Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dehad

Marketing

JOŠ JEDNO SJEČANJE!



kako bismo se svi zajedno prisjetili mojih ranih blogovskih početaka, objavljujem jedan stari tekst, zapravo svoj prvi test koji sam napisao u potpunom revoltu prema kolektivnom poltronizmu idiota koji upravljaju državom!


USTANI BANE!
Povijest je učiteljica života rekao je netko tko očito nije bio Hrvat, a kamoli mazohist. Da pojasnim ispočetka. Cijela se hrvatska povijest neprestance vrti oko istih idiotarija kao Zemlja oko Sunca, a isto se tako nemože niti zaustaviti! Još od pradavnih vremena pa sve do današnjega dana, kada sam i odlučio početi pisati, bili smo tlačeni i još nas muzu sa svih strana kao da smo super krava. Ovo je samo jedan početak jednog dugačkoga kraja. Pa, ljudi moji do kada ćemo tako bojažljivo tražiti pomoć, do kada ćemo si dopustiti taj poltronizam našega vrha, koji je ionako preskupo plačen? Od kuda sav taj jauk jednog djeteta ?! Pa imam i ja oči! I ja vidim. Nikada nismo bili hrvati, kada ćemo vikati sa vrha našega Velebita: « ja sam Hrvat i ponosim se time!!!»? Prvo su nas htjeli mađarizirati pa srbijalizirati, a prije toga je bila hrpa drugih manijaka koji su se izdizali iznad maloga čovjeka pa su maltretirali cijeli svijet koji je pak opet maltretirao nas zbog našeg mjesta na hijerarhijskoj tablici. Dna. Dobro, tko si daje pravo, i od koga ponukan da može pokazivati svoju moć nad drugima samo zato što je bio ili bila pod istim pritiskom? Ne želim, niti dopuštam da itko kaže ili pomisli kako vrijedi više od drugih.
Postoji li neka zdijela iz koje se uzima moč, jer ako je tako ja bih onda deset takvih za doma! Volim svakoga čovjeka kao da ga poznam jer samo je to pravilan uvod u formulu poštovanja i ljubavi. (Dobro sad nisam baš zaljubljen u svakoga).
Većina hrvata živi na kredit. Što to znači? Pita se vjerojatno naš državni vrh sjedeći zavaljen u kožne stolce te čitajući ili radeći neku drugu neprimjerenu radnju za vrijeme sjednica hrvatskoga sabora. Ponekad se osjećam kao Quisling kada poželim ići studirati u inozemstvo, ili govoreći ovako, ali što bi rekli Kukuljević – Sakcinski ili Pavletić da danas uđu na neku sjednicu onoga što razmišlja o mojoj ili Vašoj budučnosti. Hrvatski sabor bio je jedini spas i kao svijetlo u tami (doslovno) za borbu protiv istih onih histeričnih manijaka s početka priče. Koliko je suza, krvi i ljudskih života bilo potrebno izgubiti da se izborimo za njega (sabor,)a kad tada ispada da smo se borili (tj. da budem pošten i kažem da su se borili jer nisam sudjelovao i bio prisutan), samo kako bi se kasnije našlo par kokoši i preko nekoliko besposličara, koji se prave da nešto rade (odmah se ispričavam svim iznimkama jer na kraju postoji i radišni dio poštenih ljudi)i još dobivaju plaću za nerad. Pa to je bolje nego biti turistički vodič. Mislim na ono drugo značenje, putuješ, uživaš i još si plačen, a radiš. Ili pop. Svečeništvo je u današnja teška vremena izgubilo smisao jer valjda se i oni žele dokopati vlasti kao i u srednjem vijeku i još više obespismeniti ljude kako bi što više skrušenih poltrončića grižnje savjesti dolazilo u crkvu davati još više dnevnice. Ma vjerujem ja u boga, ali to je jedna druga priča. Ali i u popopstvu postoje iznimke.
O čemu ja zapravo govorim? Danas kada sam bio u školi (nikad ne eskiviram!) odjednom pod fizikom neki žamor. Gledam što se događa pazeći pritom da me profesorica ne zapazi, te priupitam curu koja sjedi samnom što se događa. Brzinom svjetlosti od največe sam svjetske tračerice saznao, metodom brzog pokvarenog telefona s djelomično točnim informacijama, da je pronađen general Gotovina. Inače ova je cura jedna iznimna osoba spremna uvijek bez oklijevanja pomoći, da se razumijemo! Nebi to bilo toliko strašno da neznam tko je taj čovjek čije ime simbolizira ishodište mnogih svađa. Mislim pritom na više stvari. Mislim da je on zapravo primjer i pokrijepa svega gore navedenog jer on je zapravo, dok je bio u bijegu, bio poslijednja nada hrvatske neovisnosti. Što dalje? Pa dobro što postoji netko tko to nezna, postoji li uopče neko dijete koje nije čulo za ovaj slučaj? Naš general ide u Haag. A zašto? E pa vjerojatno mu je najbolja optužnica da je bio domoljub, Hrvat, otac, i nasljednik boraca za hrvatsku pravicu! Što dolazi sljedeče?! Hočemo li iskopati kosti bana Jelačića pa mu suditi da zašto je volio svoju domovinu i zašamarao par Mađara. Samo neka se nađe takav, rekli bi neki. Da samo što smo mu već ovime ćinom zabili lopatu u otvoreni grob!

Post je objavljen 29.05.2006. u 19:29 sati.