Kritika sim i tam

subota, 21.01.2006.

Danas sam se digao uobičajeno rano. Nemogu dugo spavati kada traje škola. i to me strašno zivcira! No iako sam se digao u pola 9 ostao sam krmiti u krevetu još sat vremena! to bi bilo i sasvim u redu da se nisam dan ranije dogovorio s Jelenom da ćemo se naći u 10! Nonšalantno sam se digao iz kreveta i kupao se do 5 do 10, zanemarujući pozive koji su me trebali upozoriti da OPET kasnim! Našli smo se pola sata kasnije, jer pa tko se može tuširati, legeš kao pošten čovjek u kadu i krmiš još pol sata! Probudio sam se osjetivši vodu u mozgu! Našavši se s Jelenom, zaputismo se putevima grada.
Kas smo došli u grad tražili smo neke cipelice njoj za ples. Pa dobro, kakve cipele za ples? Obućeš kramusače i pleši! Uglavnom, cijelo sam je vrijeme požurivao uz stalno napominjanje kako moram biti doma oko 12, jer će mi stari spremiti ručak zbog natjecanja koje imam u 2. Rekavši joj to zagrizao sam bigXtra u 11:59! nemoram niti reći da sam doma bio tek u pola jedan.
Došavši doma, zatekao sam uz staroga i sisterku, i Ineskinu frendicu (Majćica je u Lici do nedjelje). ok! Upadam onak sav zadihan u stan, i vidjevši da The Sister drži Kolu (s tvrdim D) u maniri najboljih maratonaca oteo sam joj je iz ruke i počeo lokati ko Sepra kak veli moj deda. Čujem dreku staroga iz kuhinje: "pa gdje si ti?" "Pa doma, "dete" (tak inače zovem sve okolo sebe) drago!!" I sad se mi prepucavamo da kak ja uvijek kasnim, zamolim ga da se smiri jer ne želim pričat uz buku. Kada se smirio objasnio sam mu da se ne uzrujava jer sam jeo u gradu (onda mi ga je bilo žao kaj se mučio, a ja jeo u gradu!)! Ne, al, fakat moj stari je najbolji penzić-tata na svijetu!! Inače nebi tako burno reagirao, ali danas je bio važan dan, naime, ovo mi je bilo prvo službeno natjecane za novi klub. Cijeli smo se tjedan u klubu pripremali za današnji ivent! Nije ovo zapravo i bilo nešto previše važno, ali ponekad su male stvari ono što čini razliku! Za tri tjedna je opet isto na 6000m, tako da ću onda opet vidjeti na ćemu sam! Sutra javim rezultate, poslije treninga!
Došofirali smo se tam negdje oko 13:10. sav uzbuđen odletjeh do svlačionice te se presvućoh, i šmugnoh gore da vidim kaj ima! Da, ALI da to nisam ja natjecanje vjerojatno nebi bilo pomaknuto za sat vremena!!! I tako smo se višak vremena i ja malo posmucali okolo! Pošto mi prostor nije bio odveć stran, naslonio sam se na ogradu gdje sam prije sa škvadrom iz starog kluba čekao trening, a kroz glavu su mi preletavale slike naših z.j.b.nc.i.j.! Okrenuo sam se tako da više nisam leđima bio naslonjen na ogradu već podbočen rukama s pednje strane. I koga ugledam u daljini na travnjaku? Staru škvadru! Igrali su nogomet! Tada, sam po prvi puta istinski uživao gledajući nogomet, koji to i zapravo nije! To bi više bila mješavina nekoliko cura i dečkiju međusobno ispremješanih sa po jedno cirka okolo preko nekoliko golmana na svakom golu. Igračima je cilj naravno zabit gol, ali to kaj zemeš loptu u ruku i laktariš njih ostale, neobavezno u kojoj su ekipi, predstavljalo je ono što je Jarun bio! Jarun ima duh! Iskreno, jako mi fale, svi oni. Gledajući ih svakoga pojedinačno, prisjetio sam se naših zajedničkih trenutaka. Petra je bila lijepa kao i uvijek, stalno podbadajući druge svojim sarkastičnim šalama! Vidio sam Šegu. Uf, koji je to lik, kladim se da ga i baka zeza kad joj da njenu gebu! Šivu, kako smo se ona i ja zabavljali. Svi su bili tu, Deva, Benki, Otilija,... I moja Mia. Svaki put kad nju vidim cijeli mi je mjesec ljepši! TO je dijete kako biste samo poželjet mogli! Mladost je OK, tamo se radi.. Sada sam mladostaš, ali bojim se da ću uvijek biti Jarun!
Natjecanje je prošlo super! Popravio sam prosjek vožnje! Poslije odgledane trke koja je slijedila iza moje, jurnuo sam doma, točnije frendov tata nas je poveo! Ubacivši se ponovno u kadu, tata me je odveo na trg! Išao sam se naći s Ece! Putuje sutra natrag u Tursku! Bila je tu s bratom petnaest dana! Cura je luda! Zakon! Napričali smo se, nasmijali, zatukli batom kojeg skitnicu, linčovali uplašene prolaznike da nas snime.... Sutra se ona dakle vraća! ALI! Ovo ljeto putujem u Tursku! Kod nje!
Kak sam otpratil Ece na tramvulaju našao sam se s Jelenom koja BTW ide u petu! Rekao sam samome sebi da više neidem s njima van! Tih su mi sat i pol bili toliko dosadni da sam u jednom trenutku iz salvete "izrezbario" posljednu večeru, pjevajući najavnu špicu Boba Graditelja (Bob rulz s tvrdim č), cestu mira, "braćo moja" i druga djela iz širokoga spektra autonomnih napjeva čelavih časni velikih s.s.!!! SRETAN ROĐENDAN MOJOJ DANICI!