Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/david-medurecan

Marketing

Molim te! Reci hvala.

Pozdrav svima :*

Evo jedna kratka pričica koja se desila u zadnjih tjedan dana...

Budući da je selo u kojem ja živim vrlo malo, te dosta zapostavljeno što se tiče izgleda.
Čovjek koji ovdje dolazi na odmor odlučio je na svoj trošak uz malenu pomoć opčine obnoviti jedan dio igralište.
Naime radi se o zaštitnoj mreži iza golova.
Premda je stara mreža bila u lošem stanju, te je lopta neprestano ulazila u dvorište tog čovjeka, on je odlučio da posve sam svojim vlastitim rukama obnovi mrežu, a samim time da je proširi, te podigne.
Čovjek od 70 godina je neprestano radio, mučio se, a pritom mu nitko nije pristigao u pomoć.

Postavivši nove stupove odlučio ih je bojati plavom bojom, naime nije imao dovoljno boje za svih devet stupova, te je uzeo bijelu i crvenu boju i podijelio boje u nekom normalnom ritmu.

Kada je završio s bojanjem, počeli su različiti komentari, ali i nebulozne priče po selu...

Gledajući stupove s desna na lijevo boje su bile u ritmu (crven - bijeli - plav) , što je u neku ruku predstavljalo i zastavu naše domovine. Međutim ja osobno smatram da to ne predstavlja nikakvu zastavu jer naša zastava ima i grb, a ovo su obične željezne cijevi recimo u boji...

Komentari su bili razni, neki mještani napadali su čovjeka da je pobojao zaštitnu ogradu u stilu srpske zastave što oni navode ( plav - bijel - crven)

Možemo se staviti na mjesto čovjeka koji je to radio.
Sav napor, turd, odvajanje svog vlastitog vremena i financija za dobrobit sela u jednom trenu postaje činjenica u kojoj se smatra
da je on htio time izazvati lavinu pobune, te pogrdnih komentara.

Danas sam upravo razgovarao s čovjekom, i mogu vam reći da mi nije djelovao sretno.
Mislio je da će ga ljudi hvaliti i biti mu zahvalni na tome, kad ono sasvim suprotno.
To nam dokazuje kako ljudi nemaju ni malo srama, poštovanja, niti zahvalnosti.
Rekao sam čovjeku neka pusti budale, te neka pričaju što žele, oni mi se ljubazno nasmiješio i rekao "Eh moj Dejvid ljudi su grozni".

Žao mi je osobe koja je darovala svoj trud da njime ukrasi i obnovi dio okruženja u kojem još ima ljudi.
Žao mi je osoba koji ne znaju da zastava republike Srbije izgleda u stilu boja (crven - plav - bijel).
Jednostavno žao mi ljudi koji su dobra srca i koji žele da urade nešto nice, lijepo, no takvih je danas malo.
Ljudima u današnjici nije dovoljan prst, usudio bih se reći da im nije dovoljna niti cijela ruka, za razliku od osoba koji su kao ja i mnogi drugi kojima je jedno veliko Hvala i više nego dovoljno.



Post je objavljen 21.08.2017. u 20:45 sati.