nedavno sam bila u Vukovaru, razgovarala s tamošnim stanovnicima, i s mladima i starima, zaposlenima ii nezaposlenima, onima koji su doživjeli i preživjeli onaj pakao od hordi ubojica i onima koji su se rodili u nekoj sjevernoj zemlji pa se zajedno s roditeljima vratili. još je praznine, ljudi su rasprodavali onu zemlju, uglavnom Todorićima i sličnima, ima škola, ima mjesta za rad, ali nipošto dovoljno, ni govora. i žalosno je da je taj grad zaboravljen i ostavljen, osim u neke značajne datume. plakala sam prolazeći kroz dio bolnice , onakav kakav je bio, bila sam na memorijanom gorblju, no nisam mogla do ovčare, nisam naprosto mogla. rekli sus mi ljudi: gospođo, ne gledajte groblja, idite u grad, popijte kavu, pojedite nešto i napijte se vina. učinila sam to. znači, vratit ću se opet u taj grad. jer kažu ko se tamo napio i najeo, vraća se uvijek. oprosti što sam puno napisala, no to putovanje me je potreslo do dna. imam cijeli blok krasnih slika o Vukovaru i okolici, nikako da smognem snage da to prikažem.
11.08.2017. (19:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život bez granica
Neka ste, drago mi je :)
11.08.2017. (20:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja prijateljica rodom iz Vukovara, koja je prošla njegovu kalvariju od izbjeglištva, preko povratka u porušeni grad prije bi se složila s autorom posta nego s komentarom stare tete. Dapače, puni joj je kufer vječite kuknjave nad sudbinom njenog grada i godišnjih hodočašća vrlih političara.
11.08.2017. (23:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
to sam i naglasila, da je već ljudima tamo preko glave formalnih saučešća, a to mi je dao do znanja i onaj gospon kaj mi je rekel da nek prestanem gledati groblja. slažem se i s mišljenjem autora posta i tvojim, ljudima ne trebaju simboli. treba im posao, osiguranje egzistencije i normalnog života.
12.08.2017. (08:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život bez granica
Svako ima pravo na iskazivanje svojeg mišljenja, međutim mislim da je najbitnije da je Vukovar stao na noge. I kao što sam vidio još uvijek se izgrađuje, a što se tiče nezaposlenosti i sigurnosti smatram da nije Vukovar jedi grad, to je postao problem cijele Hrvatske. ;)
12.08.2017. (13:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život bez granica
:)
11.08.2017. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
nedavno sam bila u Vukovaru, razgovarala s tamošnim stanovnicima, i s mladima i starima, zaposlenima ii nezaposlenima, onima koji su doživjeli i preživjeli onaj pakao od hordi ubojica i onima koji su se rodili u nekoj sjevernoj zemlji pa se zajedno s roditeljima vratili. još je praznine, ljudi su rasprodavali onu zemlju, uglavnom Todorićima i sličnima, ima škola, ima mjesta za rad, ali nipošto dovoljno, ni govora. i žalosno je da je taj grad zaboravljen i ostavljen, osim u neke značajne datume. plakala sam prolazeći kroz dio bolnice , onakav kakav je bio, bila sam na memorijanom gorblju, no nisam mogla do ovčare, nisam naprosto mogla. rekli sus mi ljudi: gospođo, ne gledajte groblja, idite u grad, popijte kavu, pojedite nešto i napijte se vina. učinila sam to. znači, vratit ću se opet u taj grad. jer kažu ko se tamo napio i najeo, vraća se uvijek. oprosti što sam puno napisala, no to putovanje me je potreslo do dna. imam cijeli blok krasnih slika o Vukovaru i okolici, nikako da smognem snage da to prikažem.
11.08.2017. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život bez granica
Neka ste, drago mi je :)
11.08.2017. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Moja prijateljica rodom iz Vukovara, koja je prošla njegovu kalvariju od izbjeglištva, preko povratka u porušeni grad prije bi se složila s autorom posta nego s komentarom stare tete. Dapače, puni joj je kufer vječite kuknjave nad sudbinom njenog grada i godišnjih hodočašća vrlih političara.
11.08.2017. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
to sam i naglasila, da je već ljudima tamo preko glave formalnih saučešća, a to mi je dao do znanja i onaj gospon kaj mi je rekel da nek prestanem gledati groblja. slažem se i s mišljenjem autora posta i tvojim, ljudima ne trebaju simboli. treba im posao, osiguranje egzistencije i normalnog života.
12.08.2017. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život bez granica
Svako ima pravo na iskazivanje svojeg mišljenja, međutim mislim da je najbitnije da je Vukovar stao na noge.
I kao što sam vidio još uvijek se izgrađuje, a što se tiče nezaposlenosti i sigurnosti smatram da nije Vukovar jedi grad, to je postao problem cijele Hrvatske.
;)
12.08.2017. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...