Jednogodišnja cvjetnica porjeklom iz Južne Amerike i Meksika. Uzgajaju se najčešće dvije vrste:
* Cosmos sulphureus koja ima urezane tamnozelene listove, a boja cvijeta može biti u nijansama žute i narančaste. Postoje varieteti s duplim i jednostrukim cvjetovima, a visina im je od 30-60 cm
* Cosmos bipinnatus visoka vrsta s nježnim dugim igličastim listovima, a cvjeta: bijelo, ružičasto, lila, crvenkasto
Možete je posaditi u vrt ili u vaze no obratite pažnju na visinu vairieteta.
Najbolje uspijeva na sunčanom položaju, a tlo bi trebalo biti dobro drenirano.
Uz redovito zalijevanje cvjetati će od srpnja pa sve do prvih mrazova, uz uvjet da joj redovito uklanjate ocvale cvjetove.
Može se koristiti i kao rezano cvijeće za vaze. Cvijeće koje ćete držati u vodi uvijek nastojte ubrati u rano prijepodne dok su stapke pune vlage koje su upile tokom noći.
Razmnožava se sjemenom koje se u toplijim krajevima sije direktno na gredicu sredinom travnja, a u hladnijim krajevima treba se posijati ispod stakla ili u kući pa se mlade biljčice posade na gredice kada prođe opasnost od mraza.
Često se i sama osjemeni. Cosmos sulphureus
To je biljka koju možemo naći u mnogim stambenim i poslovnim prostorima.
Kod njenog latinskog imena dolazi do dvojbe, jer nazivaju je Nolina recurvata ili Beaucarnea recurvata.
Potječe iz Meksika gdje raste na škrtom tlu i tokom puno godina izrasta u stablo.
Kod pripadnosti porodici također postoje dvojbe. Nekad se smatralo da pripada u Agavacea (agave) dok je u posljednje vrijeme svrstavaju u porodicu Nolinaceae. Ona je sukulent.
Veoma sporo raste, tako da veći primjerci postižu veoma visoku cijenu.
Kod njege najviše pažnje mora se obratiti zalijevanju. Budući da je sukulentnog stabla koje joj služi kao spremište vode, zalijte je tek kad se zemlja sasvim osuši. Po ljeti tek jednom tjednom, a po zimi još rjeđe - eventualno jednom u dva tjedna. Ni u kom slučaju nemojte dozvoliti da joj voda ostaje u podlošku. Općenito neka to zalijevanje ne bude obilno.
U kući je držite na svijetlom i prozračnom mjestu, daleko od propuha i direktnih sunčevih zraka koje bi je mogli opržiti preko stakla. Ako je tokom zime u jako zagrijanoj prostoriji gdje je uz to i suh zrak, povremeno je poprskajte po lišću. Bilo bi idealno kad bi mogla biti na 12-15°C. Kad noćne temperature pređu 10°C možete je iznjeti na otvoreno i držati u polusjeni. Tada treba pripaziti na kišu. Previše vlage joj škodi pa bi u slučaju veće količine kiše mogla stradati.
Presađuje se rijetko, tek kada korijenje doslovce počinje izlaziti iz vaze, otprilike svake 2-3 godine. Voli biti sputana u korijenu. Kad je presadite pazite da ima dobru drenažu kako se voda ne bi zadržavala u loncu. Bolje ju je posaditi u vazu od terakote ili keramike, jer one dišu za razliku od plastičnih vaza. Najbolji omjer zemlje je 2 dijela pijeska, 2 dijela ilovače i 1 dio treseta, no budući da je to komplicirano mješati za one koji nemaju puno biljka, možete koristit i zemlju za kaktuse.
Od svibnja do rujna možete je svaka 3 tjedna prihraniti tekućim gnojivom za lisnate biljke. Koncentrat neka bude jako razrijeđen (stavite pola količine od one koja piše na uputstvu).
Kad su noline male obično ih prodju sa 2-3 izdanka zajedno u jednoj vazi. Nemojte ih razdvajati, jer postoji opasnost od oštećenja i gljivičnih bolesti na svježim "ranama" i onda bi mogle propasti.
Jedan od znakova da je prezalivena (tako najčešće nastrada) je mekano "stopalo", a i listovi žute. Pokušajte je spasiti tako što ćete je presaditi u novu suhu zemlju i odrežite joj vrh, dok ne dođete do zdravog tvrdog debla koji zatim zalijete voćarskim voskom (može se kupiti u poljoprivrednim apotekama). Poput dracene ili juke nakon nekog vremena sa strane počnu rasti novi mladi listovi.
Zovu je još i slonova noga ili slonova stopa.
Na engleskom govornom području nazivaju je Pony tail (ponijev rep), a na francuskom Beaucarnea što bi u prijevodu značilo lijep i mesnat.
Najveća nolina nalazi se u Španjolskoj provinciji Alicante. Stara je oko 300 godina, visoka 8 metara, a stopa joj u promjeru ima 3 metra
Zahvalna trajnica porjeklom iz Sjeverne Amerike privlači pogled zbog "tamnog oka" koje stožasto strši iz sredine oko koje su pravilno poredane žute latice.
Otporna cvjetnica koja uspjeva na svakom tlu počinje cvasti u srpnju i najčešće cvjeta do kraja rujna.
Voli sunce ili tek laganu sjenu te umjerenu vlagu.
Grmovi su gusti sa puno izdanaka, a postoje niži kultivari koji su visoki do 60 centimetara i pogodni su za sadnju u sredini gredice te visoki koji dosežu čak do 2 metra Rudbeckia laciniata pa ih treba saditi na sam kraj u dio zaklonjen od jakog vjetra i obavezno ih treba poduprijeti.
Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem korijenovog grumena u rano proljeće. Na mjestu gdje je zasađena i sama se razmnožava svojim izdancima. Ako ne želite da se jako osjemeni i okupira sav prostor u vrtu obavezno odrežite cvjetne glavice nakon cvatnje.
Na jesen kad sasvim ocvate cvjetne stapke potrebno je odrezati do tla.
Na proljeće prije početka bujnog tjeranja okopajte i pognojite oko biljke kako bi se tokom intezivnog rasta biljka mogla lijepo razvijati i rasti.
Ima čvrste stapke pa se može koristiti i za rez. Cvjetovi dugo traju u vodi, a treba ih ubrati dok se još nisu sasvim otvorili.
Postoji biljka koja je veoma slična rudbekiji, a cvjeta u crvenkastoj nijansi no to je Echinacea purpurea. Za nju kao i za rudbekiju vrijede ista pravila o sadnji, uzgajanju i razmnožavanju.
U narodu je najčešće zovu crvena pupavica.
To je lijepa biljka sjajnih svijetlozelenih, eliptičnih listova. Cvjetovi su plosnati i imaju po 5 latica, a mogu biti u rasponu od bijele do ljubičaste boje, a poneki varieteti imaju i "oko" u sredini.
Izrasta u grm koji se zbog mekoće stabljika blago povija, a veličine je oko 35 cm. Veoma brzo raste tako da u jednoj godini od malene reznice izraste u grmić bogat cvjetovima.
Dok su temperature ispod 12°C trebalo bi je držati u kući no kad temperature porastu više joj odgovara prozračno vanjsko stajalište.
Odgovara joj mjesto gdje neće biti izložena jakom podnevnom suncu, no da bi se potaknula cvatnja ipak joj je potrebno nešto jutarnje ili popodnevne blage sunčeve svjetlosti.
U doba rasta i cvatnje potrebnu je redovito i obilno zalijevati no ipak izbjegavajte da voda ostaje u podlošku. Uz to svaka 2 tjedna malo je prihranite tekućim gnojivom za cvatuće biljke.
U periodu dok je u kući smanjite zaljevanje i nemojte je prihranjivati.
Razmnožava se reznicama stabljike koje se stave u mješavinu pjeska i komposta, najbolje u proljeće ili početkom ljeta kad bez problema može biti vani.
Starije biljke slabije cvjetaju pa ih se preporuča svake godine nanovo obnoviti. Najbolje ju je uzgajati kao jednogodišnu biljku.
U rodu saxifraga postoji mnogo vrsta, no uglavnom sve rastu vani na otvorenom, a najpopularnija za uzgajanje u kući je Saxifarga stolonifera.
Porjeklom je iz Kine, a u Evropu je donešena početkom 19. stoljeća.
Ona ima malo dlakave, okrugle, zelenkaste listove, prošarane biljelim žilicama koji su poslagani u rozetu. S doljnje strane listovi su tamnocrveni. Biljka pušta vriježe na čijim su krajevima mlade biljčice. Zato je svakako treba posaditi u viseću košaru ili staviti na povišeno mjesto kako bi "podmladak" mogao nesmetano rasti.
Tokom ljeta na tankim stapkama izbaci sitne bijele cvjetove.
Kameniku treba staviti na svijetlo mjesto, no neka bude zaštićena od sunca (može malo jutarnjeg ili večernjeg).
Voli vlagu tako da je tokom ljeta zalijevajte svaki drugi-treći dan no po zimi tek jednim tjedno. Najbolje je popipati kompost pa kad osjetite da je gornji sloj mrvičast, zalijte. Tokom ljeta kad su velike vrućine povremeno je prskajte.
Nastojte joj tokom zime obezbjediti prostoriju u kojoj nije jako vruće, jer trebala bi imati period mirovanja na oko 13°C.
Razmnožava se veoma lako mladim biljkama koje vise na vriježama. Odrežite mladu biljku na proljeće te stavite u mješavinu pjeska i komposta. Brzo se zakorijene i počnu rasti. Općenito to je biljka koja brzo raste. Preporuča se biljku pomladiti svake 3-4 godine, jer starije biljke imaju rijetke listove i djeluju tužno.
Rozeta koju napravi velika je 12-15 centimetara, a ako želite bogatije ispunjenu vazu posadite 2-3 biljke zajedno.
Najjednostavnija podjela floksa bila bi na: jednogodišnji, trajnice za gredice i trajnice za kamenjar.
Kod jednogodišnje vrste najčešće se sadi Phlox drummondii, a razlikujemo niski kultivar (15-20 cm) i visoki grandiflora koji može doseći do pola metra. Imaju male cvjetove sa po pet latica koji su spojeni u veće cvjetne glavice koje mogu biti bijele, žute, ružičaste, crvene, ljubičaste...raspon boja je doista velik, a najčešće u sredini imaju tamniju točku. Mogu se saditi u cvjetne lonce, žardinjere ili u vrt, na početak gredice, a cvatu od lipnja do rujna i najbolje uspjevaju na sunčanom položaju.
Kod trajnica najpopularniji je Phlox paniculata čija visina može doseći do 120 cm pa ga ne sadite na vjerovitom mjestu i po mogućnosti mu osigurajte potporanj. Sadi se na sunčano mjesto ili tek u laganu sjenu. Traži plodno tlo i redovito zalijevanje pa bi bilo dobro biljku malčirati u kasno proljeće. Obilno cvate od lipnja do rujna uz obavezno uklanjanje ocvalih cvjetova. Kod ove vrste postoji još veći raspon boja cvjetova, a postoje i varieteti sa šarenim listovima.
U kasnu jesen kada ocvate treba biljku odrezati na nekoliko centimetara od tla.
Razmnožava se dijeljenjem korijenovog grumena u rano proljeće.
Mali, veseli plamenak Phlox subulata koji se sadi u kamenjar visok je jedva desetak centimetara. On cvjeta u travnju i svibnju, cvjetovi su mu tek centimetar u promjeru i postoji u samo tri boje: bijela, ružičasta i svijetlo ljubičasta. Lako se uzgaja i brzo raste. Potreban mu je sunčani položaj i dobro drenirano tlo.
Razmnožava se reznicama u rano proljeće.
U kamenjar se također može posaditi i jednogodišnji niski kultivar Phlox drummondii koji će početi cvjetati kad već Phlox subulata ocvate pa će tako pridonjeti ljetnom šarenilu kamenjara.
možda neki savjet pomogne ....
da vam cvijeće ne izgleda ovako....
OD 02.01.2006.
nekoliko savjeta za tzv. sobne biljke
*nemojte pretjerati u zalijevanju, mnoge će biljke lakše podnjeti sušu nego preveliku količinu vode jer korijen počne gnjiliti
*15 minuta nakon zalijevanja odlijte višak vode iz podloška
*ne stavljajte ih na propuh
*izbjegavajte jako podnevno sunce koje prži kroz staklo
*kad prihranjujte pazite da ne prekoračite omjer koji je napisan u upotrebi jer od prevelike količine gnojiva biljka jednostavno "izgori"
*ako upotrebljavate insekticide rukujte s njima krajnje oprezno
*mladi Mjesec - mlađak - crni krug
*prva četvrt - srp na desnoj strani
*pun Mjesec - uštap - bijeli krug
*zadnja četvrt - srp na lijevoj strani
*najpovoljniji dani za sijanje su četvrti i peti dan prije uštapa
*presađivanje, obrezivanje, prorjeđivanje se radi kad Mjesec pada
*općenito sve što raste i razvija se treba raditi dok Mjesec raste, a ono što se mora zaustaviti radi se kad Mjesec pada
Svibanj 2008.
02.05. u 12:52 Mjesec u Ovnu
04.05. u 13:59 Mjesec u Biku
05.05. u 14:19 Mlađak
06.05. u 13:18 Mjesec u Blizancima
08.05. u 13:03 Mjesec u Raku
10.05. u 15:11 Mjesec u Lavu
12.05. u 05:48 Prva četvrt
12.05. u 20:49 Mjesec u Djevici
15.05. u 05:47 Mjesec u Vagi
17.05. u 17:00 Mjesec u Škorpiji
20.05. u 04:12 pun Mjesec/Uštap
20.05. u 05:20 Mjesec u Strijelcu
22.05. u 17:56 Mjesec u Jarcu
25.05. u 05:53 Mjesec u Vodenjaku
27.05. u 15:39 Mjesec u Ribi
28.05. u 04:58 zadnja četvrt
29.05. u 21:54 Mjesec u Ovnu
Lipanj 2008.
01.06. u 00:20 Mjesec u Biku
03.06. u 00:07 Mjesec u Blizancima
03.06. u 21:24 Mlađak
04.06. u 23:17 Mjesec u Raku
07.06. u 00:01 Mjesec u Lavu
09.06. u 04:02 Mjesec u Djevici
10.06. u 17:05 prva četvrt
11.06. u 11:56 Mjesec u Vagi
13.06. u 22:54 Mjesec u Škorpiji
16.06. u 11:21 Mjesec u Strijelcu
18.06. u 19:32 pun Mjesec/Uštap
18.06. u 23:53 Mjesec u Jarcu
21.06. u 11:35 Mjesec u Vodenjaku
23.06. u 21:33 Mjesec u Ribi
26.06. u 04:50 Mjesec u Ovnu
26.06. u 14:11 zadnja četvrt
28.06. u 08:51 Mjesec u Biku
30.06 u 10:04 Mjesec u Blizancima