Volim Hrvacku i bijem ženu

Dakle. Krenimo redom.

Nasilje je dost loša stvar, to je svima jasno. No, neke stvari u Rvackoj prelaze svaku granicu razumnog i logičnog. Pa tako i nedavna tučnjava gospodina Tomaševića, ŽUPANA. Ej ljudi, da ponovim, ŽUPANA. Gospodin na viskokoj poziciji mlati ženu. I dobro, ne opravdavam nasilje, niti je on jedini koji udara slabiji spol od sebe, ali je javna osoba. Osoba koja donosi odluke u požeško-slavonskoj županiji. Zapamtite, da upravo Vi, za samo jedan njegov mandat morate izdovjiti oko 1,20 milijuna kuna! lijepa brojka hehe

Zamislite udate se za gospodina, inače velikog domoljuba, pa se on odluči malo neslano našalit s Vama, udari Vam koju zidarsku i pravi se lud. Odlučite reći "dosta, pa ne može to tako", te pišete Dragom Vođi (protiv kojeg nemam ni jednu lošu stvar, naš Veliki Vođa Andrej Plenković, pod svojim mudrim vodstvom, vodi nas u veliku i svijetlu budućnost) u nadi kako će bar on reagirati. No, sve se zapravo zapetlja u HDZ-u, neki mladići to zagube i eto ništa. Pišete opet, i eto ništa opet jbg, nemate sreće stvarno. Cijela obitelj nasrne na Vas, jer ste uništili ugled jednog domoljuba, a Vi se pitate "jesam ja luda, ili je svijet stvarno otišalo u tri pi*ke materine".

Sad dolazi dio gdje se pitate "dobro gdje to ja živim?!". Gospodin tvrdi da nije NIŠTA napravio. Dakle, nevin je. Isto ko i Sanader na primjer, Kalmeta recimo, Lalovac koji isto nije prijetio ženi (makar postoji snimka, ali to su sve politička podmetanja) i još puno puno ostale ekipice.

Evo citat gospodina Tomaševića:

"Prije svega osjećam potrebu da se ispričam hrvatskoj javnosti, a posebno žiteljima Požeško-slavonske županije čiji sam župan zbog mnoštva neistina o meni koje su u protekla dva dana objavljivane ."

Dakle gospodin se ispričava, ali se ispričavam zbog toga što mediji šire dezinformacije o njemu. Dakle, nije on tu nikoga udario, ali se mora ispričat za sve dezinformacije. Možda i ne razumijete, jbg niste domoljub.

"Časnu dužnost na koju su me izabrali obnašao sam i dalje ću obnašati odgovorno, savjesno i predano." 

Naravno, ko i svaki drugi veliki domoljub i član desno orijentirane partije. I sad najslađi dio:

Odgovorno i s punom čašću tvrdim da nisam udario suprugu. Ta činjenica vidljiva je iz medicinske dokumentacije supruge nakon pregleda u Požeškoj bolnici. 

Dakle, svi lažu - bolnica, policija, žena laže ej! Svi lažu, to sve lažovi, vjerujte meni, političaru i domoljubu koji dolazim iz stranke koja je inače proglašena zločinačkom ogranizacijom, moj obraz je u potpunosti čist.
Inače, sin Lojzeka, Silvio, tvrdi da ga je sam Bog poslao preko SMS poruke. Eto Bog isto SMS-a, valjda nije čuo za Viber ili WhatsApp ili Messenger, valjda malo da se pritaji i tako to. Jebe lud zbunjenog. Hrpa luđaka i bolesnika.

I sad netko kaže "treba van u Njemačku raditi, Švicarsku..."
O čemu Vi trabunjate? Švicarska uređena zemlja, dosadna, nema nikakvih dešavanja. Njemačka isto, Merkelica to sve po špagi, sve pedantno. Istina, ima tamo i Turčina i svega ponešto, al opet to je fino sređena državica, šta ćete tamo? Umrijet od dosade, eto šta.

Do sljedećeg pisanja,
"Lav i tele mogu leći zajedno, ali tele se neće baš naspavati." - Allen Woody

PS: Ovaj događaj (ili niz događaja) strogo osuđujem, te suosjećam sa svima koji prolaze kroz ovakve stvari. S obzirom da živimo u Banana državi, radim zajebanciju jer je to jedino što nam preostaje (dok nas ne pohapse).

Oznake: alojz tomašević, HDZ, politika

Stani pa opet kreni pa opet stani i tako u krug...

Znate što je problem kod mene? Kontinuitet. Znaš ono, kreneš nešto radit, pa te drugi dan ne zanima, pa prekineš. Ili, ono što više prakticiram, svašta me zanima pa svašta radim. Evo jučer sam gledao sat vremena tutorijale kako napisat scenarij, jer eto, zanimalo me.

I kako da takva osoba piše blog svaki dan, tjedan pa čak i mjesec? Teško.. haha

Privodim faks kraju i ovaj semestar mi je dosta prazan, pa sam odlučio i nešto napisati. Uglavnom puno toga mi se dogodilo u proteklih 5 mjeseci od posljednjeg posta, ali ono što je vrijedno spomena je da polagano postajem odrasla i odgovorna osoba. Ne forsiram nešto što ne volim. Recimo knjige. Ne volim čitati one klasične (ja bi ih nazvao dosadne) knjige, npr Ana Karenjina. O majku ti dosadnu, kad sam vidio u srednjoj kolko to stranica ima mrak mi je na oči pao.. Više prakticiram konkretne stvari, npr jedna od zanimljivijih stvari mi je bila biografija o Steve Jobsu.

Počeo sam i raditi u photoshopu, čisto zato jer me zanima. A i korisno je, uvijek mi treba za nešto, pa zašto ne raditi na tome. I video produkciju sam podigao za jedan nivo sigurno i radim raznorazne montaže čisto iz dosade. Ne objavljujem ih nigdje, nego eto, volim to radit.

Cijelo vrijeme mi je u glavi "radi ono što voliš", makar danas je to teško izvedivo, čisto zato jer prolazi ono "radi bilo šta samo da radiš" s obzirom na situaciju danas.

Ne piše mi se previše na blogu, i prvi puta molim nekoga da mi predloži o čemu da pišem, čisto zato da imate što čitat. Pa ako imate bilo kakvu ideju, ili vas nešto zanima, slobodno napišete u komentar o čemu biste voljeli čitati. Ako ne - nikome ništa, neću o ničemu pisati!

Do sljedeć (nadam se) posta - živjeli vi meni! :)

Evo me natrag

Evo mene, ljudi, natrag. Bilo je poprilično sjebana i gadna vožnja do sad. Trebalo mi je malo mira da si razbistrim glavu. Eto, s obzirom da je Nova Godina bila prije tjedan dana, mislim da je sad pravo vrijeme da počnem pisati opet.

S obzirom da volim raditi nove stvari, dok me nije bilo počeo sam volontirati u jednoj velikoj međunarodnoj udruzi. Super mi je i jako sam zadovoljan. Ekipa je odlična! Isto tako, ušao sam i u Senat na faksu kao predstavnik studenata, još jedan korak ozbiljniji koji sam odlučio uzeti. Iako me ljudi doživljavaju kao zaigranog i nezrelog dečka, daleko sam ja od toga. Teško je (a i glupo) cijeli život biti ozbiljan. Zezanje i zajebancija je super stvar da se malo opustiš i da pogledaš na svijet drugim očima.

Nema smisla cijeli život biti ozbiljan.

I da...proći ću ja onaj ispit koji sam pao. Hoću, da. Nek me je rušio, ko' ga jebe, i njega i predmet. Stići će njega karma, kad tad!

Evo me uskoro, samo da smislim neku temu i da ju malo razradim.
Čujemo see!

Pauza

S obzirom da sam danas pao ispit za kojeg sam učio dosta i previše, sjebalo me to u glavu i uzet ću pauzu od pisanja. Trebam razbistriti glavu, jer u ovakvom stanju nisam pisati. Neda mi se. Nemojte se ljutiti, doći ću kad tad!

Do čitanja!

5 najboljih događaja na kojima sam bio– 31 day blog challenge – Day 25

Sviđa mi se ova tema. Neću nikakve liste slagati nego ću vam samo napisati 5 događaja koji su mi ostali u dubokom sjećanju. Pet događaja iz mojeg života, naravno.

Norijada. Jedan od događaja koji ću pamtiti duže vrijeme (e sad vam ne mogu ja to objasniti zašto). Nisam se ubio u alkoholu ko' većina ljudi, ali sam se zato odlično proveo. Tri dana bezbrižnog lumpovanja do jutra i partijanja. Zaboraviš na sve kaj se dešava oko tebe. Kao recimo matura, koja počinje tjedan dana nakon norijade.
Maturalac. Događaj koji pamti svaki srednjoškolac. Bar onaj koji ide na maturalac. Naša destinacija bila je Češka, točnije Prag. Najboljih sedam dana u mojem životu. Spavao sam svega par sati po danu, mrtav umoran (i pijan) dolazio u hotel, doručak sam propustio skoro svaki dan i onda po najvećem suncu razgledavati Prag. Koliko god se činilo naporno i dosadno, uz dobro društvo i zezanciju nije nam uopće bilo dosadno. Pamtim svaki dan u Pragu. Bar onoliko koliko mogu. Pamtim sve gluposti koje smo radili po hotelu i gradu.
Stand-up nastupi. Puno ljudi u Hrvatskoj podcjenjuje hrvatske stand-up komičare. Ja ih obožavam. Dečki (i cure) se unatoč lošem mišljenju većine trude i rade to, zato jer to vole. Do sad sam bio na 2 stan-up nastupa. Jedan je održao Bloger Krule a drugi Vlatko Štampar. Bilo je odlično! Puno stand-up nastupa gledam na internetu i obožavam to. Jedno vrijeme sam bio skeptičan oko toga da posjetim, ali ubrzo sam shvatio da ne mogu suditi o nečemu što nisam probao. To je kao da za pizzu govorite "fuj to, odurno izgleda i odurna je" a nikad ju niste probali. Niste ni svjesni kakvu glupost govorite, sve dok ne probate komad pizze.
Špancirfest. Obožavam. Svake godine sve je bolji. Stvar kod Špancira je kaj sve radi do ranih jutarnjih sati. Odlični provodi do jutra, šetnja po gradu i zezancija, tko ti to može platit? Ne trebaš se čak niti s nikim dogovoriti. Jedan dan sam išao sam, i naletio na poznanike. Na Špancirfestu su uvijek najjači provodi. Daleko najjači. Oduševila me glazba na jednom od koncerta, samo strano - i to deep house, i uglavnom electronic dance music. Bilo je puno ljudi i svi su plesali.
Rođendani. Ali još u srednjoj školi, kad svi slave osamnaesti rođendan. To mi je bilo jedno od zanimljivijih razdoblja u srednjoj školi. Svaki mjesec bar jedan rođendan. Fešte do ranih jutarnjih sati, dobar provod, dobro društvo i zajebancija. Ko ti to može platit?

Čujemo se, do sutra!

Da je sutra posljednji dan na Zemlji...– 31 day blog challenge – Day 24

Ovo je bar jednostavna tema. Što bi napravio? Ništa. Jer ništa je nabolje.
Sjeo bi van na terasu, s bijelim Marlborom, nekim alkoholom (vjerojatno Jack Daniels ili tak nesto pošto je zadnji dan na Zemlji) i roštilj neki bi bio u igri sigurno. I to je to, sjediš vani i boli te briga. Pozvao bi par ljudi i tjerali bi zajebanciju sigurno na račun toga što je zadnji dan na Zemlji. Ništa specijalno, nikakva dramatiziranja, hodanja okolo i "volim te" govorit svakome kome "nisi stigao". Ako nisi do onda - ni ne trebaš se truditi. Mislim da bi većinu dana proveo u zajebanciji.

Do čitanja!

Pred slomom

Da da, nastavit ću challenge, pomalo!
Znate kak mi piše u blogu da pišem kad mi se nakupi - e nakupilo mi se.

Dakle, nikad u životu nisam nikome poželio loše - ni neću. Imam osjećaj da sam u stanju prije sloma. Puno puta sam čuo kako starije osobe govore da su današnje generacije "razmažene". E pa ovisi koja je njihova definicija razmaženosti. Nisam razmažen, bar to tako vidim. Radim sve što treba, tu i tam se požalim ali i dalje napravim, trudim se biti dobra osoba ali svaki dan je sve teži.

Ostao mi je još jedan ispit na faksu iz druge godine. Koma. Nije tolko težak i svjestan sam da sam mogao učiti umjesto da tu pišem gluposti, ali nakon dva dana po 5-6-7-8-ni sam ne znam kolko sati mozak ne može više. Sve ti postaje suhoparno. Učio sam i preko ljeta, učim i sada, učit ću i sutra - kolko' god treba da ga položim. Ako ne može milom - može silom.
Ovo više nije normalno. Na faksu su ljudi postali gamad. Gamad u svakom smislu riječi. Sebičnost je zavladala među studentima. Ulizivanje u š*pak profesorima je sve jače (ipak su zadnji rokovi), jebena izmišljanja o bolestima koje nemaš i o stvarima koje ne postoje.
Danas su kolege imali ispit. Cura u prvoj klupi prepisuje s mobitela. Cijeli ispit. Profesor baci pogled i pita kolegicu zašto tipka po mobitelu, na što ona odgovara "ma šef me samo zvao, pa sam mu poklopila". Nemoj srat. Nemoj mi molim te srat. Učio sam taj predmet ni sam ne znam kolko, položio ga prije ne znam kolko mjeseci, spavati po noći nisam mogao jer sam visio nad knjigom, a ona prodaje fintu "zove me šef" i lagano prepisuje. Profesor ne reagira. Zna se mala snaći. Ipak je ona na roku prije prodala fintu kad je trebalo na usmeni "profesore, mogu vas zamoliti za neki drugi dan usmenoga, stvarno mi nije dobro". Nemoj srat x2. Bila si na kavi poslije kao da niš nije bilo. Kome ti prodaješ fore? Kao ja sam nevina, dobra draga - jesi k*rac.
Na prvoj godini dok smo se još upoznavali svi smo si bili dobri. Ipak ne poznaš nikoga i gledaš s kim bi se mogao uklopiti i "kliknuti". Na drugoj godini svi smo se po grupama odvojili, nema više zajedničkog šeranja ispita, materijala, skripta - svaki svoje. Znači zar sam ja idiot koji skupljam materijale cijelu godinu dok se drugi zajebavaju okolo i onda me ti isti pitaju "aj molim te pošalji mi sve kaj imaš". Aj molim te odjebi. Sve u zadnji čas rade i ja ispadnem govno od čovjeka ako im ne pošaljem. Briga me - nek i ispadnem govno, preko nekih stvari, kao što rekoh u prošlom postu ne prelazim. Nisam ničiji idiot ni potrčko. Svojim radom, trudom i izvršavanjem zadataka sam došao tu gdje jesam trenutno - i drago mi je zbog mene. Postoje ljudi s kojima sam si dobar i kojima mi nikad nije problem ništa.
Za vrijeme ispita dobivam poruke "daj mi pliz riješi, pliz pliz" i šalju mi ljudi slikane ispite preko facebooka. Nije vam palo na pamet da imam posla i da učim stvari koje trebam učiti? Nije vam palo na pamet da radim nešto drugo? Nikola Kopernik je odavno dokazao da se Zemlja vrti oko Sunca, a ne oko vas pojedinaca.
Ljudi su postali naporni, bezobrazni i iskvareni do kraja. Ni jednostavno "hvala" ne mogu reći. Trudim se svima pomoći, nikad instrukcije nisam naplatio ni kune (osim ako je netko inzistirao na kavu), trudim se biti iskren kolko mogu i da na kraju ne mogu dobiti ni "hvala" nakon što prođete ispite. Odeš u zaborav u roku sekunde, kad oni dobe ono što su htjeli - ti si nula, ne postojiš. Do druge situacije. E i onda, umjesto da naučim iz grešaka, žalim te ljude i idem im opet objašnjavati. I opet isto. I opet. I vrti se u krug do iznemoglosti. Ljudi su dobri s tobom jer vide korist u tebi.
Ljudi su postali pokvarena smeća i dobar si im ako imaju koristi od tebe. Ako nemaju, jebiga, više sreće drugi put. E pa meni je toga dosta. Ja si to više neću dozvoliti. Trpio sam dugo, dao sam vremena da se neke stvari isprave, ali sve gore i gore postaje.
Danas sam pričao ispred faksa s nekim ljudima i počeo sam govoriti neke iskrenije stvari. Ljude je to vidno zasmetalo. Što da kažem nekome ko studira 5 godina? Da je dobar student. Ne - neodgovorna osoba koja troši roditeljski novac, neodgovorna osoba i lijena. Jesam rekao što krivo? To je moje osobno mišljenje. Od sad stvarno pitam svaki put "hoćeš da te lažem ili da ti velim iskreno" kad me netko nešto pita.

Više ne trpim ta sranja. Više ne gubim vrijeme na nebitne ljude.

Nedajte da vas ljudi izbace iz takta. Trudim se biti smiren i tolerantan. Takav ću i biti. Morao sam negdje "otvoriti dušu".

Do čitanja!

Što me najviše ljuti – 31 day blog challenge – Day 23

Evo me opet. Malo kasnim, kao i obično. Jesenski rokovi su. Trudim se sve uskladiti al' nejde mi baš od ruke. Ajmo se pravit da pišem redovito i da vi ovo čitate i da je sve u redu. I da nemam 600 stranica skripte za proći. Može? Može. Odlično, najbolji ste.

Pošto ima puno stvari koje me ljute, nabrojat ću neke favorite. Prvi je definitivno nepravda. Znači poludim na to. Pogotovo kod ocjenjivanja. Nije mi žao ako me profesor ruši je ne znam - to prihvaćam i znam da sam ja kriv za to. Ali. Ali kad netko prođe, koji pojma nema a ja ne, koji se recimo učim i znam barem za 2 - e to me ubija. Najgore je što protiv toga na faksu ne možeš. Profesori su se dobro zaštitili po statutima, pravilnicima i slično (znam jer je došlo do toga da smo krenuli detaljno čitati status i pravilnik o studiranju za faks). Neki će reći "šuti i trpi", ali mislim da to nije u redu i trudim se napraviti nešto protiv toga. Svjestan sam da neću daleko dogurati - ali preko nekih stvari ne bi trebalo preći i ostaviti ih takve kakve jesu.
To je isto ko i plaća. Radiš cijeli mjesec i poslovođa ti kaže "bit će sljedeći mjesec isplata". Ako prođe - prođe. Shvatit će da niste "opasni" za njega, te će vam to napraviti opet. Vi samo šutite i radite. Prođe mjesec, dva, šest i završite na vijestima. "Radnici rade osam mjeseci bez plaća". Znam da je drugačije kad trebate plaćati račune i ne mogu se postaviti u nečiju situaciju, ali isto tako znam da ne bi takve stvari shvaćao olako. Uvijek se vrijedi boriti protiv nepravde i poštenja.
Netolerancija i nepoštivanje tuđeg mišljenja. Osoba sam koja voli rasprave, i to ne na agresivan način nego baš uživam u kvalitetnoj raspravi. Ne treba imati pobjednika, ali rasprave su nešto što me izgrađuju kao osobu, dobite bolju sliku o društvu i ljudima, naučite nešto novo. Većina poznanika s kojima ulazim u rasprave imaju kvalitete dobrog govornika. No, nađe se uvijek i netko tko smatra da je u pravu. Jedno je dobar argument, a drugo je kad drobiš gluposti. To ne volim, osobe koje nameću svoje stavove i uvjerenja i misle kako je jedino njihovo ispravno. Takve osobe u pravilu ne poštuju ni tvoje mišljenje. Ne volim bilo kakva nametanja, ni religijska, svjetonazorska ili politička. Svatko ima pravo misliti što hoće.
Recimo sljedeća situacija. Dida iz Drniša ima 60 godina. Priča je čisto da Vam opišem način razmišljanja. I Dida je glasa za adeze. Bogat' neg za koga će? I sad pitaš didu "zašto se glasali za adeze?" A gospet' kako god da je samo da je desnica na vlasti. To nije argument, nego zatucanost. I jasno mi je da je glasao za adeze i nije upoznat sa strankom malo više. Stranka je mogla biti i sdp, da ne mislite da sam radikalni ljevičar ili nešto.
Eto, i dal bi sad didu trebalo napadati s arugmentima? Ne. Objasniš mu svoj stav, ako shvaća i hoće shvatiti - dobro, ako ne - više sreće drugi put. Svako ima pravo na svoj izbor i raditi što hoće.

Do čitanja!

Koga bi želio upoznati i zašto?– 31 day blog challenge – Day 22

3 osobe. Dosta toga mi se u životu svodi na broj 3. Nije ni premalo ni previše - nego taman.
1. osoba je Arnold Schwarzenegger. Arnie mi je jedan od najdražih osoba, prvenstveno ga obožavam kao body-buildera. Nevjerojatno je koliko čovjek može biti uporan, unatoč ljudima koji ti žele zlo i jedini cilj im je obeshrabriti te. S oduševljenjem sam čitao njegovu biografiju, čovjek je fenomen. Od svog uspjeha u body-buildingu do glumačke karijere i nedavno političke karijere - Arnie je pokazao kako stvari stoje. Sjećam se kad sam prvi put gledao njegov video u teretani. Naježil sam se. I drugi put. I treći put. Njegove motivacijske govore sam slušal kad mi nije baš sve bilo "bajno i sjajno" u životu. Sviđa mi se činjenica da je unatoč problema u komunikaciji i izgovora engleskog jezika ostvario nevjerojatnu glumačku karijeru. I kao šećer na kraju - sve je začinio s političkim uspjehom. Čovjek je moj idol ,definitivno.
2. osoba (odnosno osobe) su Dimitri Vegas i Like Mike. Trenutno su prvi na DJ MAG top 100 ljestvici. S užitkom gledam njihove nastupe na Tomorrowlandu i ostalim svjetskim festivalima, volim njihove pjesme i oni su mi najdraži duo u glazbenoj industriji. Njih bi želio upoznati, onako ležerno. Negdje kraj bazena, uz pivu.
3. osoba je Ricky Gervais, stand up komičar i kreator serije "The Office", koja je ujedno i moja najdraža humoristična serija. Pogledao sam sve njegove nastupe na internetu i zavolio sam ga na prvi pogled. Ricky je ujedno i moja doza inspiracije. Volim sve što je vezano uz njega.
Ovo je više-manje to što sam htio napisati. No, kako sam pisao palo mi je još nešto na pamet.

Ove tri osobe imaju točno ono pto ja želim postati. Arnie ima snagu tijela i uma. Dimitri Vegas i Like Mike se znaju zabavljati. Ricky ima smisla za humor. Takav zapravo ja želim postati. Mislim da bih bio najsretniji kad bi postigao kombinaciju ovih osoba.

Evo, toliko od mene, nadam se da sam bio kratak i jasan.

Kakve osobe me privlače?– 31 day blog challenge – Day 21

Sigurno se pitate "kako 21 a zadnji bio dan 15, sta me zajebavas, znam brojat do 21?"
E pa problem je u tome što nisam pronašao temu o kojoj mogu pisati. Te teme mogu proći u jednoj rečenici, pa sam odlučio da ću ih preskočiti i da ću umjesto njih na kraju pisati o nečemu drugom. Nadam se da se nitko ne ljuti od blogera koji pišu izazov na moje "varanje", ali bolje da pišem o temama koje su mi bliže i u kojima mi je gušt pisati.
Eto nakon ovog "super dramatičnog" uvoda vrijeme je za temu posta.

Ako govorimo o osobama s kojima se družim, prvo što gledam je doza zajebancije s kojom netko raspolaže. Ne volim previše ozbiljne ljude (osim kad situacija to zahtjeva) i previše statične ljude. Najbolje se složim s osobama koji imaju sličan smisao za humor ko' ja. To je definitivno jedna od top tri stvari koje gledam.
Druga stvar je pogledi na svijet. To je nešto što je do sad bilo presudno kod upoznavanja. Poštujem svačija uvjerenja, samo što neka uvjerenja i pogledi na svijet meni mogu biti jako odbojni. To sad nije tema koji i kakvi, možda za neki drugi post. Isto tako duže mogu pričati s osobama koje misle slično kao i ja, jer shvaćamo svijet na isti način.
Treću stvar sam naučio u srednjoj školi. Pogledaš kako se osoba ponaša prema drugim osobama, jer pod te "druge osobe" spadaš i ti sam. Volim promatrati ljude u jednostavnim situacijama. Recimo ponašanje prema roditeljima, kolegama, konobarima, kolegama s posla,.. Takve stvari dosta govore o osobi. Isto tako što osoba priča o nekome tko nije trenutno s nama, nego je npr. na predavanju. Možda tako govori i o meni dok me nema. To su glave stvari kod privlačnosti. Čisto na prijateljskoj nekoj razini. Tih stvari se uvijek držim - pa čak i onda kad mislim da se ne držim, moj mozak mi da do znanja da je tak i da tak mora biti.
Isto tak volim iskrene osobe. Nema mi goreg kad se ljudi pretvaraju da su nekaj kaj nisu. To se najviše vidi kad netko forsira izlaske, boce skupih pića, košulje, odijela, sto slika na instagramu i facebooku, a spaja kraj s krajem. Ne volim to. Ne volim nepotrebna forsiranja. Najbolje je to objasniti s izrekom "ono što vidiš je ono što dobiš". Eto. Bez nepotrebnog kompliciranja - takve osobe cijenim i volim.

Što se tiče kod cura, vrijede isto ova tri pravila. S velikim naglaskom na poglede na svijet. Cura može biti fotomodel, ali ako ima drugačije poglede na svijet meni je to odbojno i znam da to ne bude funkcioniralo. Ipak se poznam predobro.
Joj da. Šminka. Ne volim cure koje imaju tolko šminke da trebaju građevinsku dozvolu. To mi je odbojno. Ne kužim se u ta sjajila, rumenila, finu žbuku, grubu žbuku, kak god da to kod cura ide, al' meni je to nepotrebno.

Izgled je manje bitan, ako si dobra osoba i dijeliš slične poglede na svijet ko i ja odlično ćemo se slagati!

Do čitanja!