Dagaz

https://blog.dnevnik.hr/dagaz

srijeda, 19.10.2016.

Osjetljivi

>Zašto si tako osjetljiv/a? Ne smiješ u životu biti tako osjetljiv/a... Moraš očvrsnuti... Slušaš tako te ljude, duboko u sebi se nadajući da ćeš preživjeti sve situacije u koje ulaziš sa "čvrstim" ljudima i probudiš se jednog dana sa spoznajom da ne osjećaš.

Događaju ti se najljepše ili najgore stvari, a ti ne osjećaš. Ništa. Sve je ravno. Nema povrede, nema sreće. Samo bivaš i pitaš se kad se to dogodilo? Kad si toliko upio njihov savjet da si prečvrsnuo?

Svakako, nije lako biti osjetljiv. Ne samo u današnje vrijeme, nikad. Jer, prema Darwinu, samo najjači opstaju. Prema meni, samo najosjetljiviji žive!

Oni osjećaju sve oko sebe u sebi. Gledaju svijet iz nekog drugog ugla. Kada ih sretneš prepoznaješ ih po sjaju u očima i osmijehu na licu. Oni vide širu sliku. Oni osjećaju svaku svoju i tuđu emociju. Njima je teško biti u grubim, nasilnim i teškim situacijama. Oni će napraviti sve što mogu kako bi osvijetlili tamu. Ne zato jer smatraju da su junaci, nego zato jer je to jedini način na koji se mogu razvijati, njima je to prirodni poriv za samoočuvanje.

Oni nisu ovdje da bi očvrsnuli, oni su ovdje da biste vi omekšali. Oni su ovdje da bi pokazali drugu perspektivu. Perspektivu zalaganja za mir, ljubav, radost, rast i sreću. Osjetljivi to moraju napraviti jer inače, doslovno umiru. Njihova osjetila ne podnose toliku količinu tame i polako, ali sigurno, bolnice postaju njihov drugi i posljednji dom, ako ne nađu načine da se prihvate i spoznaju.

Oni vas pozivaju da omekšate jer znaju da je to jedini put mira. Oni vas pozivaju da se otvorite slobodno prema svijetu i životu. Oni vas pozivaju da tražite istinu i idete prema ljubavi.

Oni vas pozivaju da razbijete svoje kamene zidove i oživite sva svoja osjetila.

Pitaju vas: želite li živjeti ili preživjeti?

Oznake: emocije, mentalno zdravlje

- 15:15 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.10.2016.

Ovdje i sada

Budi prisutna, budi u trenutku... Čujem to tako često i pitam se zašto je tako teško? Odgovor se nameće sam po sebi, jako ti se ne sviđa to što vidiš. Vidiš jasno cijeli svoj život i shvatiš koliko si sam odgovoran za ono gdje se nalaziš. A to boli više od onoga lošega što se događa. Prošlost nudi prežvakavanje poznatoga, hej tu nemaš više što. .. osim preslikavati prošle događaje u vrijeme koje im ne odgovara, koje više nije njihovo. I tako sada postaje prije. Ideš u budućnost jer tamo postoji šansa da ono što budeš vidio oko sebe bude srcu i oku ugodno. Kao imaš vremena kovati savršen plan, ti ćeš ovako i onako. I tako sada postane sutra. I tako preskačemo jedino što imamo, sada.

Jedino vrijeme kada možemo aktivno djelovati na ono sutra. Ono od jučer samo može biti lekcija i putokaz. Biti u sada je biti u sebi kakav jesi ovog trenutka. Kada smo bolesni i nesretni, u strahu, neimaštini i ludilu, zapravo bježimo od sebe i oduzimamo si jedinu moć koju imamo, samopomoć. Ne gledamo u sebe u tom trenutku. Nego u nekog prošlog i budućeg sebe, a od drugih tražimo da nas oslobode nas samih u tom za nas teškom trenutku. Zašto drugom bolesnom brzinom svjetlosti pomažemo, a sebe ne možemo ni pogledati u tom trenutku?

Sada je naša moć. Sada je namoćniji trenutak koji postoji. Zato ga se toliko i bojimo. Donosi ono čemu svi težimo, slobodu i kontrolu. Vlastitu slobodu i shvaćanje da jedino što moramo i možemo kontrolirati smo mi sami, naše misli i emocije, pa tako i reakcije, pa tako i život.


Moć koja proizlazi iz svjesnosti ima svoju cijenu. Moraš se suočiti sa sadašnjošću. Ovisno o tome kakva je pronaći ćeš svoje teme. Pronaći ćeš onog od jučer i moći graditi onog sutra. Jer se mijenaš, kao što se sve oko tebe mijenja. Ali nagrada je tako vrijedna.


Koliko god vlastita sadašnjost nekome izgledala ovakva i onakva, smrdljiva, nepopravljiva, preteška, u njoj uvijek ima Zlata. Kada ste sada, možete vidjeti to Zlato i polirati ga do najvećeg sjaja. Svi mi znamo koja su vaša Zlata i znamo da je vrijedno skidati sve slojeve. Svatko u sadašnjosti ima svega jer svatko u sebi u svakom trenutku ima svega.


Odluka je na nama. I svaka je ispravna za nas u tom trenutku u kojem biramo. Birajmo najbolje za sebe sada jer je to jedino čime poštujemo sebe jučer i jedino čime gradimo sebe sutra.

Oznake: Mindfullness, mentalno zdravlje, psihologija

- 10:24 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 15.10.2016.

Mi

Osmjehom mi vedriš dan
Pogledom prodireš u dušu.
Svaki dodir tvoj
Topi dio leda s mene.

S tobom sam sigurna
Od svega zaštićena,
Vanjskih i unutarnjih demona

Usidrena u tvojoj ljubavi,
Mirno promatram sve oko sebe.
Pokazao si mi sebe,
Time dao mi najljepši dar.
Spoznajući veličinu tvog sjaja
Ostajem bez daha.

Čist, veličanstven.
Punog duha pretačeš se u mene,
Po prvi puta prepuštam se tebi, a i sebi.
Prepuštam se našoj ljubavi.

- 11:38 -

Komentari (0) - Isprintaj - #