Stani pa opet kreni pa opet stani i tako u krug...

Znate što je problem kod mene? Kontinuitet. Znaš ono, kreneš nešto radit, pa te drugi dan ne zanima, pa prekineš. Ili, ono što više prakticiram, svašta me zanima pa svašta radim. Evo jučer sam gledao sat vremena tutorijale kako napisat scenarij, jer eto, zanimalo me.

I kako da takva osoba piše blog svaki dan, tjedan pa čak i mjesec? Teško.. haha

Privodim faks kraju i ovaj semestar mi je dosta prazan, pa sam odlučio i nešto napisati. Uglavnom puno toga mi se dogodilo u proteklih 5 mjeseci od posljednjeg posta, ali ono što je vrijedno spomena je da polagano postajem odrasla i odgovorna osoba. Ne forsiram nešto što ne volim. Recimo knjige. Ne volim čitati one klasične (ja bi ih nazvao dosadne) knjige, npr Ana Karenjina. O majku ti dosadnu, kad sam vidio u srednjoj kolko to stranica ima mrak mi je na oči pao.. Više prakticiram konkretne stvari, npr jedna od zanimljivijih stvari mi je bila biografija o Steve Jobsu.

Počeo sam i raditi u photoshopu, čisto zato jer me zanima. A i korisno je, uvijek mi treba za nešto, pa zašto ne raditi na tome. I video produkciju sam podigao za jedan nivo sigurno i radim raznorazne montaže čisto iz dosade. Ne objavljujem ih nigdje, nego eto, volim to radit.

Cijelo vrijeme mi je u glavi "radi ono što voliš", makar danas je to teško izvedivo, čisto zato jer prolazi ono "radi bilo šta samo da radiš" s obzirom na situaciju danas.

Ne piše mi se previše na blogu, i prvi puta molim nekoga da mi predloži o čemu da pišem, čisto zato da imate što čitat. Pa ako imate bilo kakvu ideju, ili vas nešto zanima, slobodno napišete u komentar o čemu biste voljeli čitati. Ako ne - nikome ništa, neću o ničemu pisati!

Do sljedeć (nadam se) posta - živjeli vi meni! :)