica sada uredovno čvrsto, pa se sada mogu isposrat kako Bog zapovijeda. pokušao sam se i igrati s mačkom preko nekoliko puta, što nije bilo nešto hiperproduktivno, bar ne za mene jer je svaki put završilo mojim ispodglasnim pičkaranjem jer ima neke čudne tendencije grebanja mene po licu. kaj još kaj još ... eto i toe to, do sada kada napisah post ..

četvrtak, 01.11.2007.

SMISAO ŽIVLJENJA

. . .
„EJ, ALI kaj da drugo napravim? Mislim na nas. Bez nje mi ništa nema smisla“ - glasila je jedna od SMS poruka.
„Ma daj molim te, na svijetu ima barem milja i pol treba kaj traže frajera, a ti cmoljiš zbog te male“ - glasio je odgovo na primljenu poruku.
„Ali ti to ne shvačaš, bilo nam je tako lijepo zajedno, tolko smo toga i planirali zajedno, s njom sam bio ja“ - bio je uporan, pokušavajući ga uvjeriti da je to dovoljan razlog za ono što je smjerao
„Ali kakav si to „TI“, ako si sa 16 godina ništa bez cure koja te otkantal?! Ma daj se skubiciraj!“ - bio je njegov relativno žustri odgovor za prijateljevu, kako je on to sebi pojmio, neshvaćenu i ranjenu dušu. Na poruku koju je poslao trenutak iza posljednje nije dobio izvješće o isporuci. Svi pokušaji da ga nazove i uvjeri da se baciti sa zgrade sa životom ispred sebe, nije najmudriji potez koji može povući, bili su neuspješni. Isključio je mobitel.

. . .

Slušao sam muziku u tramvaju i jednostavno pustio da se misli same isprepliću i dovezuju jedna na drugu stvarajući tako druge puteve drugim mislima koje su navirale. Takva i igra i promjena desetaka raznih tematika o kojima sam razmišljao, dovela je do mog osobnog stajališta o životu. U biti nisam nikada sam sa sobom na taj način, kao taj dan, toliko intenzivno razmišljao o svrsi. Koja je bit? Zašto je sve takvime kakvim ga vidimo i da li drugi vide, osjete i čuju isto ono što i mi? Koliko je sve to u biti to što je.

Tko sam ja?
Damjan, sin svojih roditelja, brat, učenik, unuk, prijatelj, dečko
Idem u školu!
Zašto?
Da bi nešto u životu radio!
Zašto?
Pa da bi mogao normalno živjeti i jednom otići u mirovinu.
Zašto?
Želim živjeti!
Zašto?
Pa da vidim stvari koje još nisam vidio!
Pa koja je svrha tih stvari?
Da služe svrsi!
Kojoj svrsi?
...
Tišina

Tu sam zastao, srce mi je ubrzano kucalo, ništa, ali NIŠTA mi nije imalo smisla. Tonući lagano u melankoliju izazvanu strahom od vlastitih misli, bujica emocija, strah, pa ravnodušnost, razmišljanje o svim trenutcima, lijepim i ružnim s ljudima koje volim i onima koje manje volim. Stvari oko mene nisu više imale smisla, sve mi je bilo blijedo i jednolično, pa sve će zauvijek biti isto, i na kraju ću umrijeti. I ako ne napravim nešto što će poslužiti za dalji boljitak čovjećanstva, što sam napravio, koja je bila moja svrha, ali i tada, koja će biti svrha onih koji bi se koristili time nečime ili nečime što je ili tek će osmisliti netko za nešto drugo. Produljit će se ljudski životi?
Ljudski se život, ako se ne varam svako stoljeće produži za jednu dekadu. Pa koja je svrha toga?

. . .

Tišina

...

Toliko još stvari imam za napraviti. Toliko ljudi za upoznati, toliko mjesta koja trebam obići. Toliko stvari za obaviti. A ja žurim kao da to moram obaviti za nekoga tko mi stoji za vratom, svi mi jurimo i jurimo i nikada ne zastanemo pogledati u nebo iznad nas. Jel da?
I tada mi je sinulo.

Toj ću nepoznatoj svrsi ja odrediti svrhu.
Ali tada sam shvatio.

ŽELIM ŽIVJETI I UŽIVATI U UŽIVANJU ŽIVLJENJA!
Jer samo oni koji se ne boje mogu živjeti život, a ne umrijeti i prije nego dođe smrt.

Svaka će moja radnja, kretnja, svrah svega što radim će imati samo jednu svrhu da uživam u svemu što radim dok god hodam ovom lijepom Zemljom!