Kritika sim i tam

četvrtak, 25.05.2006.

O RATU I ONIM STVARIMA

VORNING (S MEKIM Ć)
( dolje navedeni tekst nekolicina ljudi vrlo bi vjerojatno mogla prepoznati, pozdrav Dr. Zrinci)

Naš je najgori neprijatelj ono što nas prati od samoga početka našega postojanja, najgori je neprijatelj cijeloga čovječanstva, a samo maloj skupini ljudi donosi istinsko zadovoljstvo (pozdrav Tanji). Dame i gospodo iako nas ništa ne smije iznenaditi, strah će nam biti toliki da ćemo gotovo i zaboraviti na onaj prvotni element iznenađenja. Znate li što je najveća ironija? To što iako ne uživamo u ratu i mnoge različite skupine protestiraju protiv njega, treba se izravno suočiti sa činjenicom da ratova kroz povijest nije bilo danas vjerojatno ne bismo bili u ovakvome ekonomskom i tehnološkome stanju.
Počevši od Trojanskog pa sve do Drugog Svjetskog rata. što će nam uopće takvo nešto? zašto smo željni tuđe krvi, a bojimo se za svoju vlastitu? zašto bismo željeli vladati i kontrolirati nešto što nam ne pripada? Jesmo li se ikada zapitali što bi se dogodilo kada bi jedna dan sve zemlje svijeta otpustile svoju vojsku i dogovorile se o međusobnom nenapadanju? Jer, zaista, što kada tih silnih ratova ne bi bilo, ne bi li zapravo sve izgubilo smisao, a ona čovjekova iskonska želja za krvlju kulminirala u njemu cijelo vrijeme čučeći i čekajući prvog Abela.
i sada u ovakvoj situaciji, ljudi bi bili u strahu od nekakvih napada, u vječnom očekivanju zla, ali i opet kao da bi sve izgubilo smisao.
Nasuprot tome stoji svijet u kojem stalno ratujemo, i recimo primjerice da jedna zemlja bilježi stalno pozitivan prirast pobjeda i na kraju zaista i pobijedi. do kuda bi to došlo? do istrebljenja? Kao što su Hitler ili Staljin pobili desetke milijuna ljudi, zar tim bolesnim ljudima nikada nije palo na pamet da bi zaista beskorisno bilo biti vrhovna nacija svijeta, a ono što je preživjelo kolektivne pokolje da budu njegovi podanici. Uopće mi se ne čini zabavnim.
Da rezimiram: Rat je kroz povijest imao mnogo žrtava, posljedica a na kraju pobjednika i poraženih. Mnogima je donio samo bol i strah, patnju i ljutnju. Mnogo se ljudi u povijesti htjelo izboriti za pobjedu u ratu na svojoj strani. ti su se isti ljudi izdizali iznad maloga čovjeka misleći kako vrijede više. Ratovi nikada neće prestat, ali danas se vode u jednom drugom smislu. Uvijek će ih biti jer stalna je ljudska težnja za novcem i vlašću. Jer ako malo bolje poslušamo možda čujemo kako se upravo rađa još jedan novi rat!