Udaljenosti galaksija obicno se mjere na tri nacina: standardnim svijecama (engl. standard candles), Tully - Fisherovim zakonom ili Hubbleovim zakonom. Pošto o Hubbleovom zakonu postoji poseban clanak, ovdje cu vam opisati preostale dvije metode. Iako postoji više nacina, sve metode standardnih svijeca objedinjuje cinjenica da se neki objekt kojem znamo luminozitet usporeduje sa mnogo bližim objektom u našoj Galaksiji. Mjerenjem sjaja tog objekta, za koji se smatra da pripada galaksiji kojoj želimo izmjeriti udaljenost, može se preko nekih jednadžbi dobiti udaljenost. No, teško je naci objekte koji su tako sjajni da bi se vidjeli preko tako velikih udaljenosti kao što su razmaci izmedu galaksija. Za bliže galaksije koriste se cefeide. One se kroz najjace teleskopa mogu vidjeti na udaljenostima do 60 Mpc (200 milijuna svijetlosnih godina). Njihov luminozitet lako je izracunati iz perioda putem zakona period - luminozitet. Više o cefeidama možete procitati u clanku o promjenjivim zvijezdama. Na udaljenostima izmedu 60 i 250 Mpc koriste se najsjajnije zvijezde koje poznajemo - crveni i plavi superdivovi. Njihov luminozitet doseže 10e5 luminoziteta Sunca. Na udaljenostima gdje se pojedinacne zvijezde više ne mogu razluciti, astronomi koriste cijele skupove i maglice. Najsjajniji kuglasti skupovi imaju luminozitet 10e6 puta veci od Suncevog i mogu se vidjeti na udaljenostima do 400 Mpc (1.3 milijarde svijetlosnih godina). Nakon toga ostaju samo H II regije iz cijeg se luminoziteta mogu procijeniti udaljenosti galaksija do 900 Mpc (3 milijarde svijetlosnih godina). Da bi se izmjerile udaljenosti galaksija vece od 900 Mpc, treba cekati supernovu tipa Ia. Supernove tipa Ia prilicno su pouzdane, jer sve na vrhuncu sjaja dosežu oko 3 x 10e9 luminoziteta Sunca. One su u teoriji vidljive i na udaljenostima vecim od 1000 Mpc. Više o samoj supernovi procitajte u clanku o supernovama. Cefeide, superdivovi, kuglasti skupovi, H II regije i supernove tipa Ia su dobre standardne svijece iz 4 razloga. Prvo, vrlo su sjajni, tako da ih možemo vidjeti na velikim udaljenostima. Drugo, astronomi su prilicno sigurni u njihove luminozitete, pa mogu biti isto toliko sigurni u tocnost izmjerenih udaljenosti. Trece, lako ih je identificirati prema boji ili prema krivulji sjaja. I cetvrto, prilicno su ceste pojave, tako da se preko njih može dobiti udljenost mnogih galaksija. No, ipak postoji i jedan minus. Što je udaljenoja galksija koju promatramo, manje ima standarnih svijeca, pa su mjerenja nesigurnija. Na primjer, udaljenost neke bliže galaksije možemo provjeriti tako da izmjerimo udaljenost služeci se sa više standardnih svijeca. Tako cemo dobiti prosjek koji ce vjerojatno biti najbliži pravoj vrijednosti. Tully - Fisherov zakon otkrili su u sedamdesetima astronomi Brent Tully i Richard Fisher. Oni su primjetili da je debljina spektralne linije vodika u spektru galaksije ovisna o ukupnom luminozitetu. Što je linije deblje, veci je luminozitet. Evo zašto se to dogada: radijacija koja dolazi sa jedne strane galaksije koja rotira je pomaknuta prema crvenom dijelu spektra jer se taj dio od nas udaljava, dok je u isto vrijeme drugi dio pomaknut prema plavom jer nam se približava. Ti su pomaci direktno povezani sa brzinom rotacije galaksije, a ona pak ovisi o masi. Što je galaksija masivnija, sadrži više zvijezda, a više zvijezda znaci veci luminozitet. Ova je tehnika upotrebljiva za galaksije na udaljenostima vecim od 100 Mpc. Kako danas stvari stoje, metoda Tully - Fisherovog zakona daje nešto manje vrijednosti nego metoda standardnih svijeca, no astronomi se nadaju da ce kalibracijama na bližim galaksijama moci uskladiti te dvije metode. Tako ce mjerenja na udaljenijim galaksijama biti mnogo pouzdanija. Mislav Balokovic |
NASA je uspješno lansirala sondu New Horizons. Čeka ju desetogodišnje putovanje, dugačko pet milijardi kilometara, prema jedinom planetu kojeg ljudske letjelice dosad nisu posjetile. Nakon dva dana odgađanja zbog lošeg vremena i tehničkih poteškoća, sedamsto milijuna dolara vrijedna sonda otisnula se na međuplanetarno putovanje na raketi tipa Atlas 5. Znanstvenicima i osoblju iz kontrolne sobe u Cape Canaveralu sigurno je laknuno - da lansiranje nije uspješno obavljeno prije 3. veljače, sonda ne bi mogla iskoristiti gravitaciju Jupitera za brže putovanje do Jupitera. Ovako će New Horizons putovati brzinom od gotovo četiri kilometra u sekundi, što znači da bi do devetog planeta trebala stići u srpnju 2015. godine. Da je lansirana nakon 3. veljače, morala bi putovati izravno do Jupitera i tamo stići najranije 2018. godine. New Horizons prikupljat će podatke o Plutonu i njegovim mjesecima prije no što, pođe li sve kako treba, nastavi istraživati vanjske dijelove Sunčevog sustva. Ima znanstvenika koji tvrde da Pluton uopće nije planet, već da pripada u istu kategoriju kao i mali, ledeni objekti iz Kuiperovog pojasa, dijela svemira koji se nalazi iza Neptuna. Drugi, pak, smatraju da Pluton, zajedno sa svojim pratiteljem Charonom, čini "dvostruki planet". New Horizons proći će pored Plutona i Charona tijekom istog dana. Njenih sedam instrumenata obavit će detaljan pregled Plutonove površine, sastava tla i atmosfere. Nakon toga, NASA će procijeniti hoće li joj produljiti misiju. Dođe li do toga, zaputit će se u Kuiperov pojas i posjetiti dva objekta promjera većeg od 50 kilometara. Znanstvenici vjeruju da će tako puno naučiti o razvoju Sunčevog sustava, pošto se u Kuiperovu pojasu nalaze ostaci materije od koje je naš sustav sačinjen. |
Jedno od najvažnijih znanstvenih otkrica 20 st. bilo je otkrice galaksija. Covjecanstvo je oduvijek željelo prikazati sebe kao nešto posebno. U pocetku je to bilo kroz prikazivanje Zemlje kao središta Suncevog sustava. Nakon uvodenja heliocentricnog sustava (Sunca kao središta) željelo se vjerovati da je naš cjelokupan sustav privilegiran tj. da je on središte Svemira. Otkricem galaksija sve su naše iluzije važnosti uništene, a naša je Zemlja postala samo jedan neugledan planet koji kruži oko po nicemu posebne zvijezde koja je opet dio jedne od neizbrojivih galaksija. Dakle, pocetkom 20.st vjerovalo se da se svi nebeski objekti nalaze unutar jedne, po današnjim standardima vrlo male, nakupine (tj. galaksije) i da ona cini Svemir. Danas poznate galaksije smatrane su maglicama koje se nalaze blizu Zemlje. Promatrajuci cefeide (vrste promjenjivih zvijezda) u Andromedinoj galaksiji Edwin Hubble je 1924. god. ustanovio da se ona nalazi na enormnoj udaljenosti od 2,5 mil. svjetlosnih godina. Ovo je otkrice zauvijek promijenilo našu percepciju Svemira koji se odjednom dramaticno povecao. Galaksija je zapravo velika nakupina zvijezda (tipicno imaju nekoliko stotina milijardi zvijezda) koje sve gibaju oko centra gravitacije. Osim zvijezda svaka se galaksija sastoji i od maglica, zvjezdanih skupova i meduzvjezdanog plina. Danas znamo da je naša galaksija, Mlijecni Put, samo jedna od stotina milijardi drugih galaksija. Hubble je uocio da sve galaksije nisu jednake po svojem obliku ili velicini. Zato ih je podijelio na 4 opcenite kategorije koje danas nazivamo Hubbleovom klasifikacijom. To su spiralne, spiralne s preckom, elipticne i nepravilne galaksije. One se razlikuju ne samo po obliku vec i po procesima koji se unutar njih odvijaju. U središtu svake galaksije nalazi se nukleus - masivna, kuglasta nakupina zvijezda. Oko njega kruže zvijezde diska koji ovisno o tipu može biti vrlo razlicit. Oko same galaksije nalazi se rijetki, sferni halo u kojemu kruže kuglasti skupovi. Mislav Balokovic |
jeste li znali... da Mars, za razliku od Jupitera koji se može pohvaliti cijelom kolekcijom Trojanaca, ima samo jednog koji se zove Eureka? da je zbog eksplozije supernove 1987A u Velikom Magellanovom oblaku kroz svaki cm2 vašeg tijela prošlo oko 10 milijardi neutrina? da od 10 milijardi neutrina koji su prošli kroz svaki cm2 Zemlje nakon eksplozije supernove 1987A u Velikom Magellanovom oblaku, samo svaka tisućita osoba može biti ponosna da u svom tijelu ima jedan od tih neutrina? da se čovjek koji je prvi promatrao Sunčeve pjege zvao Abu al Fadl Ja`far ibn al-Muqtafi? da 11.10.2005. prvi put u šest godina na Suncu nije bila vidljiva niti jedna jedina pjega? da se Mjesec udaljava od Zemlje za 38 milimetara svake godine? da je zadnja raketa tipa Titan poletjela 20.10.2005.? Razlog umirovljenja ovog bivšeg hladnoratovskog oružja, nakon 46 godina službe i 368 lansiranja, je neisplativost. najovi... Najveći mjesec Sunčevog sustava je Ganimed, jedan od 4 najveća Jupiterova satelita koja je 1610. godine otkrio Galileo Galilei. Najveći asteroid zove se Ceres, a njegov promjer iznosi 933 km. Najveći amaterski teleskop na svijetu vlasništvo je Erharda Hannsgensa, a promjer primarnog zrcala teleskopa je 1.07m. Najbliža zvijezda našem Suncu je Proxima Centauri, najmanja članica trostrukog sustava zvijezda Alpha Centauri. Najsjajnija zvijzda u konstelaciji Gemini (Blizanci) je Pollux ( Beta) , a ne Castor (Alpha Geminorum). prvaci... Prvi japanski satelit, Oshumi, lansiran je 11.2.1970. Prva letjelica koja je službeno napustila Sunčev sustav (1986.) je Pioneer 10, lansiran 1972. Prvi umjetni planetoid (tijelo koje kruži oko Sunca) je ruska sonda Luna 1 koja je sasvim slučajno promašila Mjesec na koji se trebala srušiti. Prva ljudska letjelica koja je dosegla drugi planet (Veneru) je američki Mariner 2. Prva otkrivena dvojna zvijezda je Castor, Alpha Geminorum. Prvi otkriveni trostruki asteroid je Sylvia, a mjeseci joj se zovu Romul i Rem. Mislav Balokovic |
siječanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv