DAV&D
nedjelja, 31.12.2017.
Sve što ću napisati za kraj
Kak bi mi kajkavci rekli:
Po zađnji pot digel se mesec velik i žot.
:)
Da, posljednja noć ove godine puni mjesec okružen zvijezdama visoko sjaji na nebu.
Svaka zvijezda ima svoj poseban sjaj, ove noći jedna zvijezda je tvoja, pronađi je i neka te prati, jer stiže godina nova.
Ta jedna, neponovljiva 2017. godina bila vrlo posebna.
Po čemu ne znam, no siguran sam da će se pamtiti. Bilo je tu teških i manje teških trenutaka, no zaboravimo to, pri kraju smo jedne velike stranice, stavite točku na kraju i jedan maleni smajlić . :)
Krećemo na nov stranicu, novi list koji čeka dodir tvoje olovke.
Našilji olovku dobro i promisli prije nego išta počneš pisati, te znaj da za taj list gumica ne postoji.
Ono što napraviš loše jednostavno prekriži i nastoji ne ponoviti to više.
Brzo će doći kraj i toj stranici, to i sami znate, zato glavu gore i proživite godinu 2018. kako ste si zamislili.
Dragi kolege blogeri, prijatelji, čitači moji postova želim vam još uspješniju Novu godinu, godinu u kojoj će vas sreća, zdravlje i ljubav uzastopno pratiti.
Od sveg srca želim vam sretnu 2018. godinu.
Zaranje se bo sonce diglo, onoga meseca od snočka nebo, bar ne ovoga leta.
slika: preuzeta s interneta
srijeda, 27.12.2017.
Hoćemo park prirode!
Prije 10-tak godina mjesto u kojem živim nije bilo nimalo poznato.
Međutim danas se sve promijenilo.
Više nije kao nekad, nije toliko mirno, dolazak turista počeo je mijenjati sve.
Maleno selo sa svega 80 stanovnika smješteno na očaravajućoj poziciji Republike Hrvatske.
Tik uz granicu, posve udaljeno od buke i nereda nalazi se selo Brodić, uz samu rijeku Dravu.
10. veljače 2011. donesena je odluka da Mura - Drava postaje regionalan park.
Dolazak turista bio je interesantan, dive se onom što mene okružuje svaki dan i onome što me pomalo počelo nervirati, a to je ta mrtva tišina.
Zapravo to je tako, njih veseli ono što nisu do sada vidjeli, baš isto kao i men, mjesta gdje još nisam bio.
Kada je riječ o mrtvoj tišini, mogu reći da to nije tišina bez zvuka. To je tišina gdje priroda nadglašava čovjeka.
Često kad mi je dosta škole, učenja, laptopa i svega toga... odem prošetati do rijek koja udaljene 500-tinjak metara, sjednem na obalu i zaboravim na sve.
To je ta recimo najbolja stvar ovog mjesta, to je trenutak u kojem te priroda jednostavno hipnotizira i ništa drugo ti nije na pameti, samo udišeš taj čisti bogati zrak prirode i osluškuješ sve oko sebe.
Osjećaj je neopisiv, no našao se netko tko bi htio sve to uništiti.
Upravo zato pišem ovaj post, naime selo Brodić nije poznato samo po rijeci Dravi, već i po prekrasnom imanju obitelji Karlovčan.
Muzej kao iz bajke prepun starih stvari za koje niste možda ni znali da postoje, prekrasne galerije sa stotinu slika, te neopisivo dražesne divlje i domaće životinje.
Samim prirodnim ljepotama ovog mjesta, te dobro razvijenim turizmom. Ovo područje i neki dijelovi Podravine korak su do proglašenja parka prirode.
Smatram da bi ovo područje zaslužilo titulu tog imena, u njemu ima onog što se rijetko može vidjeti, naročito od životinjskih i biljnih vrsta.
Dubrava, mjesto gdje je rijeka Drava pretvorena u umjetno jezero kojem se gotovo ne vidi ni kraj.
Brodić, selo netaknute prirode, puno prirodnog duha i prelijepe rijeke Drave koja bi također trebala postati umjetno jezero.
Što bih na ovo trebalo reći?
Najlakše je u životu nešto uništiti, kako bi od tog bilo koristi.
Iseliti narod i potopiti temelja njihovih kuća nije rješenje.
Borti ćemo se za park prirode, a umjetno jezero neka ostane samo riječ i mašta.
"Danas smo ovdje jer smo u proteklom razdoblju čuli za planove HEP-a da upravo na ovom mjestu gdje je najljepši tok rijeke Drave pretvore u dva umjetna korita i to predstavljaju kao nešto vrijedno, a mi smatramo da je ovo jedan ekocid, uvjeren je Lacković".
"Ne postoji studija opravdanosti da se ovaj biser hrvatske prirode, potencijal razvoja ovog kraja na bilo koji način ugrožava"
Ovo su riječi saborskog zastupnika Željka Lackovića koji je zajedno sa susjednom Republikom Mađarskom protestirao i davao izjave novinarima.
U potpunosti ga podržavamo, ja i cijela Podravina.
Ne damo im našu podravsku Amazonu!
Hoćemo park prirode, a ne umjetno jezero!!!
nedjelja, 24.12.2017.
Ušao je kroz zatvorena vrata
Prije svega želim svima čestitati Božić i poželjeti vam ljubavi, mira, zdravlja i blagostanja.
:)
Nakon duže pauze krećem ponovo.
Počeo bih s pričom moga sna, možda ovo nije tema za blog, možda nije interesantna, ali ovo sam doživio prvi puta u svom životu i uistinu imam želju kratko pisati o tome.
Petak 22. Prosinac 2017.
Pala je noć, samo je nekoliko sati djelilo do ponoći.
U kući je vladala potpuna tišina, samo lagano pucketanje vatre pružalo je osjećaj prisutnosti.
Bilo je kasno, zatvorio sam vrata svoje sobe, legao sam u krevet, pokrio se po glavi i utonuo u dubok san.
Te noći taj san bio je poseban, pomalo zastrašujuć.
Nakon nekog vremena mog sna, začuli su se koraci u mojoj sobi, lagano lupkanje po podu koje krenulo prema meni.
Probudio sam se, ali ne u potpunosti.
Otvorio sam oči, obuzdao me strah. Čuvši zvukove koji dolaze ka meni pokušao sam se pretvarati da spavam, no adrenalin je bio u tom trenutku vrlo velik.
Koraci se više nisu čuli, u tom trenutku čuo se je samo moj ubrzani otkucaj srca i ništa više.
Odjednom sam osjetio kako se nečija ruka lagano kreče po mojim pokrivačem prema vrhu.
Strah je bio još veći, jer sam znao da su moja vrata na sobi i dalje zatvorena, te da se uopće nisu otvarala.
Nisam više mogao izdržati, krenuo sam udariti ono što sotiji iznad mog kreveta, no tek sam tada shvatio da se ne mogu pomaknut i da je ovo zapravo hipnoza sna.
Ruka je bila pri kraju pokrivača, polagano je počeo da me otkriva, a onda je sve stalo.
Probudio sam se iz hipnoze, brzo sam maknuo pokrivač sa svoje glave, upalio svjetlo i pogledao oko sebe, vrata su uistinu bila zatvorena.
Smirio sam se, te ponovo legao u krevet, pomolio se Bogu i zaključio da je taj duh bio moj djed koji je prošao kroz zatvorena vrata.
Umro 16. Prosinca prije 2 godine.
Što je zapravo htio ne znam, no sigurna sam da ne bih htio da mi se ovo ikad više ponovi, ni meni niti ikome drugom.
A tebi djede moj želim miran pokoj i neka te obasja svjetlost vječna, počivao u miru Božjem.
Amen!
nedjelja, 17.12.2017.
CoMe BaCk?
Hmmm..
Ponovo na bogu, prošlo je dosta vremena...
Jednostavno bez pisanja je dosadno, barem meni.
Jako je malo slobodnog vremena, treba li ga uložiti u ovako nešto?
Nisam siguran koliko ljudi je voljelo, te čitalo moje postove, koliko su oni bili zanimljivi i jeli to uopće za mene.
No siguran sam da bi se svakako htio vratiti ovome, a sada krenuti od početka ili nastaviti istim putem hm?
