petak, 27.01.2006.
The Grim week
Yes!! Konačno je i ovaj naporni tjedan završio! Nekoliko novih stvari mi se dogodilo! Neke loše neke dobre. Kako to uvijek i ide!
U ponedjeljak većina toga bila je više-manje ok, samo da nije bilo tog j.b.n.g tjelesnog! Napravio sam uglavnom nešto za što se toplo nadam da se više neće ponoviti!, a bome niti izaći između naša četiri oka (profe i mene), tj. šest, nosim džozle! Od ponedjeljka vodim U POTPUNOSTI zdrav život J! (pozdraf cinkerici ĐŽovani!).
Slijedeća dva dana bila su OCKEY (pozdraf profi iz eng!)
Najj.eb.n.j. bio je j.b.n. četvrtak, bilo bi normalno da sve prođe ockey (obožavam engleski!)!
BUTT, neeeeeee nnneeeeee!! Odlučili se Majka Natura i father vrijeme poigrati malo s mojim živcima i čirevima:
1.U noći sa srijede na četvrtak bio sam budan do četiri sata ujutro kako bih napravio
Prezentaciju u Power Pointu, BUTT z.j.b je to što sam prvi put u životu bio u punokrvnom kontaktu s tim baby programom! I? Pitate se vi (hm!)! Dođem ja u školu sav uzbuđen, dočekam taj sedmi sa, a kad tamo profesor me pita želim da ono održi reprezentaciju prvi ili ja! „pa dajte VI“-reče ja, misleći pritom ajde, ajde da vidim kak se to dela! Ne samo da mi je potrošio cijeli sat nego je imao jeftinu kopiju moje prezentacije! Ali u torek nastupam I! Buahabuahahaha!!
2. Imali smo engleski! To sve veli! (nepravilni glagoli)! - sorry D.
Grrrrrrrrrrrrrr!!!
Nisam se vidio s Lehom već od ponedjeljka, kada smo se po onoj zimi našli, i otišli „prošetati“!! danas ju moram vidjeti! I idem spavat u 22:00! Pa, zaspao sam danas prije treninga!!! Dogovorio sam se Leom da se sutra nađemo, pa da idemo ili van ili ćemo se izpiđamirati i žderati dok ne riknemo! DOGOVORENO?!
DOGOVORENO?!
Danas sam kak sam i rekao zaspao prije treninga! No , najdraža me majčica nazvala, čudom se čudeći kak ja to spavam popodne, probudila i odvela na trening! Dođem ja tamo, svi počnu vrištat djevojke padat u nesvijest, kupim grudnjake…. Hm?.... ups ja i moje maštarije! Ok , kak sam zakasnio tak me trener pitao kaj ću radit! Trčat ili ergometar (veslački simulator)! „pa ergometar! Ofkorz! Njesam ti ja pengvin“! I tako ja ergometriram, a kako je taj prostor okružen ogledalima sa tri strane , a ja sam stajao skroz uz desni kraj gledajući se u ogledalo! Da, da sebe sam gledao! Kao ispravljam greške, a u dubini ogledala pet komada! Hehehehehehe! Curke baš dobro….. veslaju!
Pozdrav Fancyny!! und meine koljegišen Dori!
p.s. dobio sam cd sa stonesima s jednom j.b.n.m stvari
x Danas sam se digao uobičajeno rano. Nemogu dugo spavati kada traje škola. i to me strašno zivcira! No iako sam se digao u pola 9 ostao sam krmiti u krevetu još sat vremena! to bi bilo i sasvim u redu da se nisam dan ranije dogovorio s Jelenom da ćemo se naći u 10! Nonšalantno sam se digao iz kreveta i kupao se do 5 do 10, zanemarujući pozive koji su me trebali upozoriti da OPET kasnim! Našli smo se pola sata kasnije, jer pa tko se može tuširati, legeš kao pošten čovjek u kadu i krmiš još pol sata! Probudio sam se osjetivši vodu u mozgu! Našavši se s Jelenom, zaputismo se putevima grada. Društvo mrtvih pjesnika! Planinarsko društvo! Društvo j…željnih umirovljenika! Mljekarsko zajednica! Bande ljutih bakica! Nabrijane tete s viškom kilica….. USTANI BANE!
subota, 21.01.2006.
Kas smo došli u grad tražili smo neke cipelice njoj za ples. Pa dobro, kakve cipele za ples? Obućeš kramusače i pleši! Uglavnom, cijelo sam je vrijeme požurivao uz stalno napominjanje kako moram biti doma oko 12, jer će mi stari spremiti ručak zbog natjecanja koje imam u 2. Rekavši joj to zagrizao sam bigXtra u 11:59! nemoram niti reći da sam doma bio tek u pola jedan.
Došavši doma, zatekao sam uz staroga i sisterku, i Ineskinu frendicu (Majćica je u Lici do nedjelje). ok! Upadam onak sav zadihan u stan, i vidjevši da The Sister drži Kolu (s tvrdim D) u maniri najboljih maratonaca oteo sam joj je iz ruke i počeo lokati ko Sepra kak veli moj deda. Čujem dreku staroga iz kuhinje: "pa gdje si ti?" "Pa doma, "dete" (tak inače zovem sve okolo sebe) drago!!" I sad se mi prepucavamo da kak ja uvijek kasnim, zamolim ga da se smiri jer ne želim pričat uz buku. Kada se smirio objasnio sam mu da se ne uzrujava jer sam jeo u gradu (onda mi ga je bilo žao kaj se mučio, a ja jeo u gradu!)! Ne, al, fakat moj stari je najbolji penzić-tata na svijetu!! Inače nebi tako burno reagirao, ali danas je bio važan dan, naime, ovo mi je bilo prvo službeno natjecane za novi klub. Cijeli smo se tjedan u klubu pripremali za današnji ivent! Nije ovo zapravo i bilo nešto previše važno, ali ponekad su male stvari ono što čini razliku! Za tri tjedna je opet isto na 6000m, tako da ću onda opet vidjeti na ćemu sam! Sutra javim rezultate, poslije treninga!
Došofirali smo se tam negdje oko 13:10. sav uzbuđen odletjeh do svlačionice te se presvućoh, i šmugnoh gore da vidim kaj ima! Da, ALI da to nisam ja natjecanje vjerojatno nebi bilo pomaknuto za sat vremena!!! I tako smo se višak vremena i ja malo posmucali okolo! Pošto mi prostor nije bio odveć stran, naslonio sam se na ogradu gdje sam prije sa škvadrom iz starog kluba čekao trening, a kroz glavu su mi preletavale slike naših z.j.b.nc.i.j.! Okrenuo sam se tako da više nisam leđima bio naslonjen na ogradu već podbočen rukama s pednje strane. I koga ugledam u daljini na travnjaku? Staru škvadru! Igrali su nogomet! Tada, sam po prvi puta istinski uživao gledajući nogomet, koji to i zapravo nije! To bi više bila mješavina nekoliko cura i dečkiju međusobno ispremješanih sa po jedno cirka okolo preko nekoliko golmana na svakom golu. Igračima je cilj naravno zabit gol, ali to kaj zemeš loptu u ruku i laktariš njih ostale, neobavezno u kojoj su ekipi, predstavljalo je ono što je Jarun bio! Jarun ima duh! Iskreno, jako mi fale, svi oni. Gledajući ih svakoga pojedinačno, prisjetio sam se naših zajedničkih trenutaka. Petra je bila lijepa kao i uvijek, stalno podbadajući druge svojim sarkastičnim šalama! Vidio sam Šegu. Uf, koji je to lik, kladim se da ga i baka zeza kad joj da njenu gebu! Šivu, kako smo se ona i ja zabavljali. Svi su bili tu, Deva, Benki, Otilija,... I moja Mia. Svaki put kad nju vidim cijeli mi je mjesec ljepši! TO je dijete kako biste samo poželjet mogli! Mladost je OK, tamo se radi.. Sada sam mladostaš, ali bojim se da ću uvijek biti Jarun!
Natjecanje je prošlo super! Popravio sam prosjek vožnje! Poslije odgledane trke koja je slijedila iza moje, jurnuo sam doma, točnije frendov tata nas je poveo! Ubacivši se ponovno u kadu, tata me je odveo na trg! Išao sam se naći s Ece! Putuje sutra natrag u Tursku! Bila je tu s bratom petnaest dana! Cura je luda! Zakon! Napričali smo se, nasmijali, zatukli batom kojeg skitnicu, linčovali uplašene prolaznike da nas snime.... Sutra se ona dakle vraća! ALI! Ovo ljeto putujem u Tursku! Kod nje!
Kak sam otpratil Ece na tramvulaju našao sam se s Jelenom koja BTW ide u petu! Rekao sam samome sebi da više neidem s njima van! Tih su mi sat i pol bili toliko dosadni da sam u jednom trenutku iz salvete "izrezbario" posljednu večeru, pjevajući najavnu špicu Boba Graditelja (Bob rulz s tvrdim č), cestu mira, "braćo moja" i druga djela iz širokoga spektra autonomnih napjeva čelavih časni velikih s.s.!!! SRETAN ROĐENDAN MOJOJ DANICI!
petak, 20.01.2006.
L.L.!
Zajednice.Cijelog našeg života, bez obzira na naš pristanak ili ne, neobavezno o našim željama, ma koliko im se mi odupirali, prije ili kasnije bivamo uvučeni u neku vrstu zajednice. Male ili velike. Dobre ili loše. Važno je da ima neki cilj za koji njeni pripadnici podržavaju. Gotovo uvijek ima utjecaja na naše postupke, a ponekad i želje. Tako je i tako će biti! Vjerojatno iskonski poriv jakih za prevlast nad slabima ili želja slabih za vlašću nad jakima! Osobno sam oduvijek izbjegavao biti dijelom neke! Osjećam pritom neku vrstu gušenja uzrokovanu željom drugih za mojoj osobnom prilagodbom njima. Ne znam! Ne volim se osjećati pripadnikom nečega osim ako sam to ne izaberem, a takve se prilike rijetko pružaju! Kada sam došao u Gubec, uz to što mi je sve bilo novo neki mi je mali autodestruktivni glasić, u želji da zadovolji svoje mazohističke porive reći da čekam da drugi priđu meni. Uglavnom je uvijek bilo tako. No, ne smatram to svojoj egocentričnošću iako bi trebala biti! Naime, razmišljanjem sam stekao dojam kako je zapravo pravilno samo ono što odredi većina-zajednica! Bojim se da se, usprkos svojoj punokrvnoj nekompetentnošću, s tim i zapravo ne slažem! Jer, zapravo društvo, koje ima svoga predsjedatelja, odlučuje poduprijeti svoga „kolegu“, te je istina većine zapravo točna! Koliko se puta ponovila isto! Pa, koliko se puta dogodilo da se mali čovjek u želji za moći izdigne iznad cijelog društva, a njihove naivne okice upiše svo svijetlo velikih idealista krivih želja?
Iako se ponekad pokušavamo i sami emancipirati od svega toga nije uvijek moguće, jer začetna ideja većine zajednica nosi pozitivnu poruku sa temeljnim dobrom! Jedna je zajednica uvijek postojala, a tako će i biti, zajednica poštivanja, prijateljstva i ljubavi-obitelj! Kao takva zapravo se izdigla u samo jezgru svake sljedeće zajednice! Prva iza nje je prijateljstvo!
Da se vratim na Gubec! Svoje prijatelje pokušam zadržati! No, zbog brojnosti to postaje sve teže. Nisam jedan od onih koji se druži s nekim iz čiste koristi, dapače to mi se i gadi! Od tuda i to, kao da zapravo ljude stavljam na neku vagu, a zatim otvaram neka mala vratašca koja ljudima omogućuju prilaz! Zvuči prokleto egoistično, ali neka, bolje spriječiti nego liječiti! Djeca pazite se!
Jedna je osoba jedina uspijela doprijeti do mene niti ne pokšavajući pokucati na vrata, Uz sva moja nastojanja da održim distancu sa svakim tko mi ne paše (u to vrijeme!!!), uspjela mi je prići i održati naše prijateljstvo uz sve moje hirove, podržavajući svaku moju težnju da popravim svoje probleme i pažljivo slušajući moje savjete za rješavanje njenih. hvala ti Le(h)a!
nedjelja, 01.01.2006.
USTANI BANE!
Povijest je učiteljica života rekao je netko tko očito nije bio Hrvat, a kamoli mazohist. Da pojasnim ispočetka. Cijela se hrvatska povijest neprestance vrti oko istih idiotarija kao Zemlja oko Sunca, a isto se tako nemože niti zaustaviti! Još od pradavnih vremena pa sve do današnjega dana, kada sam i odlučio početi pisati, bili smo tlačeni i još nas muzu sa svih strana kao da smo super krava. Ovo je samo jedan početak jednog dugačkoga kraja. Pa, ljudi moji do kada ćemo tako bojažljivo tražiti pomoć, do kada ćemo si dopustiti taj poltronizam našega vrha, koji je ionako preskupo plačen? Od kuda sav taj jauk jednog djeteta ?! Pa imam i ja oči! I ja vidim. Nikada nismo bili hrvati, kada ćemo vikati sa vrha našega Velebita: « ja sam Hrvat i ponosim se time!!!»? Prvo su nas htjeli mađarizirati pa srbijalizirati, a prije toga je bila hrpa drugih manijaka koji su se izdizali iznad maloga čovjeka pa su maltretirali cijeli svijet koji je pak opet maltretirao nas zbog našeg mjesta na hijerarhijskoj tablici. Dna. Dobro, tko si daje pravo, i od koga ponukan da može pokazivati svoju moć nad drugima samo zato što je bio ili bila pod istim pritiskom? Ne želim, niti dopuštam da itko kaže ili pomisli kako vrijedi više od drugih.
Postoji li neka zdijela iz koje se uzima moč, jer ako je tako ja bih onda deset takvih za doma! Volim svakoga čovjeka kao da ga poznam jer samo je to pravilan uvod u formulu poštovanja i ljubavi. (Dobro sad nisam baš zaljubljen u svakoga).
Većina hrvata živi na kredit. Što to znači? Pita se vjerojatno naš državni vrh sjedeći zavaljen u kožne stolce te čitajući ili radeći neku drugu neprimjerenu radnju za vrijeme sjednica hrvatskoga sabora. Ponekad se osjećam kao Quisling kada poželim ići studirati u inozemstvo, ili govoreći ovako, ali što bi rekli Kukuljević – Sakcinski ili Pavletić da danas uđu na neku sjednicu onoga što razmišlja o mojoj ili Vašoj budučnosti. Hrvatski sabor bio je jedini spas i kao svijetlo u tami (doslovno) za borbu protiv istih onih histeričnih manijaka s početka priče. Koliko je suza, krvi i ljudskih života bilo potrebno izgubiti da se izborimo za njega (sabor,)a kad tada ispada da smo se borili (tj. da budem pošten i kažem da su se borili jer nisam sudjelovao i bio prisutan), samo kako bi se kasnije našlo par kokoši i preko nekoliko besposličara, koji se prave da nešto rade (odmah se ispričavam svim iznimkama jer na kraju postoji i radišni dio poštenih ljudi)i još dobivaju plaću za nerad. Pa to je bolje nego biti turistički vodič. Mislim na ono drugo značenje, putuješ, uživaš i još si plačen, a radiš. Ili pop. Svečeništvo je u današnja teška vremena izgubilo smisao jer valjda se i oni žele dokopati vlasti kao i u srednjem vijeku i još više obespismeniti ljude kako bi što više skrušenih poltrončića grižnje savjesti dolazilo u crkvu davati još više dnevnice. Ma vjerujem ja u boga, ali to je jedna druga priča. Ali i u popopstvu postoje iznimke.
O čemu ja zapravo govorim? Danas kada sam bio u školi (nikad ne eskiviram!) odjednom pod fizikom neki žamor. Gledam što se događa pazeći pritom da me profesorica ne zapazi, te priupitam curu koja sjedi samnom što se događa. Brzinom svjetlosti od največe sam svjetske tračerice saznao, metodom brzog pokvarenog telefona s djelomično točnim informacijama, da je pronađen general Gotovina. Inače ova je cura jedna iznimna osoba spremna uvijek bez oklijevanja pomoći, da se razumijemo! Nebi to bilo toliko strašno da neznam tko je taj čovjek čije ime simbolizira ishodište mnogih svađa. Mislim pritom na više stvari. Mislim da je on zapravo primjer i pokrijepa svega gore navedenog jer on je zapravo, dok je bio u bijegu, bio poslijednja nada hrvatske neovisnosti. Što dalje? Pa dobro što postoji netko tko to nezna, postoji li uopče neko dijete koje nije čulo za ovaj slučaj? Naš general ide u Haag. A zašto? E pa vjerojatno mu je najbolja optužnica da je bio domoljub, Hrvat, otac, i nasljednik boraca za hrvatsku pravicu! Što dolazi sljedeče?! Hočemo li iskopati kosti bana Jelačića pa mu suditi da zašto je volio svoju domovinu i zašamarao par Mađara. Samo neka se nađe takav, rekli bi neki. Da samo što smo mu već ovime ćinom zabili lopatu u otvoreni grob!
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs2.5 Croatia License.
