Došlo je vrijeme da finiširam jednu od anketa.
Pitanje je glasilo: Za koju stranku od ove dvije biste glasali?

Ponuđeni odgovori su bili SDP i HDZ.

Glasali ste se u velikom broju...drugi put malo manje buke bi bilo sasvim u redu.
Dakle, od 52 glasa, 39 (75%) glasova je pripalo SDP-u, a 13 (25%) je dobio HDZ.

Čestitam dobitnicima

P.S. Sanjala sam da je predsjednik Mesić bio na dijalizi

Svjedočanstvo iz 1993. godine u Seattle-u. Čovjek tvrdi da je vidjeo veliku trokutastu letjelicu iznad Boeing postojenja, a tu se javlja i "neobični" zaposlenik Boeing kompanije koji zna nešto više o tome.




U sljedećem tekstu se nalazi moje svjedočanstvo iz Seattle Washington-a koje se desilo 1993. godine. Mislim da se dogodilo u studenom.

Bila je nedjelja navečer oko 19:30. Često sam se vozio nedjeljom navečer sjevernom stranom i uglavnom sam vozio autoputom I-5. Ovog puta sam znao da je sjeverna strana autoputa zakrčena zbog prometne nesreće, pa sam krenuo drugom cestom za koju sam mislio da me vodi na East Marginal Way, odmah pored glavnog Boeing Aircraft postrojenja u Seattle-u.
Putujući sjevernom stranom sam primjetio 3 crvena svjetla kako lete nisko ispred mene, više prema mojoj desnoj strani. Letjeli su polagano na istoj visini s istoka prema zapadu. Prvo sam promislio da su to svjetla aviona koji se sprema sletjeti, ali sam zaključio da je nemoguće i da se sigurno radi o helikopterima jer avion pri slijetanju ne ide toliko sporo. Problem je bio u tome što nisam mogao vidjeti objekt ili objekte na kojima su se ta svjetla nalazila.

Nalazili su se oko milje ispred mene, oko 30 stupnjeva desno. Nisam previše obračao pažnju o njima jer sam ipak vozio po noći pored Boeing postrojenja, a i tu sam prolazio skoro svake nedjelje zadnjih 12 godina, a i aerodrom Sea-Tac se nalazi u blizini.

Viđao mnogo aviona i helikoptera kako lete nisko u tom području. Ovog puta je nešto bilo drugačije. Trebala mi je minuta da skužim o čemu se radi. Činjenica je da svjetla nisu blinkala i to mi je bilo čudno. Čini mi se da svaki avion i helikopter imaju svjetla koja blinkaju. Vozeći prema svjetlima sam zažmirio da prepoznam to u što gledam.

Uglavnom, već sam bio jako blizu da se nađem ispod tih sjetala, ali i dalje nisam mogao vidjeti čija su to svjetla. Po jednakom sporom kretanju sam zaključio da stoje na jednom objektu.

Nakon nekog vremena sam bio u istoj liniji sa svjetlima i sada su mi se nalazila na lijevoj strani. Bili su na ulazu u zračni prostor Boeing postrojenja. Tada sam već znao da se nalaze na jednoj letjelici i bilo je jako čudno. Parkirao sam auto pored ceste i spustio prozor da mogu bolje vidjeti tu letjelicu.

Izašao sam iz auta i nagnuo glavu da vidim taj objekt koji je prolazio točno poviše mene na visini oko 500 stopa. To je bio ogromni crni trokut. Ne znam kako drugačije da ga opišem jer to je bio veliki crni trokut, ne baš pravilni trokut, više kao oni stealth avioni koje sam vidio na slikama.

Imao je veliko crveno svjetlo koje nije blinkalo na sva tri kuta. Na nebu je bio rijetki sivi oblak obasjan svjetlima Seattle-a. Mogao sam čisto vidjeti obris ogromnog, čvrstog, crnog objekta ispod tog sivog oblaka. Stajao sam tamo u nevjerici što sam vidjeo. Čak sam si rekao "Ok, što to ustvari gledaš? Poželjet ćeš zapamtiti svaki detalj! Činjenično, što ustvari gledaš?" Napravio sam mentalni zapis. "Crni trokut. Crvena svjetla na svakom vrhu, postavljena na gornjoj strani. Ne blinkaju."
(Sada je već poviše Boeing postrojenja).

Izgleda da se sada nalazi na oko 75-100 stopa iznad glavnog Boening hangara. Kreće se vrlo sporo, možda oko 5 milja po satu. Okrenut je prema zapadu. Čini se da je velik poput nogometnog igrališta.

Dok sam stajao tako u mraku i tišini, zaključio sam da objekt nije ispuštao nikakav zvuk. To je cijelu situaciju učinilo mnogo jezovitijom. Nešto tako veliko, tako blizu, krečući se zrakom bi trebalo proizvesti nekakav zvuk. Barem brujanje, tutnjavu, bilo što. Ali ne. Samo se kretalo kroz zrak poput nečeg iz filma Steven Spielberga s isključenim tonom.

Pogledao sam okolo ima li još svjedoka, ali ih nije bilo, ulica je bila mračna i prazna u oba smjera. Javila mi se misao da je objekt preletio preko stotinu automobila koji se nalaze na autocesti nekoliko milja istočno od mene. Pogledao sam opet u nebo i misteriozni objekt se već stapao s mračnim horizontom. Gledao sam ga sve dok ga više nisam mogao vidjeti i tada je bilo gotovo.

Vratio sam se u auto i zatvorio vrata. Prozor je i dalje bio otvoren pa sam još jednom pogledao u smjeru objekta. Ničeg nije bilo osim sivog noćnog neba koje je lagano svjetlilo zbog svjetala udaljenog grada. Kao da se ništa nije desilo. Cijelim putem kući sam se pitao što je to bilo. Dan danas se to pitam.

Sljedeći viken sam ovo rekao svojoj bivšoj ženi. U dobrim smo odnosima i taj put sam ili došao po sina za vikend ili sam ga vračao, ne mogu se točno sjetiti. U svakom slučaju, njena reakcija je bila poprilično šokantna ali i značajna jer nju ne zanimaju NLO-i niti je sklona izmišljanju priča.

Radi kao konobarica tako da je pričala s mnogo ljudi. Jedan od njenih gostiju, zaposlenik Boeing kompanije, joj je rekao da je postojala podzemna građevina negdje na dijelu Boeing postrojenja gdje su izrađivali velike trokutaste letjelice.

Pretpostavimo da je ovo bilo «tajno» postrojenje za koje nitko nije trebao znati. Pitao sam je što joj je još taj čovjek rekao, ali kako je ona nezainteresirana za te stvari i bila je zaposlena, nije ništa pitala niti se trudila nastaviti taj razogvor. Nije znala tko je tko je on točno, a izgleda da nije bio jedan od «običnih» zaposlenika.

Ne znam je li ova priča vrijedna ili ne, ali mi je zanimljiva, pogotovo jer mi ju je ona ispričala, a pogotovo jer sam vidjeo letjelicu kako se kreće sporo točno poviše Boeing postrojenja. Također je interesantno to što je Boeing 2002. godine izbacio novosti o kojima se pisalo u novinama, a to je da se radi na antigravitaciji.

Kasnije su to opovrgnuli. Sjećam se da je jedan istraživač (mogao bi to biti Bill Hamilton) vidjeo 45 strana dokumenta koje pripadaju Boeing kompaniji, a govore o istraživanju antigravitacije.
Te noći kada sam gledao letjelicu pomislio sam da je prevelika da bi se kretala tako sporo, a da ne sruši. Bliže je da kažem da je lebdjela nego letjela.

Kao što sam već rekao, moja bivša žena, ne samo što nije zainteresirana za te stvari, također nije osoba kojoj možete doći s takvim pričama. Bila je poprilično ozbiljna kada mi je pričala o tom podzemnom kompleksu.

Sve se desilo u studenom 1993. godine.

Dakle, što sam vidjeo? Je li to bila izvanzemaljska letjelica? Tajna vojna letjelica? Ne znam.


Gary Val Tenuta
Everett, WA

Pismo čovjeka koji je bio otet zajedno sa svojom ženom.



Mr. Vike

Šaljem vam slike jamičastih ranica, laserskih rezova i uboda igle koje smo našli žena i ja na tijelima zadnjih par godina. Mislim da će vam biti jako zanimljivo. Imam dosta slika ali nemam vremena tražiti ih sve. Ne mogu naći sliku na kojoj se vidi opekotina na mojoj podlaktici u obliku prsta. Ispričati ću vam zanimljivu priču koja povezuje slike koje sam vam poslao.

Priča je povezana sa snom koji je bio prerealan da bi bio samo san. Sanjao sam da sam se probudio u bolničkoj sobi kako ležim na leđima. Imao sam infuziju u ruci i vratu. Pogledao sam sobu i s moje desne strane je na ljestvama stajala lijepa plavokosa medicinska sestra. Prekrivala je prozore sobe sa zastorima. Kad sam primjetio infuziju u ruci naljutio sam se i isčupao ju, a zatim sam isčupao i onu koja mi se nalazila u vratu. Medicinska sestra je čula moje komešanje u krevetu, okrenula se i vidjela me kako izvlačim igle iz sebe. Zatim je rekla:

i počela se spuštati niz ljestve da me zaustavi. Pogledao sam u lijevo i vidjeo svoju ženu kako leži na krevetu pored mog. I ona je imala infuziju u ruci i na stražnjoj strani vrata.

Skočio sam, počeo izvlačiti infuziju iz njene ruke i pokušao sam je probuditi. Izvukao sam joj i iglu iz vrata. Tada je med. sestra otišla do interfona i rekla:
«We have a code Red. I repeat, we have a code Red!»
Pokušao sam probuditi ženu, ali ona je bila potpuno van svega. Zatim je med. sestra rekla:

Uspaničio sam se i pokušao pobjeći iz sobe.

Soba je bila ogromna. Rekao bih oko 7x9 metara. To kažem jer taman kad sam došao do vrata je neki čovjek ušao u sobu. Bio je odjeven u kožnom odijelu nalik na štit koji su vitezovi nosili. Imao je debeli komad kože koji je prekrivao svaki dio njegovog tijela. Već sam vam u jednom pismu spomenuo da sam trenirao Karate. Bilo mi je smiješno kada mi je rekao:
Kada mi je to rekao, imao sam osjećaj da je već imao posla samnom i da mu je to odijelo bilo da ga zaštiti.

Zatim se scena promijenila. Sjedio sam na nekoj kutiji prekrivenoj tepihom u drugoj sobi. Medicinska sestra mi je bila s lijeve strane, dok me onaj čovjek u zaštitnom odijelu držao od straga. Zatim mi priđe vojnik odjeven u plavoj uniformi s nekim medaljama. Imao je teglu s kikiriki maslacom i stavi žlicu u nju. Zatim dođe skroz blizu mene sa smješkom na licu i reče:

I probudim se iz sna.

Nakon što sam se probudio, san je bio tako jasan da sam probudio ženu da vidim sjeća li se ičega, i pitao sam je mogu li joj pogledati vrat. Odmah sam ugledao ranu na njenom vratu na isto mjesto odakle sam joj isčupao iglu. Rekao sam joj da se ne miče. Skočio sam s kreveta, zgrabio fotoaparat i počeo slikavati. Cijelo vrijeme dok sam slikavao pitala me je što je bilo.

Dakle, ispričao sam joj san i pitao ju da li se ičega sijeća. Nije se sijećala ničeg, ali mi je rekla za čudan san koji je ona imala. Sanjala je da ju je neko nisko biće odvelo u futuristički grad i bila je na pokretnom pločniku koji je izgledao kao pokretna traka, gledajući dolje na grad. Te pokretne trake su vodile iz jedne zgrade u drugu. Bilo joj je teško to sve opisati. Za zgrade kaže da su izgledale kao prozirno staklo različitih oblika, veličina i boja. Ovo je bitno, jer moja žena rijetko pamti svoje snove, i kune se da nikada nije imala iskustva s otmicama ni viđenjima NLO-a.

Nakon što je ustala, išla je pod tuš. Nakon nekog vremena me pozove da mi pokaže nekakvu ranicu na desnoj potkoljenici. Primjetila ju je kada je krenula depilirati noge. Rana je izgledala kao dvije zastave koje idu jedna preko druge i izgledalo je kao malo ispupčenje iz kože. Također je imala ranicu iznad te. Možete ih vidjeti na slikama koje sam poslao. Ako bolje pogledate možete vidjti i modricu koja okružuje ranu. Ponovno sam uzeo fotoaparat i slikao.

Otuširao sam se i obukao. Nakon što sam obukao čarape moga sam osjetiti peckanje na koži pa sam se počešao. Primjetio sam ranicu. Moja je izgledala kao napravljena laserom. Kada sam ju slikao i stavio na kompjuter primjetio sam izoliranu mrlju iznad nje. Ako pažljivije pogledate vidjet ćete da ta mrlja izgleda kao pravilni krug, kao da mi je netko spalio kožu nekim pravilnim krugom. Također sam primjetio da mi na tom ožiljku ne rastu dlake.

Također sam mjesec dana prije imao san koji je uključivao vojsku i izvanzemaljce.

Mr. Wilson



Čovjek ima privremenu propusnicu za Goodfellow AFB, a oni tamo nose plave uniforme u kojoj se nalazio čovjek s teglom kikiriki maslaca.

SLIKE

Ženin vrat



Ženina potkoljenica



Mr. Wilson laser cut



Uniforme koje imaju zaposlenici u Goodfwellow AFB

Večeras sam dobila jako zanimljivu informaciju. Naime, pouzdani izvor mi tvrdi da je "engleski" bračni par iz povjerljivih izvora saznao da je SDP dobio izbore i da je to provjereno i potvrđeno od meni nepoznate strane. Navodno se izbori razvlače jednim dijelom zbog javnosti i znate kako to već ide. Sad, je li to istina ja ne znam. Uskoro ću saznati. A ako je ova informacija istinita, što nam to govori?

Kako moj prijatelj kaže:

"Svaka država ima svoju mafiju, samo u Hrvatskoj mafija ima svoju državu."

HRT je odbio ovo emitirati...šteta, dobro bi se nasmijali kao i sa sestrom Baricom

Eto ih sa svih strana. Kako ona neka luda kaže da kad Hrvatska uđe u NATO neće dobiti niti jednu bazu. To su je naši novinari pitali zbog toga što se narod buni protiv novih vojnih baza.
Je li Aviano dobio pojačanje u zaprašivanju?

Razmišljala sam hoću li ovo napisati na blog ili ne i odluka je pala.
Sinoć sam jedva zaspala, a onda sam imala malo hororični san. Sanjala sam da živim u prizemlju i da je bila noć. Spremala sam se na spavanje. Prije oblačenja u pidžamu sam išla spustit roletu kad iza ograde, metar od prozora stoje 3 mala greysa. Zastanem tren i odjurim kod mame vičući da su vanzemaljci na prozoru i pozovem je da dođe spavati samnom. Ona se digne iz kreveta i preseli u moj krevet. Njih više nije bilo na prozoru. Spustim roletu do kraja tako da nemaju šanse ući i ugasim laptop. Nakon nekih poteškoća pri gašenju laptopa, uvučem se u krevet kod svoje majke koja je već napola spavala. I zaspem.
To je bio san. Sada ide buđenje.
Ujutro se budim i skužim da mi mame nema u krevetu. Prestrašeno otvorim oči i skužim da je sve ono bio san i da nema malih greysa. Svejedno malo bacim oči po sobi kad na moje iznenađenje ugledam nešto pored vrata sobe kako viri od iza ormara. Pogledam malo bolje kad mali grey!!! Protrljam oči misleći da sam još pod dojmom sna ali on i dalje tamo stoji. Vidjela mu se desna polovica tijela. Gledao me je velikim crnim okom, nenormalno velikim, ali hladnim. Desna ruka mu se nalazila na vratnici ormara kao da se drži i virka tako da sam mu mogla vidjeti cijelu ruku. Imao je 4 jako dugačka prsta. Bila mi je zanimljiva ta njegova ruka baš zbog prstiju. Nožica mu je jako tanka i ima malo smiješno stopalo.
I tako se mi gledamo kratko vrijeme kad mi dođe pitanje što s njim. Sjetim se Reine i njenih ideja i savjeta da ga zatučem kada mi dođe i okrenem se prema zračnoj puški koja mi stoji odmah pored kreveta. Promislim kako bi ga bilo dobro zatući ručkom puške po onoj glavi, pa gledam njega i zamišljam kako ga mlatim...na kraju mi je bilo žao razmišljati o njemu na taj način i rečem mu da ode. Stajao je još niti 2 sekunde i počne blijediti. Sjetim se da uzmem digitalac i da ga slikam dok još nije otišao. Dok sam našla digitalac on je već izblijedio, valjda je to bio način na koji je otišao.
Digla sam se i išla vidjeti ima li još kojeg po kući ali kuća je bila prazna, mislim bez aliena.
Sve je trajalo od 6:30 do 6:37.

No new implants

Ovako je to izgledalo:

Nasmijte se

Ovaj tekst sam dobila mailom od kolege s jednog foruma.

Slike i ostatak možete vidjeti na Oregon Vortex

Dakle, skupilo se nas petero i odlučili smo napraviti jedan blog gdje ćemo stavljat video snimke i slike prekršitelja zakona bilo državnih djelatnika ili običnih "smrtnika".

Croatian Spy Team

Video

Mala je luda, nebi se ja približila tom igralištu

Pa tako i mene. Moja teorija "jednom nogom u matrixu, drugom van" ovaj tjedan ne igra veliku ulogu. S obje noge sam zapela i ne mogu van + uhvatila me neka ljuta prehlada i nikako da prođe.
Ovaj tjedan vjerovatno neće biti novih postova jer je tjedan kolokvija i nemam vremena. U planu mi je jedna zanimljiva tema koja će doći kada se prašina na faxu malo spusti. Do tada, nedajte se matrixu, zarobite vi njega!

Gledajte Happy Tree Friends i be happy što vi niste jedan od likova iz tog crtića

Kako nam ukidaju avatare na FESB-u zbog određenih ljudi koji su stavljali neprimjerene slikice, spali smo na žutog smajlija i osobne slikice.

Akcija se nastavlja. Blog Prolaz kroz crveno je bio u Slobodnoj Dalmaciji i možda ipak stave kamere na semafore. Prije par večeri se vračam kući oko 2 ujutro i na moje ugodno iznenađenje vidim 3 policajca u civilu kako jure za autima po Poljičkoj cesti u BMW-u! Bilo je više takvih presretača duž cijele Poljičke i što je je, večinu su zaustavljali, pa čak i zbog glasne muzike u autu. Svaka čast

Evo video onog NLO-a za kojeg kažu da je napravljen u 3DMax-u, a bio je aktualna tema neko vrijeme.




NOT FAKE

Koliko se sjećam slična tehnologija se koristila na snimanju filma Predator. Lik se obukao u odijelo s puno malih ogledala i tako su ga napravili "nevidljivim".

Slijedi članak sa Press Online

Britansko Ministarstvo obrane priopčilo je prije nekoliko dana da su uspješno testirali prototip tehnologije koja tenkove i vojsku zaista može učiniti - nevidljivim!

Vojni eksperti smatraju da će nevidljivi tenkovi ući u upotrebu na bojištima već 2012. godine.

Riječ je o specijalnoj novoj tehnologiji koja koristi kamere i projektore koji snimaju okolinu, a onda te slike okoline projektiraju na tenk, što rezultira time da onaj tko gleda u pravcu tenka, vidi jedino ono što je u njegovoj pozadini.

- rekao je vojnik koji je bio prisutan na testiranju.

- dodao je oduševljeno jedan drugi vojnik koji je također sudjelovao na tajnom projektu.

Vjeruje se da Ministarstvo obrane već testira i nevidljivu vojnu jaknu. Iza „nevidljivog tenka" stoji profesor John Pendry sa londonskog Imperijal fakulteta, koji jedinu poteškoću vidi u pouzdanosti kamera i projektora.

- rekao je Pendry

- kaže Pendry.

On, naravno, nije želio ići u detalje o tome kakva je to točno tehnologija korištena u pravljenju stvari nevidljivim, ali britanski novinari tvrde da je suština u manipulaciji molekularnom strukturom određenih materijala poznatijih kao „metamaterijali". Cilj je, naime, „natjerati" te predmete da drugačije reagiraju na svjetlost.

Interesantno je da Britanci "šišaju" Amerikance kada je u pitanju razvoj „nevidljive tehnologije", iako je vlada SAD uložila silne milijarde dolara u istraživanja nevidljivosti.