Svakome od nas pruže se prilika za upravljanje samima sobom. Ponekad je ne vidimo i jednostavno prođemo pokraj nje niti je ne primjećujući. neki su zadovoljni sjetnim pogledom na lijepu prošlost. Oni drugi uživaju u osunčanoj stazici koja vodi u svijetlu budućnost. no, postoje i oni koji se s osmjehom prisjećaju prošlosti klizeći u još jednu priliku za lijepim sjećanjima. Ponekad se nadamo velikim stvarima koje kada i naposljetku dobijemo ostanemo razočarani činjenicom da to ustvari i nije ono što smo željeli. Jer kada smo ostvarili i taj cilj postavljamo si novi, već i onda kada smo u očekivanju prethodne dobiti. Stanemo li na moment na lopticu naših želja i potreba shvatit ćemo da balansiramo između pomiješane formule razuma i osjećaja. najbolja bi formula bila kada bismo sve pomiješali zajedno i odlomljavi komad po komad tog kolača uživajući u svakom novog zagrizaju!
Nadajući se malim stvarima, dobijemo veće stvari. Nadajući se velikim stvarima dobijemo male.
nije bit u samom dobitku, već u onom iščekivanju. jer ako se budemo trudili stati na lopoč, miješanjem velikog spektra osjećaja dovest ćemo se do ludila. Ali kada uspijemo sjest na njega, dominantan će biti samo osjećaj sreće koji neće dugo trajat. Stanemo li i razmislimo, osjećaji prve faze trajali su duže, a oni trenuci kada smo na moment uspostavili balans činili su nas najsretnijima na svijetu!
Post je objavljen 10.01.2007. u 00:56 sati.