10 najdražih – 31 day blog challenge – Day 12
utorak , 13.09.2016.Evo znam, kasnim. Nije bilo vremena, od izbora, faksa, sve me pomalo uhvatilo pa nisam u mogucnosti. Trudim se drzati se rasporeda ali na listi prioriteta su mi faks i posao, pa se sad malo s tim bavim, sve ostalo je nekako u drugom planu.
No dobro, što je - tu je. Idemo nabrojati 10 pjesmica koje su mi super. Ima ih i više, al 10 je dosta. Krećemo od 10 prema 1.
10. Felix Jaehn - Ain’t Nobody (Loves Me Better) ft. Jasmine Thompson Pjesma je totalni chill. Ovakve pjesme najviše volim.
9. Kill Paris - Operate (feat. Royal) (Illenium Remix) Ista stvar, ova mi je jedna od naj još od srednje škole.
8. Yellow Claw & Dirtcaps - Smoke It (Original Mix) Prvi put sam ovu pjesmu videl na Tomorrowland, trazil sam ju dan i noc i trebalo mi je par sekundi da ju zavolim. Jedna od najdrazih festivalskih!
7. Adam Lambert - Ghost Town (USB Players Edit) Ghost Town je super, ali ovaj remix mi je najdrazi. Kanal ima dosta takvih pjesama, pa ako vas možda zanima evo linka = Selected.
6. The Weeknd - The Hills Ovu pjesmu kad sam prvi put čul, naježil sam se i od onda mi je favorit i jedna od najdražih.
5. Skrillex & Diplo - Mind (feat. Kai) Ove novije stvari, koje su više komercijalne od Skrillexa su super! "Stari" Skrillex mi nije baš nešto, ima neke dobre stvari, ali ovakve pjesme su mi draže.
4. Dimitri Vegas & Like Mike vs Ummet Ozcan - The Hum Definitivno jedna od najdražih festivalskih. Dimitri Vegas & Like Mike su mi najdraži DJ-evi, a da ne govorim o njihovom nastupu na Tomorrowlandu.
Bonus mix: The Hum (Party Thieves Festival Trap Remix)
3. Mike Posner - Buried In Detroit (Lucas Lowe Remix) ft. Big Sean Mikeova pjesma "I took a pill in Ibiza" je bila 10 puta poplarnija od ove, ma ne 10 nego 100. Ali ova pjesma mi je draža. Tak je jednostavna.
2. Eurythmics - Sweet Dreams (Are Made Of This) - Ovu pjesmu cujem 10 puta na dan na Anteni Zagreb. I ne dosadni mi. Nikad nije, nikad neće. Od kad sam ju prvi put čul na Anteni do danas uvijek sam guštal u pjesmi. Odlična je, jednostavno odlična.
1. Prljavo Kazalište - Heroj Ulice (Live, Arena Zagreb 2009.) Daleko najdraža. Prljavci su mi najdraži hrvatski bend, a Heroj Ulice najdraža pjesma. To nije prelijevanje iz šupljeg u prazno - te riječi imaju smisao i značenje i zato mi je pjesma najdraža. A live verzija je još i bolja.
Bonus:
Prljavo kazalište - Tu noć kad si se udavala
Prljavo Kazalište - Mojoj majci (Ruza hrvatska)
Oznake: 10 favorita, challenge, glazba
komentiraj (0) * ispiši * #
Gdje želim biti za 10 godina – 31 day blog challenge – Day 11
subota , 10.09.2016.Evo me i dalje sam tu. Ovaj čelenđ igram do kraja. Malo mi se sve pomotalo jer mi je guzva i nista ne stignem ali trudim se, navodno da ovo netko i cita pa ajde na napisem i ja pokoju pametnu (moš' mislit).
Prošlo mi je nekoliko verzija priče gdje se vidim za 10 godina. Uglavnom su sve optimistične, jer sam jedna od onih osoba koja si ne dozvoljava odustajanje i neuspjeh, ali i ako već dođe do neuspjeha, to je samo lekcija.
Ne vidim se u Hrvatskoj, bar ne za 10 godina. Ne sviđa mi se mentalitet. Volim kad me ljudi pokušavaju spustiti na zemlju s pričama "ali vani ti nije isto", "ali ne budeš vani uspjel" i slične, kao da su oni bili negdje, a vrhunac im je bertija u utorak popodne i hladna Žuja u ruci. E pa ne može. Vidim se definitivno u stranoj zemlji. Njemačka, Norveška, Švicarska ili Australija. Svaka država je tu s točno isplaniranim razlogom, detaljim planom i verzijama A, B, C, D i E. Pomoćni plan, pomoćni plan pomoćnog plana i tak u nedogled.
Treba skupiti hrabrosti za otići van, to je svima jasno. Što je najgore što se može dogoditi? Nije sigurno gore od toga da te tu netko iskorištava ili da radiš za novce kojima ne možeš pokriti osnovne životne potrebe. Ja stvarno nisam izbirljiva osoba, ali imam logiku i razum i trudim se razmišljati logički i razumno. Ne vidim smisao rada u tvornici gdje radiš po šest mjeseci i ne dobiš plaću. "Pa nemaju ti ljudi izbora". Ma nemoj. Znam da se to sve čini bahato, ali svi se mi možemo izboriti za sebe i kad je najteže. Upornost i mrva hrabrosti - drugo ti ne treba.
Ne kažem ja da bi vani bilo sve super i bajno, ali postoje države, tvrtke, poduzeća, obrti koji cijene tvoj rad. Iskusio sam to na više mjesta. Od Njemačke, Francuske pa do Engleske. Netko tko nije bio dalje od lokalne bertije i kojemu je vrhunac putovanja po ljetu na more to ne shvaća. I ne može ti netko reći jer je vidio "na vijestima" stanje u nekoj zemlji ili mu je "sused Joža rekel da je v Njemačkoj teško" jer to je sve rekla-kazala spika i to ne prolazi. Znam tu i tam ljudima govoriti o planovima, ali to su samo kratke želje što i kako. Prave planove kujem sam, u svojoj sobi, na internetu, googlam, istražujem, šaljem poruke i mailove. Sam stvaram sliku u svojoj glavi što bi i gdje bi.
Ukratko, ne mogu reći gdje se vidim za 10 godina, jer nikad ne znaš kakav splet događaja ti se može dogoditi u životu i gdje možeš završiti. Znam da uz puno rada i truda, konstantnog učenja i puno životne škole možeš postići puno. To mi je i plan. Eto, preciznije od ovoga stvarno ne mogu reći.
Oznake: challenge
komentiraj (3) * ispiši * #
Čega se najviše bojim?– 31 day blog challenge – Day 10
petak , 09.09.2016.Ako ne uzmemo u obzir strahove koje svatko od nas ima, kao što je npr. strah od visine i slično, postoji nešto što me plaši. Čega se najviše bojim? Neuspjeha. Strah me. Da ne završim fakultet na vrijeme ali isto tako se borim da ga završim na vrijeme i dajem sve od sebe. Relativno dobro ga rješavam.
Ne može čovjek puno napraviti ako je profesor š*pak. "Kolega pali Ste". Možeš se učiti dan i noć ali uzalud - ako mu nije dan, nećeš proći. Toga se bojim. Ta osoba o kojoj ovisim i koja mi ne želi dati prolaz - nje se bojim!
"Što ako..." - to isto spada u strahove. Taj "što ako" ima tisuću nastavaka. Ne znam što će biti i kako će biti. Prije 5 godina nisam ni približno mogao zamisliti da ću biti tu gdje jesam i da ću raditi to što radim. Ne znam što će biti za narednih 5 godina. Eh. Što ako...
Oznake: challenge
komentiraj (1) * ispiši * #
Posao iz snova – 31 day blog challenge – Day 9
četvrtak , 08.09.2016.Puno razmišljam o budućnosti pa tako i o poslovima koij bi bili za mene. Po meni su psihički i fizički poslovi podjednako teži, ovisno o tome što i kako bolje podnosite. Meni su osobno draži psihički poslovi i poslovi koji imaju veću odgovornost (ne pričam o poslovođama i slično, već o bilo kojem poslu koji zahtjeva kontrolu, organizaciju i odgovornost). Najgore bi mi bilo da radim u tvornici. I nije sad to da sam izbirljiv, jer se uvijek treba prilagoditi, ali osam sati rada na radnoj traci, stroju i slično je jako loše. Kreativnost je na nuli, nema potrebe za razmišljanjem - doslovno si stroj, zamjenjiv si i ako nećeš raditi naći će se netko tko hoće. Takav posao je previše monoton i dosadan te se ne vidim previše u takvim poslovima.
Uvijek sam volio predmete u školi koji traže izazov. Volio bih jednog dana raditi posao u kojem treba biti organiziran i kreativan. To je po meni posao u kojem možeš najviše napredovati (odnosno mogu, poznavajući moje sposobnosti). Isto tak, moram priznati da sam "kontrol frik" u neku ruku i volim imati pregled nad svime. Obožavam Office (kao programi Word, Excel, Powerpoint i slično) te bih volio da moj posao uključuje puno toga. Pogotovo Excela, znači to je program kojem se najviše divim i na kojemu sam imao najviše koristi i uštedio sate i sate računanja.
Koknkretno, volio bih raditi u projektnom birou kao statičar. Definitivno me zanima i zanimljivo je, ali opet nakon dužeg perioda postane monotono. To mi je struka i vidim se u tome ali uvijek može bolje. Mogu se zamisliti i na gradilištu kao voditelj gradilišta. Znam da bih maksimalan trud uložio u to.
Ali najveća ljubav, od svih, je definitivno AutoCad. AutoCad sam upoznao u prvom razredu srednje (znači nekih skoro 7 godina) i to je bila ljubav na prvi pogled. Zapravo smo trebali to u drugom srednje ali sam od uzbuđenja počeo crtati u prvom. Znao sam provesti sate crtajući i gledati youtube tutorijale. Mislim da bi mi to bio najdraži posao. Crtanje i AutoCadu i 3D crtanje. Na puno programa sam već crtao u 3D, i nema mi dražeg kad svoju viziju mogu "pretočiti" na računalo. Isto tako, volio bih (ako već pričamo o poslu iz snova) da posao mogu raditi na računalu kod kuće. To ima ogromne prednosti. OGROMNE. Mislim da mi je to najveća želja. Jer je lakše i puno bolje nego odlaska na posao.
Znači, moj posao iz snova nije jasno definiran ali uključuje rad na računalu. Uz to, zbog manjka kretanja vjerojatno bih se bavio nekim soprtom (tipa stolni tenis, kojeg sam u srednjoj i osnovnoj trenirao) ili odlazak u teretanu. To bi bio moj idealan posao i najbolje moguće iskorišten dan.
komentiraj (1) * ispiši * #
Što se nalazi u mojoj torbici? – 31 day blog challenge – Day 8
srijeda , 07.09.2016.Oke, kao prvo kasnim jedan dan, gužva mi je malo ali bitan je trud i napor (pazi koda radim 12 sati dnevno) koji ulažem da završim ovaj challenge. I završit ću ga, prije ili kasnije. Nadajmo se prije
Oke ova tema je očigledno za cure, al ne znači da i ja nemam torbu? Ima više situacija i sve su različite. Recimo one najjednostavnije - odlasci na kavu i van. Treba mi doslovno 4 stvari, koje držim u džepu. Novčanik, mobitel, cigarete, upaljač.I ključ od stana kad sam na stanu gdje studiram. To je složeno i po prioritetu naravno. I ponekad, kad idem van i znam da će biti alkohola, uzmem samo osobnu jer mi samo to treba, a druge dragocjene dokumente poput vozačke, bankovne kartice, x-ice i slično ostavljam doma - na sigurnom! Uvijek mislim korak unaprijed. Na sve.
Druga situacija je uglavnom po ljetu. Kad idem negdje, tipa frendovi ili kolege s faksa, ili čak kava, a imam trenirku i kratku majicu najčešće tj. nemam gdje spremiti stvari uzimam torbu. Školsku. I unutra natrpam sve kaj mi treba - mobitel, novčanik, cigarete, upaljač, voda, usb, prijenosni hard, vesta za svaki slučaj,...Tko kaže da muški ne nose puno stvari?
I posljednja i ona najčešća dok traje faks - odlazak na kavu prije ili poslije predavanja. E onda je više manje sve isto, samo kaj je obavezan dodatak kalkulator, trokuti i ravnala, bojice (kolko god dječje zvučalo - bojice ti pomognu dosta ako se njima znaš služiti, nisu samo za bojanke i dječji vrtić te likovni), fascikli, skripte i ostalo. Obično razgovaramo o faksu i znamo se sjetiti predavanja i zadataka koje prodiskutiramo na kavama. Kafić u koji idem je "moj kafić" - konobarice su super, ne trebam više ni naručit jer me znaju, imamo bonuse kod njih jer smo studenti, pa nam ne naplate stalno, pa mi njima kupimo čokoladu i to se vrti u krug. Uglavnom postali smo si super i više mi je to dnevni boravak nego kafić, I uglavnom su studenti tamo pošto je blizu faksa pa i poznam većinu ljudi koja dolazi tamo, ali dobro malo skrećem s teme.
Eto, nemojte zamjerit na "slobodno-zauzetom danu", sutra nastavljam! :)
Oznake: challenge
komentiraj (3) * ispiši * #
Kada bi dobio na lotu... - 31 day blog challenge - day 6
subota , 03.09.2016.Svima nam se ovo pitanje vrtilo po našim glavicama. Onaj tko kaže da nije nikad pomislio - laže. Znao sam par put s frendovima doći na tu temu i zaključio sam sljedeće. Znači recimo da dobiš na lottu, npr. Eurojackpot, postoji par ogromnih prednosti i mana. Prednosti su normalno sloboda - radiš što hoćeš, ideš gdje hoćeš, boli te briga. Mane su pak što si ograničen. Pošto uvijek navedu lokaciju u kojoj si uplatil i sad ako si doma u Donjoj Batini npr, i svi u Donjoj Batini (i šire) znaju da je netko dobio jackpot, moraš paziti kaj radiš. Jer, ako dođeš doma s novim Mercedesom, napraviš dvije kuće, bazen i sve ostale gluposti - normalno da će ljudima to sve biti sumnjivo i da si tek onda najebo. Najgore je ako živiš u selu ili maloj sredini - sve se sazna za par dana. Recimo kad sam išao na praksu u Njemačku, došao sam u dućan u svojoj ulici, i pita me gospođa na blagajni "I..kad se ide u Njemačku?". Znači zbunjen totalno, a znali su prvo samo susjedi, pa od susjeda susjedi i tak pokvarenog telefona se igraju. A tek da sam dobio na lotu, mislim da bi se to proširilo za jedan dan, poznavajući moju sredinu u kojoj živim.
No dobro, sad dolazimo do pitanja što bih ja učinio s novcem. Pa nije sad to nekaj ne znam kak ekstra, ali definitivno bi radil kaj hoću. Stalno si govorim da moram posjetiti New York i Las Vegas, to su mi oduvijek bile velike želje. Isto tako, odselio bi se negdje i kupio najbolji mogući internet, jer je to zapravo sve što mi treba da sam sretan. Otvorio bih firmu. I to isključivo obnovljivi izvori energije. To me oduvijek zanimalo i mislim da bi se tome posvetil maksimalno. Neki ljudi bi se "umirovili" da dobe na jackpotu, dok bih ja tek onda počeo sa stvaranjem. Pročitao sam prije knjigu "Kako se umiroviti mlad i bogat", čisto iz znatižlje i shvatio sam kako funkcionira novac. Knjiga nije tipa "ako se želite obogatiti morate napraviti to i to", nego objašnjava kako s novac pretvaraš u još novca i objašnjava mehanizam novca.
Isto tako, podijelio bih novac svima koje znam, ali baš svima. I osvnovao bih svoju dobrotvornu organizaciju, čisto zato jer smatram da bih najbolje znao rasporediti novac i sebi bih vjerovao. Ostatak novca bih stavio na račun ili oročio. Kamata je kamata. To je jedan od najjednostavnijih načina kako novac pretvoriti u još novca. I tu kamatu koji su vratim nakon nekoliko godina bih opet dao u dobrotvorne svrhe. Uglavnom...da dobim na lotu, moja kreativnost bi proradila. Svašta bih istraživao i isprobao. Ovo što sam ja nabrojio se može i bez takvih ogromnih količina novca - samo treba ići korak po korak.
Do sljedećeg čitanja!
komentiraj (4) * ispiši * #
5 najdražih jela - 31 day blog challenge - day 5
petak , 02.09.2016.Oke vidim zagrijan sam za ovo. I dalje mi se piše. Sad si razmišljam kak je to sve uopće počelo s blogom. Mah nebitno. Frendovi me nagovaraju na facebook stranicu. Kategorički odbijam. Ne. Ne i ne. Znam da ovo nije tema bloga ali ovo je samo uvod u novi postić.
5 najdražih jela? Da, opet odstupam od standarda, nije ono klasično pizza, hamubrger i to. To smo svi pisali u spomenare dok smo bili manji. Točno se sjećam dok sam ih ispunjaval.
Ubacit ću odmah i najsličniji recept na coolinarki. Možda netko dobi ideju. Ne znam ja :D
1. Makaroni sa sirom. Gle, jasno mi je. I pitate se "od kud ovo", ali jako je jednostavno. Kad otiđeš u urbanu divljinu, prepušten sam sebi i studiranju a neda ti se trošiti vrijeme na nešto kreativnog, makaroni sa sirom su spas. Toliko jednostavno, a opet - toliko elegantno. Frendovi s faksa, njihovi frendovi i od tih frendova frendovi (frendception) su se upoznali s makaronima. I sirom. I to ne treba biti nikakav ekstra sir. Sir se otopi, kakav god da je.
2.Bučnica. Jedno od najdražih stvari kaj postoji na svijetu. Definitivno. Ali opet, oprezno s bučnicama! Do sad sam probal jednu jedinu istinsku bučnicu, mamu svih bučnica. To je kad baka napravi. Jer baka zna kaj radi, baka to radi godinama.
3. Gulaš. Hm, ne tolko gulaš kolko procedure oko njega. Pogotovo kad se slavi nešto. To mi je super i u tome uživam. Od slavonskog čobanca do srnećeg gulaša, veprovina, ma samo nebo je granica. Ustvari fiš je granica. Riba nije meso. I zvala me jednom ženska preko telefona i prodavala mi neko ulje, mast, nemam pojma kaj "ali gospodine vama to treba". Došlo mi da joj objasnim da može do jutra pričati ali da nigdje ne vodi ali sam imal ispit i nije mi se dalo učiti. Bilo je zabavno. "omega 3 masne kiseline dobivate od ribe, a mi pravimo najbolje ulje". Daj nemoj me ženska, kakva ulja, meso. Mesoooooo.
4. Kad smo već kod mesa. Nema puno okolišanja, neću se praviti fin, tatin sin. Odojak. Svinjetina. Bilo kad. Bilo gdje. U bilo koje doba. Dana i noći. Ja sam jednostavan čovjek - čujem da je svinjetina za ručak i dalje me ne zanima na koji način je spremljena. Ali odojak. Odojaaaaaaak. To je jelo careva i kraljeva. Topli, po mogućnosti, dok se mast cijedi po rukama, i dok tražiš krpu! O roštilju neću ni započeti. Mislim da ste shvatili o čemu ja tu pišem.
5. Tortilje. Joooj ovo. Nikakvi oni američki "Taco Bell" i te spike, ne. Isključivo kad se doma radi. Iskreno nisam ni probal neki fast-food burrito ili slično, al imam osjećaj da je ko u McDonaldsu, samo kaj se radi o drugoj stvari. Zato je domaći zakon. I zato sam moral to jelo uvrstiti u top 5.
komentiraj (1) * ispiši * #
4 vrline kojima se ponosim – 31 day blog challenge – Day 4
četvrtak , 01.09.2016.Ne znam da li mogu uopće pronaći 4 vrline. Ali, mogu probati protumačiti na svoj način 4 vrline koje smatram da posjedujem. E sad, dal se njima baš jako ponosim.. :D
1. Upornost. Čista psiha. Nešto što ovisi isključivo o čovjekovom razmišljanju i što se dešava isključivo u glavi. Kad mi se ne uči - učim, kad moram raditi - ne spavam, kad si nešto zacrtam - dajem sve od sebe, kad nešto započnem - trudim se završiti. Kad se bavim bilo čim, volim biti informiram. Srećom, danas postoji internet pa to i nije neki problem, ako si uporan. Volim istraživati i nečemu što radim i nekad se to zna otegnuti pa u 4 ujutro znam listati i tražiti ranorazne programe i gledati tutorijale na Youtubu. Svakome se dogodilo. I to je po meni neka vrsta upornosti.
2. Organiziranost. Ovo je nešto čime se jako ponosim. Iako ljudi vide nešto loše u tome i uvijek me gnjave oko toga. Ne kužim u čemu je problem. Recimo na računalu mi sve mora biti pregledno, do zadnjeg detalja, posloženo kak spada i svaka datoteka mora biti na svome mjestu. Isto je i za serije, sve mora biti složeno, sortirano do zadnjeg detalja. Isto radim kad idem negdje van, tko, kad, zašto, kako, sve moram znati i na sve misliti.
3. Točnost. Bilo kad, bilo gdje. Ako ti kažem "evo me za 3 minute" - dođem za 3 minute. Isto tako i procjene mi odstupaju od onih klasničnih "evo me za 20 minuta". Često znam ljudima reći "evo me od 8-13 minuta", jer je to moja procjena. I u slučaju da kasnim (što je rijetkost), odmah obavještavam ljude o tome. Meni užasno smeta kad netko kasni, nebitno kakav je dogovor. Zato uvijek dođem par minuta prije ili si tak isplaniram.
4. Hrabrost. Ne ona klasična hrabrost kad se na tebe postavi 10 huligana, pa si ti hrabar (zapravo si glup) i ideš im se suprotstaviti, nego ona "usudim se svašta" hrabrost. Znači u srednjoj školi smo imali projekt gdje smo išli u Italiju. Avionom. Užasavam se aviona ali sam skupio hrabrosti sjesti na taj avion i otići u Italiju. Prije par godina imao sam problema s kralježnicom. Doktor nije baš bio zadovoljan nalazima, neke terapije su isto bile u pitanju. Skupio sam hrabrosti reći doktoru "ne" i počeo sam hodati u teretanu. Korak po korak, samo je trebalo hrabrosti za prvi korak.
Ove četiri vrline volim "proučavati" kod drugih ljudi i lakše se sprijateljim s nekim ko' ima slične načine kao i ja. Nije to sad neko pravilo "kako naći prijatelja" ali no znate kaj Vam govorim. Eto, dan 4 gotov, tek sam se sad zagrijal i raspisal.
Oznake: challenge
komentiraj (7) * ispiši * #
Značenje imena bloga – 31 day blog challenge – Day 3
srijeda , 31.08.2016.Dobar dan (jutro je zapravo). Malo prije sam se probudio, skripte na stolu, neda mi se. Danas imam ispit u 16:00. Najteži ispit. To su zapravo samo glasine da je "najteži", sve je teško ak se ništa ne učiš. Daj naučite, gospodo s faksa.
Oke, u trećem danu čelenđa treba objasniti značenje imena bloga. Vrlo je zapravo jednostavno ali opet i dugo. Pa počnimo redom. Davne (čuj mene "davne", koda pričam o aztecima ili nekoj drugoj drevnoj civilizaciji) 2014. godine, kad sam upisao fakultet dobio sam ideju za naziv bloga. Tamo negdje na zimskim rokovima u drugom mjesecu 2015. godine sam zapravo i počeo pisati blog. Ideju sam dobio sjetivši se predavanja iz engleskog. Nije da sam ja sad neki viši ekspert u engleskom, ali sudeći po ostatku kolegica i kolega ispada da sam nadrealno dobar. Sjećam se da je na drugom predavanju tema bila općenito nešto. I profa priča o datumima, tipa "Što znači 4th of July?" I normalno, znalo je par ljudi.
I tak, malo po malo, profa je pitala "Jeste čuli za Guy Fawkes-a?". Muk. Apsolutna tišina. Ja dignem ruku, profa kaže "da kolega", i doslovno se svi okrenu prema meni i bulje. I sad ja počnem "pa kao remember remember the 5th of november, pa to Vam je onaj film V for Vendetta i gospodin je poznat po svojoj masci kaj ima, danas je to simbol anonymousa itd itd".
Profa ne vjeruje, predavaona u šoku. I poslije, kad sam otvoril blog, razmišljal sam koje bi bilo dobro ime. Evo sjetil sam se ovog "Croatian Anonymous" čisto zato jer mi je davalo osjećaj samopouzdanja i sigurnosti.
Film zapravo nije ni tak loš, tak da definitivno preporučam.
Evo Vam imdb link, torrent valjda znate sami naći :)
V For Vendetta IMDB
komentiraj (3) * ispiši * #
10 činjenica o meni – 31 day blog challenge – Day 2
utorak , 30.08.2016.Evo nas - dan dva! Oke, mogu to ja, nije niš strašnog. 10 činjenica o meni. E al' to ne bude samo onak "1. volim pizzu " jer mi je to nejasno. No, shvatili budete, niste bedasti.
1. Volim matematiku i svaki predmet s brojkama. Da znam, nije ono klasično srednjoškolsko "mrzim školu, mrzim život" ali postoji jako logičan razlog iza ovoga. Ne mogu se štrebati predmet, nego ga učim. Zato je matematika dobra, ako shvatiš - shvatiš, ako ne - ni svi asistenti, profesori i čudotvorci ti ne mogu pomoći. Zato su meni takvi premdeti super - logični su, lako se nauče (relativno), jer lakše je naučiti jednu lekciju iz mehanike nego iz biokemije. Pardon, meni je lakše.
2. Klaustrofobičan sam, izbjegavam lift (osim kad sam pijan). Da, na ovo ne mogu utjecati, liftovi mi nisu ugodni i hvata me panika. Znači odmah čim uđem u lift. I ja bi da nema te fobije, radim na tome ali za sad se bojim lifta.
3. Ne volim avione. Putovao sam par puta avionima i nije mi bilo ugodno. Turbulencije je nekaj najgore, kad ste gore i krećete se 900 km/h i cijelo vrijeme avion podrhtava, nije Vam ugodno. Bar nije meni. Samo čekam da dođe netko sa sendvičem i da imaju nekaj za piti i odoh dalje spavati.
4. Virtualni svijet je moja druga ljubav. Da, previše vremena sam proveo na računalu. Uglavnom na korisne stvari poput AutoCada, Sketchupa, portali, office za školu i slično. Prvi put sam počeo tipkati s jedno 8(?) godina. Ali nisam siguran, to je bilo davno. Mislim da sam bio prvi razred, ili čak drugi. I to je jednostavno bila ljubav na prvi pogled. Sjećam se kad su mi otvorili Word i ja sam se satima igrao na tome i naučio pisati, svoje prve copy-paste poteze, ubacivati sliku i slično.
5. Volim se razgovarati sam sa sobom. Da, pošto sam više-manje u posljednje dvije godine sam na stanu, volim se razgovarati sa sobom, ponekad i na glas. Mislim da je to dobra stvar, pogotovo kad učim ili radim nešto. Dobro je govoriti stvari na glas, lakše ti mozak može to sve posložiti.
6. Najgori predmet u srednjoj školi mi je bio vjeronauk. Daleko najgori, jer sam bio prisiljen učiti nešto kaj me ne zanima i u kaj ne vjerujem. Isto tako, to je predmet kojeg sam najviše "markiral", odnosno izbjegaval, obično po bircevima i slično. Najzanimljiviji predmeti su mi pak bili stučni i bilo kaj s računanjem (činjenica broj 1).
7. Volim gledati serije, isključivo preko laptopa (jer nema reklama). Filmove isto ali sreije su zanimljivije. Do sad sam pogledao dosta serija i nema ih smisla sve nabrajati. Od serija koje mogu izdvojiti su definitivno "Smogovci", jer je to bila serija mojeg djetinjstva. Danas, su to neke druge serije. "Breaking Bad", "The Wire", "Friends", "The Last Ship", "Game of Thrones", "The 100", "The Walking Dead", i tako u nedogled.
8. Ne volim većinu ljudi sa svoga faksa. Većinom je neko nepisano pravilo na faksu "iskoristi svakog i snađi se kako znaš". Tolko sam barem ja shvatil, jer pravi frendovi se nalaze za vrijeme i poslije ispita. Ali prije nikako. Nije mi teško nikome pomoći, zato jer nisam taj tip, ali ne volim većinu ljudi s kojima studiram.
9. Lako se zainteresiram za nešto, potrebna je sekunda. Uglavnom su to stvari na internetu, koje volim i sam isprobati. Doslovno sam sve probao, od prevođenja serija, pisanja članaka za wikipediju (to još uvijek radim) pa do programiranja i kanala na youtubu.
10. Volim proučavati ljude. Samo kad mi dođe. Na kavi, faksu, doma, srednja, nije uopće bitno. Al nisam neki psycho ili tak nekaj (ne fakat nisam). Nisam. No daj ozbiljno, nisam, normalan sam. Dobro ne skroz normalan. No znate kaj mislim. Evo vam deset. Do sutra.
Oznake: challenge
komentiraj (4) * ispiši * #
Predstavi se – 31 day blog challenge – Day 1
ponedjeljak , 29.08.2016.Znači cura stavi u grupu "31 day blog challenge" pa reko ajde, da popunim dan. Njezin blog možete vidjeti ovdje.
Oke oke oke, znam. "Oćeš vraga pisati 31 dan, odustat ćeš nakon 5". Već dulje vrijeme imam volju za pisanje, al ne znam točno kaj da pišem, tak da je ovo idealna prilika da se "raspucam".
Pa krenimo. Ime mi je Antonio, prezime je manje bitno. Obično me ljudi zovu "Tonček" ili "Bananko" (ovo mi se fakat neda objašnjavat jer je predugo haha, ali da - Bananko). Student sam druge (još jedan ispit) godine graditeljstva, čekam još malo da počne treća. Sportom se trenutno ne bavim, u srednjoj sam hodao dosta u teretanu, pa se planiram vratiti na faksu, tamo u desetom mjesecu. Imam dva brata, koje volim zajebavat. Ipak sam najstariji i to je moje pravo.
Svašta me zanima. Knjige ne čitam nešto previše, osim kad me baš zanima recimo. Od zadnjih stvari koje se sjećam su biografija od Steve Jobsa i "7000 dana u Sibiru". Da, bila je i još jedna - "Churchillov vitez", to mi je jedna od dražih (znam, sve nešto kaj nije na mainstreamu). Počel sam čitati i prvi dio Game of Thronsa ali nisam imao vremena pa sam odgodio to. Što se tiče glazbe, slušam sve. Moožda ne baš 100% al većinu. Smeta mi Thompson malo, jer mi je to neko lažno domoljublje, al' ovo ostalo većinom prolazi. Baš sve, samo ovisi kakav mi je dan. Na internetu osim onog klasičnog facebook, youtube, instagram paketa, volim čitati portale, dnevnik.hr, jutarnji, index, večernji, baš sve ali ne vjerujem u to kaj pišu. To čitam čisto da znam o čemu je točno riječ u Hrvatskoj i s čim se ljudi bave. Isto tako, volim gledati serije i filmove. Od žanrova jedino ne volim horore (jer mi nemaju smisla) i romantične gluposti (jer mi je to fakat dosadno). Sve ostalo dolazi u obzir. Skrivenih talenta nemam, volim jako festivalsku glazbu (Tomorrowland, Coachella, Ultra, Forrestland i takve stvari) i nedavno sam izbacio jedno 20-ak mixeva deep housa, čisto za sebe kad se učim.
Mana mi je kaj mi sve mora biti savršeno, do zadnjeg detalja. I organizirano, to obavezno. Takav sam, slažem serije detaljno i filmove, nije sad neka opsesija, ali srednja tehnička škola od tebe napravi čovjeka koji je organiziran i traži dlaku u jajetu. I dalje smatram da je to dobra stvar.
Ne znam jel ovo dosta. Planove za budućnost imam, kao. Al nikad ne znaš kaj te čeka sutra. Da, i ne trudim se ni gramatički pisati točno, jer rađe pišem kak i govorim, jer mi je glupo, ko' u onim hrvatskim sapunicama pisati "oh dovraga", "oh zaboga, što učiniste" i te gluposti, koje nitko u Hrvatskoj nikad nije koristil. Ima još toga o meni, al se malo teže sjetim. Volim ulazit u rasprave samo kad smatram da sam u pravu ili da imam dobre argumente, ako nemam - držim se po strani i slušam druge. A da, ima i još jedna čudna stvar. Zanima me dosta politika i kako ona funkcionira, pa dosta čitam o tome, ali uglavnom neke esejističke radove i slično, par knjiga i tak nešto. I to je to uglavnom.
komentiraj (8) * ispiši * #
