DAV&D
petak, 25.08.2017.
Djevojčica koja je pričala internetu
Ej..
Ovog puta pisat ću o vlastitom mišljenju YouTubea.
Svi koji ste aktivni na stranici Blog.hr nadam se da gledate različite videozapise na YouTubeu.
Ako ste dobro pronjuškali sigurno ste naišli na video pod nazivom "OSTAVIO ME DEČKO".
Ovaj video na YouTubeu se pojavio prije nekih 4 mjeseca.
Autorica ovog videa je desetogodišnja djevojčica pod imenom (Medina Suljkanović).
Ja bih krenuo ovako:
Sve počinje kada je desetogodišnja djevojčica objavila video na svom YouTube kanalu, naime postala je zvijezda preko noći i dobivala je tisuće i tisuće pregleda.
Priča djevojčice govorila je o njezinoj nesretnoj ljubavi, točnije o tome kako je ona izišla iz "dugogodišnje" veze.
Gledajući video možete vidjeti djevojčicu koja je našminkana, ima naušnice, te neprestane recimo ženstvene pokrete rukom...
Kada sam prvi puta pogledao video prije 3 mjeseca smijao sam se, ali ne tim njezinim problemima već tom stavu kojim ona govori.
Poslije sam zanemario taj video i zaboravio na njega, međutim na Facebook sam ugledao kako je netko objavio parodiju djevojčice koju je "ostavio kako ona to kaže momak", te mnogo nekakvih "reakcija na video".
Upisao sam ponovo na YouTube naslov "OSTAVIO ME DEČKO", a ono što sam vidio mene je ostavilo bez teksta.
Oko 30- ak parodija i ismijavanja djevojčice bilo je pod tim imenom, zapravo možda i više nisam gledao sve do kraja.
Zaledila mi se krv u žilama kada sam čuo što ljudi govore o djevojčici od 10 godina, Medinin video je izbrisan, ali unatoč tome pojavio se ponovo i trenutačno ima 480,986 tisuća pregleda, te 3 tisuće lajkova i 9 tisuća klikova koji govore da im se video ne sviđa.
Neki od komentara koji su upućeni djevojčici zvuče ovako: (Hitler je ubio krive ljude˙, mala ružna si ko kura* i zar je od 4 do 6 razreda 3 godine˙, osječ ću ti kosu!, koja kurva jebote˙, Lajk ko misli da je treba tuć /94 lajkova/ .....)
No to su samo neki komentari od videa koji nije original, mnogo više i još ružnijih komentara djevojčica je dobivala na svoj video.
Čitajući takve pogrdne komentare iz dana u dan djevojčicu je dovelo do ludila, te do pokušaja samoubojstva.
Kada su mediji objavili pokušaj samoubojstva djevojčice koja je zavladala YouTubeom na Balkanu, stvari su se počele izokretati.
Počeli su objavljivati vide u kojima daju "Podršku djevojčici", a oni koji su shvatili da su pogriješili izbrisali su video u kojem doslovce pljuju po djevojčici.
Ovo je moje mišljenje o svemu tome:
Medina nije jedina žrtva YouTubea ima ih još mnogo.
Medina je rođena u doba u kojem već od 7 godina djeca imaju "pametne" mobilne uređaje.
ljudi su pljuvali po njezinim roditeljima, te ih smatrali krivim za ovo i to oni ljudi koji ni nemaju djecu, oni ljudi koji nemaju ni malo mozga da razmisle što će izaći iz njihovih usta.
Sa svojih 10 godina uvijek smo se igrali da glumimo nekog slavnog, te se oblačili kao oni i imitirali ih, ako bolje pogledate djevojčičin video mogli biste vidjeti da i ona to radi, njezini pokreti rukom, make up na njezinom licu, riječi koje izlaze iz nje zapravo oponašaju odraslu osobu.
Svi smo kao djeca uvijek govorili da imamo 10 i pol godina, 11 i pol godina, samo zato da bi zvučalo da smo veliki i odrasli ljudi.
Pa shvatite vi i Medinu, ona upravo radi isto to samo što je njezino vrijeme modernije i vjerujem da je tehnologija bila napredna i u ona prošla vremena i druga djeca bi radila isto.
Svaljivati krivnju na njezine roditelje nije nikakvo rješenje, mi ni ne znamo tko su njezini roditelji, dali su oni u zdravstvenom stanju odgajati svoje dijete, ne znamo dali djevojčica uopće ima roditelje i kakav je njezin život zapravo.
Bitno da znamo uprti prstom u nekog i govoriti mu da on nije zaslužio da bude živ! , da on nema nimalo odgoja, te da bi ga trebalo dobro istući.
Ali ja vas molim otvorite svoje oči te duboko razmislite tko je zapravo kriv za to?
Ja ne mogu kriviti roditelje djevojčice, a ni nju samu jer ih ne poznajem, ali smatram da ima nekih pogrešaka u odgoju i kontroli nad djetetom... no to je nebitno sada.
Smatram da YouTube ima pre jednostavnu prijavu i kreiranje vlastitog kanala, smatram da bi kontrolu trebalo uvesti pri ulaska na YouTube samim time što bi morali ispuniti više svojih osobnih podataka poput OIB-a i ostalog gdje se može vidjeti dali je osoba punoljetna i dali smije uopće pristupiti takvim stranicama poput YouTubea.
Još bih htio spomenuti da YouTube nije jedina stranica na kojim ima žrtava, tu su još i Facebook, te recimo Instagram na kojem je zavladala popularna igrica pod nazivom "PLAVI KIT", i gdje djeca dobivaju upute od tamo nekog bolesnog idiota, koji ih dovede do samoubojstva.
Naravno u našoj zemlji ovakav prizor nije zabilježen, ali zato u Rusiji i diljem svijeta jest.
Poruka svijetu koju bih sada htio prenijeti, i koju ćete vi moji dragi blogeri itekako shvatiti je to da budemo ljudi.
Ljudi kakvima nas je Bog stvorio, te barem prema Njemu da imamo obzira i dostojanstva.
Smijao sam se ja, smijao se je i cijeli svijet.
Ja se kajem, a za svijet me briga.
Samo im želim reći da poslušaju još jednom Medinu, i vidjet će u njoj jednu malenu desetogodišnju djevojčicu koja je samo svoje probleme pustila u javnost, i koja nije niti psovala, niti pušila cigarete, niti se drogirala, niti pila alkohol... već je samo rekla ono što je duboko ležalo u njezinom srcu.
Bezobzira što joj je 10 godina, ona je samo djevojčica koja je osjetila prvu ljubav, ona je ta koja je nekog zavoljela, a za uzvrat je dobila milijune neprijatelja.
Milijuni tih neprijatelja jednog dana imat će svoje dijete, i siguran sam da će se barem jednom u životu za vrijeme odgajanja sjetiti djevojčice s YouTubea, a tek kad njihovo dijete uradi prvi problem (pijanstvo, drogiranje, tučnjava) shvatit će da ih je neljudskost, ismijavanje, izgovaranje nepromišljenih riječi koštalo, te će duboko u sebi reći "žao mi je, kajem se!"
ponedjeljak, 21.08.2017.
Molim te! Reci hvala.
Pozdrav svima :*
Evo jedna kratka pričica koja se desila u zadnjih tjedan dana...
Budući da je selo u kojem ja živim vrlo malo, te dosta zapostavljeno što se tiče izgleda.
Čovjek koji ovdje dolazi na odmor odlučio je na svoj trošak uz malenu pomoć opčine obnoviti jedan dio igralište.
Naime radi se o zaštitnoj mreži iza golova.
Premda je stara mreža bila u lošem stanju, te je lopta neprestano ulazila u dvorište tog čovjeka, on je odlučio da posve sam svojim vlastitim rukama obnovi mrežu, a samim time da je proširi, te podigne.
Čovjek od 70 godina je neprestano radio, mučio se, a pritom mu nitko nije pristigao u pomoć.
Postavivši nove stupove odlučio ih je bojati plavom bojom, naime nije imao dovoljno boje za svih devet stupova, te je uzeo bijelu i crvenu boju i podijelio boje u nekom normalnom ritmu.
Kada je završio s bojanjem, počeli su različiti komentari, ali i nebulozne priče po selu...
Gledajući stupove s desna na lijevo boje su bile u ritmu (crven - bijeli - plav) , što je u neku ruku predstavljalo i zastavu naše domovine. Međutim ja osobno smatram da to ne predstavlja nikakvu zastavu jer naša zastava ima i grb, a ovo su obične željezne cijevi recimo u boji...
Komentari su bili razni, neki mještani napadali su čovjeka da je pobojao zaštitnu ogradu u stilu srpske zastave što oni navode ( plav - bijel - crven)
Možemo se staviti na mjesto čovjeka koji je to radio.
Sav napor, turd, odvajanje svog vlastitog vremena i financija za dobrobit sela u jednom trenu postaje činjenica u kojoj se smatra
da je on htio time izazvati lavinu pobune, te pogrdnih komentara.
Danas sam upravo razgovarao s čovjekom, i mogu vam reći da mi nije djelovao sretno.
Mislio je da će ga ljudi hvaliti i biti mu zahvalni na tome, kad ono sasvim suprotno.
To nam dokazuje kako ljudi nemaju ni malo srama, poštovanja, niti zahvalnosti.
Rekao sam čovjeku neka pusti budale, te neka pričaju što žele, oni mi se ljubazno nasmiješio i rekao "Eh moj Dejvid ljudi su grozni".
Žao mi je osobe koja je darovala svoj trud da njime ukrasi i obnovi dio okruženja u kojem još ima ljudi.
Žao mi je osoba koji ne znaju da zastava republike Srbije izgleda u stilu boja (crven - plav - bijel).
Jednostavno žao mi ljudi koji su dobra srca i koji žele da urade nešto nice, lijepo, no takvih je danas malo.
Ljudima u današnjici nije dovoljan prst, usudio bih se reći da im nije dovoljna niti cijela ruka, za razliku od osoba koji su kao ja i mnogi drugi kojima je jedno veliko Hvala i više nego dovoljno.
petak, 11.08.2017.
10 godina kasnije Vukovar
Pozdrav svima :D
Kratko objašnjenje zašto me nije bilo neko vrijem...
Jednostavno obaveze i ljetni praznici su me prebukirali pa sam zapostavio blog, no sada se vraćam u punoj snazi.
Priča s kojom bi počeo je putovanje od neki dan.
Kao mali sa svoji 7 godina išao sam u Vukovar gdje sam proveo nekoliko dana.
Sasvim dovoljno da vidim ono što smo kasnije učili iz povijesti u školi.
Za mene kao dijete bio je to jedan WooooW.
Godina 2007. mjesec Kolovoz
Sestra, ja, mama i mamina prijateljica uputili smo se u Slavoniju točnije kod same granice s republikom Srbijom.
Naravno govorim o Vukovaru.
Osjećaj kad dođete u grad koji je bio u jako lošem stanju i vidite sve to je neopisiv.
S obzirom na to da sam imao sam 7 godina moja pitanja su bila neprestan, uvijek bih nešto pitao, a mamina prijateljica sve bi mi lijepo objasnila, naravno ona je sve dobro poznavala jer je i sama tamo živjela do početka rata.
U Vukovaru sam vidio toliko toga posebnog od samog Dunava do nebeskog vodotornja.
Upoznao sam nove prijatelje i stekao puno povijesnog znanja.
Kada bih se vratio u školske klupe u rujnu svima bi prepričavao gdje sam bio, u jednom trenutku postao sam glavna faca u razredu.
10 godina kasnije.
Godina mi više nije 7, nego dovoljno zrelih 17.
Mamina prijateljica i ja uputili smo se ponovo u Vukovar.
Ovog puta moja reakcija kada sam došao u Vukovar nije bila WooooW, već o Bože!!!
Prvo što sam pomislio u glavi dali je u ovom gradu ikad bio rat? Dali samo mi na pravom mjestu?
Ali kada se sam se okrenuo oko sebe počele su mi se vračati slike iz djetinjstva i upravo sam tada zaključio da sam na pravom mjestu, samo u drugo vrijeme.
Budići da nisam bio ondje 10 godina odmah sam htio prošetati gradom noću.
Sjedili smo pored Dunava i gledali taj prekrasni grad koji iza sebe ima mračne uspomene, grad koji se u 10 godina ponovo izrodio.
Sretan sam što je ta povijest iza mene i iza svih ljudi koji su tamo živjeli i koji žive.
Želim reći koliko mi je neopisivo drago da sam vidio ponovo Vukovar u sasvim novom izdanju i vjerujem da je Vukova danas jedan od najljepših gradova u Hrvatskoj.
Godina 2017. mjesec Kolovoz.
Ponovo u gradu heroja, grad koji će mi uvijek biti u sjećanju.
VUKOVAR :)
