srijeda, 31.05.2006.
FUJ - BLJUJ
Nizozemci kao Nizozemci, uz mnoge stvari koje su legalizirali, pa tako i marihuanu (
), odlučiše se pokušati legalizirati malodobnu prostituciju. fuj gamad prokleta žoharska!!!!! osnovali su, (ili su se ti bolesni istomišljenici našli u nekom grmlju gdje su guzili novorođenčad) stranku koja bi se bavila vrlo važnim dražavnim pitanjima!!
! Ta pitanja svjetskim razmjera su sljedeča: "fukati ili ne fukati djecu od 12 godina" te "te legalizirati ili ne prostituciju ! pa sad lijepo, normalni će ljudi valjda graknuti i reći odlučno NE! . Ali svijet u kojem se nalazimo, a ljudi koji njime upravljaju valjda će prvi pohrlti u neku mračnu uličicu, s lizalicom u ruci.
moj je prijedlog vrlo jednostavan, iako sam protiv smrtne kazne, lijepo bi tu pedofilsku gamad trebalo izsil..........
P.S. sad kada sam se ispuhao pa mi je o.00000001% lakše htio bih vas zamoliti da se ne obaziete na moju srđžbu vezano za ovu temu. FUJ!!
ZA IVANU B.
PEDOFILIJA
Pedofilija je seksualna sklonost odrasle osobe prema djeci. odnosno pedofil je osoba koja želi seks s djecom. Pedofili čak mogu biti «straight», homoseksualci ili biseksualci. pravi pedofili uživa i u prisutnosti djecepod pedofiliju se također i ubrajaja i maloljetna pedofilija koja je ostvarena kada je razlika u godinama pedofila i žrtve pet (5) naviše
Seksualno zlostavljanje djece ne podrazumijeva samo spolni čin već i nasilno milovanje, špijuniranje djece tokom kupanja, prisilno gledanje pornografskih filmova te danas sve rašireniju dječju pornografiju.Za pedofile se smatra da nikad nisu imali uspješne međuljudske odnose. U jednom trenutku svog života shvaćaju da mogu ostvariti seksualne odnose s maloljetnicima, zbog čega dožive osjećaj ispunjenja koji ne mogu ostvariti nigdje drugdje. Oni se mogu naći na svim socijalnim i ekonomskim razinama društva, a iz toga, naravno, nisu isključe
ponedjeljak, 29.05.2006.
JOŠ JEDNO SJEČANJE!
kako bismo se svi zajedno prisjetili mojih ranih blogovskih početaka, objavljujem jedan stari tekst, zapravo svoj prvi test koji sam napisao u potpunom revoltu prema kolektivnom poltronizmu idiota koji upravljaju državom!
USTANI BANE!
Povijest je učiteljica života rekao je netko tko očito nije bio Hrvat, a kamoli mazohist. Da pojasnim ispočetka. Cijela se hrvatska povijest neprestance vrti oko istih idiotarija kao Zemlja oko Sunca, a isto se tako nemože niti zaustaviti! Još od pradavnih vremena pa sve do današnjega dana, kada sam i odlučio početi pisati, bili smo tlačeni i još nas muzu sa svih strana kao da smo super krava. Ovo je samo jedan početak jednog dugačkoga kraja. Pa, ljudi moji do kada ćemo tako bojažljivo tražiti pomoć, do kada ćemo si dopustiti taj poltronizam našega vrha, koji je ionako preskupo plačen? Od kuda sav taj jauk jednog djeteta ?! Pa imam i ja oči! I ja vidim. Nikada nismo bili hrvati, kada ćemo vikati sa vrha našega Velebita: « ja sam Hrvat i ponosim se time!!!»? Prvo su nas htjeli mađarizirati pa srbijalizirati, a prije toga je bila hrpa drugih manijaka koji su se izdizali iznad maloga čovjeka pa su maltretirali cijeli svijet koji je pak opet maltretirao nas zbog našeg mjesta na hijerarhijskoj tablici. Dna. Dobro, tko si daje pravo, i od koga ponukan da može pokazivati svoju moć nad drugima samo zato što je bio ili bila pod istim pritiskom? Ne želim, niti dopuštam da itko kaže ili pomisli kako vrijedi više od drugih.
Postoji li neka zdijela iz koje se uzima moč, jer ako je tako ja bih onda deset takvih za doma! Volim svakoga čovjeka kao da ga poznam jer samo je to pravilan uvod u formulu poštovanja i ljubavi. (Dobro sad nisam baš zaljubljen u svakoga).
Većina hrvata živi na kredit. Što to znači? Pita se vjerojatno naš državni vrh sjedeći zavaljen u kožne stolce te čitajući ili radeći neku drugu neprimjerenu radnju za vrijeme sjednica hrvatskoga sabora. Ponekad se osjećam kao Quisling kada poželim ići studirati u inozemstvo, ili govoreći ovako, ali što bi rekli Kukuljević – Sakcinski ili Pavletić da danas uđu na neku sjednicu onoga što razmišlja o mojoj ili Vašoj budučnosti. Hrvatski sabor bio je jedini spas i kao svijetlo u tami (doslovno) za borbu protiv istih onih histeričnih manijaka s početka priče. Koliko je suza, krvi i ljudskih života bilo potrebno izgubiti da se izborimo za njega (sabor,)a kad tada ispada da smo se borili (tj. da budem pošten i kažem da su se borili jer nisam sudjelovao i bio prisutan), samo kako bi se kasnije našlo par kokoši i preko nekoliko besposličara, koji se prave da nešto rade (odmah se ispričavam svim iznimkama jer na kraju postoji i radišni dio poštenih ljudi)i još dobivaju plaću za nerad. Pa to je bolje nego biti turistički vodič. Mislim na ono drugo značenje, putuješ, uživaš i još si plačen, a radiš. Ili pop. Svečeništvo je u današnja teška vremena izgubilo smisao jer valjda se i oni žele dokopati vlasti kao i u srednjem vijeku i još više obespismeniti ljude kako bi što više skrušenih poltrončića grižnje savjesti dolazilo u crkvu davati još više dnevnice. Ma vjerujem ja u boga, ali to je jedna druga priča. Ali i u popopstvu postoje iznimke.
O čemu ja zapravo govorim? Danas kada sam bio u školi (nikad ne eskiviram!) odjednom pod fizikom neki žamor. Gledam što se događa pazeći pritom da me profesorica ne zapazi, te priupitam curu koja sjedi samnom što se događa. Brzinom svjetlosti od največe sam svjetske tračerice saznao, metodom brzog pokvarenog telefona s djelomično točnim informacijama, da je pronađen general Gotovina. Inače ova je cura jedna iznimna osoba spremna uvijek bez oklijevanja pomoći, da se razumijemo! Nebi to bilo toliko strašno da neznam tko je taj čovjek čije ime simbolizira ishodište mnogih svađa. Mislim pritom na više stvari. Mislim da je on zapravo primjer i pokrijepa svega gore navedenog jer on je zapravo, dok je bio u bijegu, bio poslijednja nada hrvatske neovisnosti. Što dalje? Pa dobro što postoji netko tko to nezna, postoji li uopče neko dijete koje nije čulo za ovaj slučaj? Naš general ide u Haag. A zašto? E pa vjerojatno mu je najbolja optužnica da je bio domoljub, Hrvat, otac, i nasljednik boraca za hrvatsku pravicu! Što dolazi sljedeče?! Hočemo li iskopati kosti bana Jelačića pa mu suditi da zašto je volio svoju domovinu i zašamarao par Mađara. Samo neka se nađe takav, rekli bi neki. Da samo što smo mu već ovime ćinom zabili lopatu u otvoreni grob!
četvrtak, 25.05.2006.
O RATU I ONIM STVARIMA
VORNING (S MEKIM Ć)
( dolje navedeni tekst nekolicina ljudi vrlo bi vjerojatno mogla prepoznati, pozdrav Dr. Zrinci)
Naš je najgori neprijatelj ono što nas prati od samoga početka našega postojanja, najgori je neprijatelj cijeloga čovječanstva, a samo maloj skupini ljudi donosi istinsko zadovoljstvo (pozdrav Tanji). Dame i gospodo iako nas ništa ne smije iznenaditi, strah će nam biti toliki da ćemo gotovo i zaboraviti na onaj prvotni element iznenađenja. Znate li što je najveća ironija? To što iako ne uživamo u ratu i mnoge različite skupine protestiraju protiv njega, treba se izravno suočiti sa činjenicom da ratova kroz povijest nije bilo danas vjerojatno ne bismo bili u ovakvome ekonomskom i tehnološkome stanju.
Počevši od Trojanskog pa sve do Drugog Svjetskog rata. što će nam uopće takvo nešto? zašto smo željni tuđe krvi, a bojimo se za svoju vlastitu? zašto bismo željeli vladati i kontrolirati nešto što nam ne pripada? Jesmo li se ikada zapitali što bi se dogodilo kada bi jedna dan sve zemlje svijeta otpustile svoju vojsku i dogovorile se o međusobnom nenapadanju? Jer, zaista, što kada tih silnih ratova ne bi bilo, ne bi li zapravo sve izgubilo smisao, a ona čovjekova iskonska želja za krvlju kulminirala u njemu cijelo vrijeme čučeći i čekajući prvog Abela.
i sada u ovakvoj situaciji, ljudi bi bili u strahu od nekakvih napada, u vječnom očekivanju zla, ali i opet kao da bi sve izgubilo smisao.
Nasuprot tome stoji svijet u kojem stalno ratujemo, i recimo primjerice da jedna zemlja bilježi stalno pozitivan prirast pobjeda i na kraju zaista i pobijedi. do kuda bi to došlo? do istrebljenja? Kao što su Hitler ili Staljin pobili desetke milijuna ljudi, zar tim bolesnim ljudima nikada nije palo na pamet da bi zaista beskorisno bilo biti vrhovna nacija svijeta, a ono što je preživjelo kolektivne pokolje da budu njegovi podanici. Uopće mi se ne čini zabavnim.
Da rezimiram: Rat je kroz povijest imao mnogo žrtava, posljedica a na kraju pobjednika i poraženih. Mnogima je donio samo bol i strah, patnju i ljutnju. Mnogo se ljudi u povijesti htjelo izboriti za pobjedu u ratu na svojoj strani. ti su se isti ljudi izdizali iznad maloga čovjeka misleći kako vrijede više. Ratovi nikada neće prestat, ali danas se vode u jednom drugom smislu. Uvijek će ih biti jer stalna je ljudska težnja za novcem i vlašću. Jer ako malo bolje poslušamo možda čujemo kako se upravo rađa još jedan novi rat!
