Društvo mrtvih pjesnika! Planinarsko društvo! Društvo j…željnih umirovljenika! Mljekarsko zajednica! Bande ljutih bakica! Nabrijane tete s viškom kilica…..
Zajednice.Cijelog našeg života, bez obzira na naš pristanak ili ne, neobavezno o našim željama, ma koliko im se mi odupirali, prije ili kasnije bivamo uvučeni u neku vrstu zajednice. Male ili velike. Dobre ili loše. Važno je da ima neki cilj za koji njeni pripadnici podržavaju. Gotovo uvijek ima utjecaja na naše postupke, a ponekad i želje. Tako je i tako će biti! Vjerojatno iskonski poriv jakih za prevlast nad slabima ili želja slabih za vlašću nad jakima! Osobno sam oduvijek izbjegavao biti dijelom neke! Osjećam pritom neku vrstu gušenja uzrokovanu željom drugih za mojoj osobnom prilagodbom njima. Ne znam! Ne volim se osjećati pripadnikom nečega osim ako sam to ne izaberem, a takve se prilike rijetko pružaju! Kada sam došao u Gubec, uz to što mi je sve bilo novo neki mi je mali autodestruktivni glasić, u želji da zadovolji svoje mazohističke porive reći da čekam da drugi priđu meni. Uglavnom je uvijek bilo tako. No, ne smatram to svojoj egocentričnošću iako bi trebala biti! Naime, razmišljanjem sam stekao dojam kako je zapravo pravilno samo ono što odredi većina-zajednica! Bojim se da se, usprkos svojoj punokrvnoj nekompetentnošću, s tim i zapravo ne slažem! Jer, zapravo društvo, koje ima svoga predsjedatelja, odlučuje poduprijeti svoga „kolegu“, te je istina većine zapravo točna! Koliko se puta ponovila isto! Pa, koliko se puta dogodilo da se mali čovjek u želji za moći izdigne iznad cijelog društva, a njihove naivne okice upiše svo svijetlo velikih idealista krivih želja?
Iako se ponekad pokušavamo i sami emancipirati od svega toga nije uvijek moguće, jer začetna ideja većine zajednica nosi pozitivnu poruku sa temeljnim dobrom! Jedna je zajednica uvijek postojala, a tako će i biti, zajednica poštivanja, prijateljstva i ljubavi-obitelj! Kao takva zapravo se izdigla u samo jezgru svake sljedeće zajednice! Prva iza nje je prijateljstvo!
Da se vratim na Gubec! Svoje prijatelje pokušam zadržati! No, zbog brojnosti to postaje sve teže. Nisam jedan od onih koji se druži s nekim iz čiste koristi, dapače to mi se i gadi! Od tuda i to, kao da zapravo ljude stavljam na neku vagu, a zatim otvaram neka mala vratašca koja ljudima omogućuju prilaz! Zvuči prokleto egoistično, ali neka, bolje spriječiti nego liječiti! Djeca pazite se!
Jedna je osoba jedina uspijela doprijeti do mene niti ne pokšavajući pokucati na vrata, Uz sva moja nastojanja da održim distancu sa svakim tko mi ne paše (u to vrijeme!!!), uspjela mi je prići i održati naše prijateljstvo uz sve moje hirove, podržavajući svaku moju težnju da popravim svoje probleme i pažljivo slušajući moje savjete za rješavanje njenih. hvala ti Le(h)a!
Post je objavljen 20.01.2006. u 21:50 sati.