Reportaža iz Hrvatske, 26.02.2025

četvrtak , 26.02.2015.

Malo satire i sarkazma nikome ne škodi! :)


Reportaža iz Hrvatske, 26.2.2025:
Eto, u 2025. godini nas čeka nova Hrvatska. Zamislite, kakvi ćemo tek onda biti. U Hrvatskoj niže od Karlovca će osim hrvatskoga, službeni jezik biti i engleski i njemački, te talijanski u Istri, zbog ogromnog broja turista koji ne razumiju hrvatski jezik. Znate da bi mi i strancima dupe polizali, samo da im prodate neki suvenir ili uvalite kilu paškog sira. Turizam će nam biti glavni izvoz (odnosno uvoz?!) jer nismo sposobni napraviti nešto u ekonomskom smislu.
Domovinski rat će još uvijek trajati. Branitelji ispred Savske 66 će i dalje prosvjedovati. Na mjesto sadašnjeg ministra branitelja doći će novi, koji će biti još uporniji u odbijanju pregovora. Na 5595. danu prosvjeda branitelja doći će do pomaka, jer će stariji branitelji predati dužnost na svoje sinove. Izgleda da nam se sprema nova stoljetna tradicija, s oca na sina. Branitelji su na natpisu "Oba su pala, oba će pasti" promjenila samo godinu, iz 2015. u 2025. Jedan od branitelja komentirao je kako "pomaka ima".
Hrvatska će imati masovne uštede na dječjim doplacima, jer djece nećemo ni imati. Naime, u Hrvatskoj su ostali samo ljudi južnije od Karlovca, jer dolje turizam cvijeta, a sjevernije nema nikoga. Biljni svijet je poharao Zagreb, ulice su puste. Jedino na Markovom Trgu i u Savskoj 66 vide se znakovi života. Na Markovom trgu desetak policajaca s najvišim odličjima brani hrvatsku Vladu i sabor od napornih medvjeda i lisica koje su našle svoje mjesto u gradu.
Također, Milan Bandić je ponovo odabran za gradonačelnika, uz stopostotnu podršku birača (23 glasa, poslije jednog smrtnog slučaja - 22). Bandić je najavio, kako neslužbeno doznajemo da svi "idemo delati" i "treba se primiti posla".
U Slavoniji domaće životinje na svakom koraku. U Osijeku smo naišli na jednu stariju gospođu, koja nije stigla na bus za Njemačku. Gospođa kaže kako joj je ovdje lijepo, ali ne može doći do Zagreba jer su uvedene dvojezične ploče na cijelom istoku Hrvatske pa se ne zna snaći.
Državne firme i dalje rade punom parom. Ništa manje ne zaostaju ni ostale. Najveći rast imaju Hrvatske šume, koje ne znaju kome bi više prodali hrast koji je tijekom godina narastao u Hrvatskoj. Najuspješnija tvrtka je Klemm Security, vlasnika Josipa Klemma, koji drži 89% hrvatskoj gospodarstva u šaci. Banke redovito provode deložacije divljih životinja iz praznih stanova u kojima nitko ne živi. Hrvati izvan domovine trude se da ih se ne prepozna.
Naime, prema saznanjima, Petar iz Velike Gorice, koji je otišao 2023. godine za Hamburg je otkriven od tamošnjih stanovnika. Da bi sakrio svoj identitet, počeo je ljude oslovljavati sa "bre" i "bolan" te ih je time razuvjerio da je iz Hrvatske.
Burza bilježi rekordne padove, naime, trenutno je prijavljeno troje ljudi na burzi a jednog od njih našli smo u lokalnom kafiću u Rijeci. Duje nam je rekao kako on drži stoljetnu tradiciju nerada pa se prijavio na burzi. Tata je ponosan na njega, a on je ljutit jer ga je zeznuo Milan za 250 kn. Duje trenutno promovira novi moto po cijeloj Hrvatskoj "Bog, Hrvati i poker aparati!" te se nada da će to biti novi slogan Hrvatske turističke zajednice. Radi se o više milijunskom projektu, na kojemu radi sa svoja dva prijatelja.
Novi predsjednik Hrvatske Tomislav Karamarko preuzeo je svoju dužnost nakon njegove prethodnice - Kolinde Grabar Kitarović. Na govornom skupu HDZ-a bio je izrazito zadovoljan, pa je počeo vikati "imamo predsjenikoaaaaa". Izvor blizak redakciji potvrđuje da je Karamarko popio piće ili dva. Njegov protukandidat, Ivan Boromir Vilibor Legolas Sinčić (sin Ivana Vilibora Sinčića) najavio je borbu protiv deložacija životinja.
Najveći hrvatski trgovački centar Konzum, najavio je ogromne akcije poput "prodaš bubreg - dobiš Konzumovu MULTI-plus karticu". Kako doznajemo, Todorić planira na kiosku Tiska uvesti neke novosti kao što su liječnički pregledi, pregledi vida, rendgenski pregledi, brze operacije, izrada namještaja, izrada okova za namještaj, popravak automobila i kamiona, sve po akcijskim cijenama.
Hrvatska strana umirovljenika je apsolutno dominantna stranka u koalicija sa SDPom, imaju ogromnu podršku građana. Čak dvjesto pedeset i dvoje ljudi podržava HSU (42%). Uvedene su i veće mirovine i mirovinska prava, što je uvelo nezadovoljstvo kod branitelja, koji su počeli skandirati "kak njima date a nama ne".

Oznake: Hrvatska

Časni sude, nisam kriv!

Nedavno je objavljen natječaj za suce Ustavnog suda Republike Hrvatske, za koji su se prijavili 12 kandidata. Naime, njihovi životopisi imaju previše gramatičkih, pravopisnih i tipkarskih pogrešaka. S obzirom na njihov položaj i na ono za što se natječu, malo bi ipak trebali zagrijati stolicu i početi učiti hrvatski. Ako mogu ja u relativno normalnom stanju napisati post sa 200 riječi, koji sam mrzio hrvatski iz dna duše u školi onda bi i i oni trebali znati barem neke osnove. Evo dat ću Vam sljedeće primjere, pa se zapitajte da li bi se mogli i Vi ubaciti u Ustavni sud Republike Hrvatske.

Izvor: 24sata

Kompjutorašica Mila Jelavić
Od vještina zna, hvali se, samostalno raditi na kompjutoru...

Anđelko Stanić zna odakle potječe
Potječe iz obitelji u kojoj je “već pradjed imao akademsku diplomu”.
posjeduje i vještinu “samostalnog rada u programima Winword (WORD, OUTLOOK, EXCELL, POWERPOINT)

Boris Kozjak odvjetnik za sve
Pohvalio se da je na listi odvjetnika SAD-a i SR Njemačke.

Zorka Zagrajski nije dragovoljka
Nikad nisam bila, dobrovoljno, član niti jedne političke stranke.
“vlada jezicima ostalih naroda Balkana, u govoru i pismu, izuzev Albanskog, Makedonskog i Slovenskog jezika” (malim slovom se pišu jezici draga Zorka, pa to čak i ja znam)

Gđa. Šernhorst opet bi u suce
Umirovljena sutkinja Ustavnog suda nazad bi na isti posao.

Ivana Čalić ne boji se SOA-e
Prošla dvije sigurnosne provjere SOA-e i osudila Sanadera u Fimi mediji.

Želimir Brozović, mister tipfeler
Rodio se u obitelji Eve i Zvonimira Brozovića, gdje završava osnovnu.

Šime Savić nije dužan nikome
Zaposlenicima i državi uredno sam plaćao sva potraživanja, hvali se.

Esperantica Sanja Barić
Dobro se snalazi “u multinacionalnom i multikulturnom društvu”.

Antonija Kovačić kao Josipović
Uz cijeli niz znanstvenih radova pohvalila se i da zna svirati klavir.

Dubravko Ljubić nikad crven
Istaknuo je da nije bio član komunističke partije, a voli košarku i putovanja.

Mladen Bajić se služi aplikacijama
Koristi računalo, internet i “različite aplikacijske programe”.


Ovi ljudi su možda i dobri u svojem poslu. Možda i nisu. Ne znam, o tome ne mogu pisati. Ono što znam, da se, na primjer, Anđelko Stanić hvali kako zna raditi u Office programima. E pa moj Anđelko, ja ti imam računalo od drugog razreda osnovne i još sam imao Office 98', sve sam se sam naučio na njemu raditi. Tata bi mi uvijek otvorio Office Word i ja bi pisao i učio čitati na tome. Ne hvalim se ili išta slično, samo moj dragi Anđelko, to što si ti napisao - 95% srednjoškolaca ti se time služi a po mojoj procjeni sigurno 50% i bolje nego ti! Tako da, nisi baš i uspio s tim komentarom, ali neka.
Mladen Bajić vidim, kolko piše, koristi različite aplikacijske programe? E pa moj Mladene, molim te objasni mi kako je teško to naučiti? Skineš aplikaciju i koristiš ju, ne treba ti za to neka posebna vještina. Ovi suci se hvale nečim što zna većina današnjih srednjoškolaca. Zašto onda samo ne stavimo u Ustavni sud nekog iz srednje škole i mir?
A ova gospođa Šernhorst je shvatila da mirovine i nisu baš velike pa bi natrag do Ustavnog suda. E draga, ne znam da li si shvatila, ali mi ti živimo u Hrvatskoj. Ovdje ne teče med i mlijeko, a pogotovo kad si u mirovini.

Eto. Nemam ništa osobno protiv ovih ljudi, nego samo da Vam malo predočim kakvi ljudi će biti na Ustavnom sudu Republike Hrvatske, da malo vidite da i oni na visokim pozicijama mogu pogriješiti. Neka - ljudi smo.

Oznake: suci

Savska 66

petak , 20.02.2015.

Eto, razmišljam temu za sljedeći post i imam osjećaj da će starija populaicja (ako je uopće i ima) smatrati da je ovo jedan jako "nedomoljuban" iliti "bezobrazan i bahat" post.

Radi se o prosvjedu branitelja. Naši branitelji prosvjeduju već preko 3 mjeseca. Ponekad se pitam, što bi oni zapravo mogli napraviti u ta tri mjeseca da su ih uložili u nešto drugo? Sav taj novac, vrijeme, živci. Da su uložili u nešto "korisnije", no opet, i oni kao i ja imaju pravo na prosvjed i nezadovoljstvo. Oni ga izražavaju tako da stave šator nasred ceste dok ja pak, s druge strane, pišem blog.

Razmišljam si koliko je to legalan prosvjed. Da li bi ja mogao doći na Markov Trg i fino dići neki šator manji i tamo kampirati, ali "u ime prosvjeda"? Kako to da to nikoga nije briga? Ima odgovora i za to. Hrvati dosta žive u prošlosti. I to ne u 90-ima, nego još i dalje, 40-e. Žalosno je da se naša svakodnevica svodi ili oko rata ili oko politike. Na vijestima se ne sjećam kad zadnji put nisam čio riječ "vlada" ili "sabor" ili "Josipović" ili šećer na kraju "Kolinda".

Branitelji su također rekli, da neće odustati. Predrag Matić, ministar branitelja je također rekao da ministarstvo neće popustiti. Očito je istinita ona stara - "pametniji popušta". Izgleda da ću ja predavati zahtjev za starački dom, tamo negdje u svojim osamdesetima, a ovi će se još svađati - odnosno ne oni, nego njihova djeca, pa njihova djeca i tako zauvijek.

Žalosno je to da su me ljudi učili mrziti. Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Slovenci, četnici i ustaše, partizani, fašisti i ostali. Zašto raditi takve podjele? Zašto mrziti? I ja znam da ne mogu gledati s ničije pozicije tko je zapravo i bio u ratu, ali ljudski je praštati. Do kad će meni ljudi govoriti "ma on ti je Srbin, fuj, četnik" ili "ma on ti je dalmatinac, oni su lijeni, ovakvi onakvi"?

Još jedan u nizu razloga zašto nikada nećemo biti "među najrazvijenijim zemljama EU i svijeta" i zašto nikada nećemo napredovati. Mentalitet.

Oznake: Savska cesta

Uspoređivanje plaća i cijena

srijeda , 18.02.2015.

Politički vrh Republike Hrvatske je gladan - on nema šta jesti! Cijene u saborskim menzama su ogromne!
Ja se iskreno nadam da ovime mogu dotaknuti Vaš um, jer mene je ovo potreslo. Čuo sam ja za ovo i prije, ali tek sad mi je došla ideja da malo dublje uđem u problematiku. Znači, navest ću Vam par primjera koliko smo mi zapravo jadni. Radi se o hrani, točnije o cijenama u restoranima Ureda predsjednika, Vlade i Sabora, te ću ih usporediti s nama "običnim smrtnicima".

Ured predsjednika Republike Hrvatske
-čaj: 0,80 kn
-kava: 0,80 kn
-sendvič: 10,00 kn
-ručak: 20,00 kn
-desert: 5,00 kn

-raspored plaća (od pomoćnika savjetnika do samog Predsjenika): 15.000,00 - 31.000,00 kn (izvor: tportal.hr)

Vlada Republike Hrvatske:
-čaj: 3,50 kn
-kava: 2,50 kn
-sendvič: 10,00 kn
-ručak: 23,00 kn
-desert: 5,00 kn

-raspored plaća: 16.000,00 - 22.000,00 kn (izvor: tportal.hr)

Sabor:
-čaj: 3,50 kn
-kava: 3,50 kn
-sendvič: 10,00 kn
-ručak (u menzi): 26,00 kn
-ručak (u zastupničkom restoranu): 36,00 kn

-raspored plaća: ovisno - predsjednik sabora ima i 44.000,00 kn, ministri 30.000,00 - 35.000,00 (različiti izvori)

Cijene u restoranima i kafićima (grad Zagreb - pošto su i ove lokacije u Zagrebu):
-čaj: 8,00 kn
-kava: 8,00 kn
-sendvič (ako je iz neke franšize): 10,00 - 15,00 kn
-ručak (u normalnom restoranu): 30,00 - 40 kn
-ručak u studentskoj menzi: 6,50 kn

-prosječna plaća: 5 632 (izvor: Državni zavod za statistiku)
-ali pošto sam i u gore navedenim primjerima stavio raspon, pa tako ću i ovdje uzeti i minimalac u obzir:
-minimalac: 2.400,00 kn (cca, malo više je)
-studentsko stažiranje: 1.600,00 kn (nedavno se povisilo na 2.400,00 kn - ispravite me u komentarima ako sam u krivu)


Znači sad ja Vama postavljam pitanje tko je tu lud? Evo, pošto sam nedavno čitao članak u kojem piše da su Hrvati veliki "kavopije", dat ću Vam jedan zanimljiv primjer.
Ako uzmemo plaću savjetnika u Uredu Predsjednika, taj isti ima plaću od 20.000,00 kn (savjetnik Predsjenika).
On sa svojih 20.000,00 kn, da samo kave pije cijeli mjesec može popiti 25000 šalica kave (0.80 kn/šalica).

Ako uzmemo prosječnu plaću u RH, koja iznosi 5.632,00 kn, ta osoba može popiti u kafiću kava u vrijednosti od 704 kava. (8.00 kn/šalica)

Ako usporedimo 25000 šalica kava s 704 šalica kava, savjetnik u Uredu predsjednika može popiti 36 (zaokruženo sa 35,51) puta više kave nego prosječan građanin. Ili, ako još pojednostavimo stvari, mjesec ima 30 dana. Savjetnik može popiti u prosjeku 833 kave na dan, dok prosječan građanin može popiti 23 kave na dan.

Ja se nadam da shvaćate kuda ovo vodi. Neda mi se opće pisati što je ovdje krivo. Vjerujem u Vas i u vašu sposobnost prepoznavanja nepravde.

Oznake: plaže

Milanoviću, odrasti!

Super su mi ove svađe između Milanovića i Kolinde. Nekako, vraćaju me u moje osnovnoškolske dane, kada sam i ja imao zrelost koju oni sada imaju. Taj način komuniciranja me podsjeća na sljedeću situaciju.
Kolinda: "vrati mi autić Milanoviću :("
Milanović: "neću to je moj autić, nedam :("
Kolinda: "tužit ću te tati (plače) - Karamarkooooo, odi ovdje, trebam te"
I tako do besvijesti. Pa šta je u ovakvom stanju najbitnije tko će kome čestitati? Pa vidite da taj idiot Milanović nije sposoban voditi vladu i da kulture nema, pa šta se svađate s njim? Žao mu je što nije njegova lignja (čitaj: Josipović) došla opet na vlast i što nema potpunu kontrolu. Ti naši novinari kao da namjerno provociranju s pitanjima, samo da mogu pokazati nešto na TVu, da se vrti.I kao šećer na kraju, poslali smo stotinjak čelnika i direktora zajedno sa delegacijom u Rusiju?! Shvaćam da bi svi još i još i još novaca (jer vam ti silni milijuni nisu dovoljni) ali stanite na loptu malo. Vi ste htjeli u Europsku Uniju, Vi ste nas gurali tamo - eto sada se držite pravila i reda kojeg vam je EU dala! Ako nema trgovanja - nema trgovanja. Ne kužim ove ljude koji vode državu, pa ja znam ljude u srednjoj školi koji su sposobniji nego ovi debili.

Recimo Šeks. Pa taj je u politici od kad je Hrvatske. Neki dan sam gledao nešto na Youtubu, pola tih što su bili u ratu i dan danas u politici, to nemoš vjerovat. Lijepo su si oni pozicije zauzeli, našli debile koji će za njih glasati i tako dok ne umru. Nadam se da će ljudi shvatit da su im debili na vlasti i da će tražit promjene. I to ne SDP, ne HDZ, pa ima još stranaka? Dajte mladima priliku isto! Hrvatska stranka umirovljenika. Pa radiš cijeli život da odeš u mirovinu i onda u politiku?!?! To nisu istine. I sad ćemo mi mladi živjeti tako kako nam umirovljenici govore? Hoće li me itko probuditi iz ovog odvratnog sna?

Oznake: Milanović

Slika govori 1000 riječi

utorak , 17.02.2015.

Oznake: slika govori tisuću riječi

Snalažljivost je zlato!

Eto, da malo skrenem s politike a i rekao sam da ću Vam pisati što mi padne na pamet, htio bih Vam napisati kako sam ja otišao u Italiju preko Comenius projekta.

Znači bilo je to taman kad sam se vratio iz Njemačke (a 2 mjeseca prije toga sam bio u Češkoj na maturalcu). Obično ljudi misle kad im to sve govorim da imam puuuuno love i da mogu putovati gdje god želim, no istina je malo drugačija. Nemam ja para ali se znam snaći. Jedino što je od svega koštalo je maturalac (ali i tu sam uspio olakšati roditeljima stvari jer sam uplaćivao na banku svaki mjesec po 100, 200, 500 kuna, ovisno o situaciji - makar su više oni nego ja).

Eto, kao što rekoh, vratio sam se iz Njemačke, pun pozitivnih dojmova. Profesorica iz engleskog me pohvalila, čula je da sam komunicirao bez mane. Takav sam, volim upoznavati nove ljude. I sad je to čula i moja profesorica (jedna od dražih) koja vodi Comenius projekt. Profesorica zajedno sa drugom profesoricom (dvije najsposobnije po meni, usudio bih se reći u sjevernoj Hrvatskoj) su vodile taj projekt. Pitala me da li imam vremena za izradu plakata, ali moram ostati poslije škole malo duže. Eto, tu bi ljudi odmah odustali ali ja sam shvatio da mi je to idealna prilika za neke "bonus bodove" pošto sam bio maturant. Nakon prvog plakata, bilo je i još par njih u pitanju. Nisu to oni klasični na A1 formatu papira pa lijepiš, radi se o Corelu. Nisam ni ja znao raditi s tim, ali otvoriš youtube i sve ti je na dlanu. Tada mi je profesorica, kad sam radio ne znam ni sam koji plakat, postavila pitanje "Da li sam zainteresiran za odlazak u Italiju". Ja sam bio oduševljen. Poslije Njemačke, kad sam se vratio, zvao je mene razrednik i rekao da postoje velike šanse da ću ići u Italiju.

Ja sam pristao. Ostalo je bilo formalnost - brojevi mobitela, što treba ponijeti i slično. Išli smo u Italiju 2 dana prije mojeg 18. rođendana. Išli smo avionom, a ja sam užasno klaustrofobičan. Da stvar bude gore, ne podnosim ni visinu ni zatvorene prostore, a želja mi je visokogradnja jer me to užasno zanima. Došli smo na Pleso, pokušavao sam razbit tu svoju tremu, pa sam počeo razmišljati što ću sve vidjeti, ljude koje ću upoznati,...Dao sam kartu kontroloru, sjeli smo u bus, vozili se minutu-dvije i eto nas ispred aviona. Nije bio velik, izgledao je kao leteći bus, otprilike 80-ak mjesta, sa svake strane po 2 mjesta. Relacija nam je bila Zagreb-Dubrovnik-Rim-Palermo a natrag Palermo-London-Zagreb, jer se radilo o niskobudžetnoj aviokompaniji. Sjeo sam u avion i putnici su se smjestili, javio se kontrolor i krenuli smo. Mislio sam da ćemo naglo krenuti, ali avion je tek izlazio iz "parkinga". Odjednom, brzina aviona me prikovala za sjedalo te se nisam mogao pomaknuti. Sve se počelo lagano tresti a pošto sam bio prvi do prozora, nevjerojatno brzo smo se penjali u visinu. Imao sam osjećao kao da je sve na filmu, dan je bio lijep, turbulencija nije bilo, tako da sam i izgubio onaj strah od visine s vremenom. Kad smo preletjeli sve i došli do Palerma, upoznao sam se s domaćinom i odveli su me do svoje kuće.

Tipična talijanska obitelj. Prihvatili su me kao svojeg, dali su mi cijeli kat na raspolaganje - od sobe, do stola za biljar i balkonom. Otišao sam spavati ali sam zaspao jako kasno, ta nervoza i nisam znao što me sutra očekuje.

Jutro. Sunce se probija kroz staklo prozora kao nož kroz maslac. Spremio sam se i spustio dolje, u kuhinju. Tamo me čekao domaćin - roditelji su otišli na posao, a brat i sestra u školu. Pojeli smo nešto na brzaka i otišli skuterom do škole. Nisam očekivao ništa posebno. Škola ko' škola - služi za učenje. Kad sam vidio parking ispred škole, već sam vidio da bi ovo moglo biti nešto drugačije. Učenici dolaze sa autima ili skuterima (imaju drugačije zakone u prometu nego mi), ali ima i onih koje dolaze pješice. Škola je bila ogromna ali da stvar bude zanimljiva, to je samo jedan dio škole. Nikad nisam vidio tako veliku školu i toliko učenika i profesora. Imaju jedan čudan pozdrav, malo mafijaški. Dečki si obično daju ruku i ajmo reći, pusu u lice, ali usne im ne dotaknu obraz. Kao što rekoh - malo mafijaški. Imaju teren za nogomet (svi dečki su dolje strastveni nogometaši) i 2 terena za odbojku. Igrali smo odbojku Hrvatska protiv Italije i šta da Vam kažem, nisu imali šanse. Cijeli tjedan smo bili negdje, cijeli Palermo i Siciliju smo obišli u tom tjednu. Ona druga, neslužbena strana, je još bolja. Jako puno smo izlazili. Ne u klubove, već kog nekoga doma. Svi kod kojih smo bili imaju ogromne kuće (moglo bi se reći - vile). Ulazna vrata na daljinsko otvaranje, 2-3 kućne pomoćnice, namještaj po mjeri, jednom riječju - luksuz. Uvijek su oni častili i kupovali stvari (pa ajmo iskreno - pili smo i alkohol). Toliko ljudi sam upoznao i većinu ih i danas imam na facebooku kao prijatelje, s nekim sam ostao u kontaktu. Pošto imam talijansko ime (a neću Vam reći koje) ljudi su brzo pohvatali i ime i mene kao osobu. Predstavio sam se kao zezant, lupao fore s 9Gaga i slično, profesori u Italiji su me zavoljeli (hvalite me usta moja). Nije ni to toliko bitno. Bitno je da sam taj tjedan proživio nevjerojatno stvari, naučio engleski još bolje, upoznao nove ljude i stvori prijateljstva. Ljudi su rekli ako ću se ikad vratiti u Italiju da slobodno navratim i do škole i do njih doma.

Pleso, 11 sati navečer. Krenuli smo doma busom i do škole došli oko 12. Bio sam umoran, zagrlio mamu i vratili se doma. Otišao sam direktno u krevet, ostavio vrećicu iz Free Shopa za braću i odmah sam zaspao. Nakon nekog vremena slegli su se dojmovi. Na satu matematike sam počeo razmišljati (da nebi mislili da nisam pratio - većina ljudi je pisala ispravak kontrolnih a ja nisam bio u toj grupi pa nam je profesorica rekla da radimo nešto u tišini). Shvatio sam da sam se snašao. Da nisam rekao "da" profesorici, možda nikad ne bih bio u Italiji. Shvatio sam da je u životu potrebna snalažljivost. "Tko ne riskira - taj ne profitira". Nije to bio neki veliki rizik, dapače, rizika uopće nije bilo ali mi je drago da sam odlučio na taj način. Ne žalim ni jedne odluke u svojoj srednjoj školi (što se učenja i putovanja tiče). Drago mi je da sam shvatio što znači biti snalažljiv. Drago mi je da sam shvatio za što ti treba snalažljivost u životu!
Eto, snalažljivost je zlato! :)

Oznake: putovaja

Domoljublje

Članak večernjeg lista "Jakov Kitarović otišao k djeci u Bruxelles". Bode me to u oči. Imam osjećaj kao da mi netko s nožem kopa po oku, eto takav je osjećaj. Koliko je dvoličnosti u ovoj državi, pa toga nema nigdje. Kako mi može ona govorit o "domoljublju, poštenju, pravdi i vjeri u Hrvatsku" a sinovi su joj u Europi. Pa koji k*rac ona zna, cijeli život je bila vani, u Americi. Svaka čast, bila si vani zbog posla i sad se nakon 20 godina vratiš natrag, pobijediš na izborima i misliš da će u Hrvatskoj teći med i mlijeko? "Hrvatska će biti jedna od najrazvijenijih zemalja EU i svijeta" - e neće, da ti kažem. Vama nije dvolično da predsjednica iz stranke koja je bila optužena za više milijunske iznose govori o poštenju? Tko o čemu - _____ o poštenju! I uvijek će biti onih "tvrdih" HDZ-ovaca koji će reći "ma to je jedan čovjek - to nije cijela stranka". Čekaj malo, PREDSJEDNIK te stranke - vaš vođa, onaj tko Vas vodi je završio u zatvoru, prema Reutersu - najviši državni službenik u svijetu koji je dobio zatvor. Pa nemojte miješati kruške i jabuke. Svaka čast Kolindi i njezinim PR-ovcima koji joj rade govore i to, ali brate mili, ne može mi netko iz HDZ-a govoriti o poštenju. SDP je druga priča, oni imaju isto optužbe i optužnice, ali ne ovako visoke. Milanović nije optužen za zlodjela na ovakvom nivou (još!).

I sad si ja postavljam pitanje, mediji govore samo o Kolindi posljednjih dana i o njezinom govoru i inauguraciji. Pa kako ju nije sram doći gore i nabacit taj "fejk" osmjeh i govoriti o složnosti, kad je njezina stranka krala, a bivši predsjednik te stranke je inauguraciju pratio iz Remetinca?!
Ponekad se pitam da li ovo samo mene dira, pa dobro ljudi tko je tu lud? Dajte shvatite da nam bolje neće biti - govorim ne pesimistično nego realistično. Ne možeš govoriti kako treba rezati i štediti a ti imaš plaću u saboru 5 puta veću od prosječne! I shvaćam da su oni zastupnici (koji se u saboru pretrgnu od posla), ali ako smo već u krizi što nebi bilo dobro da nam daju primjer? Pa oni su samo glupi - nisu ludi da si idu rezat. Oni će si još na kraju plaću i dići - a ljudi će to komentirati po kavama i buniti se, ali nitko ništa.

Isto Vam je kao da ja govorim o tome kako treba voziti ekonomične aute i aute na struju, a vozim nekog Mustanga američkog, koji brže potroši nego ga ti natankaš. I sad kako će mi ljudi vjerovati da ja stvarno mislim o ekonomičnosti automobila a vozim auto koji tolko troši?!

E Hrvatsko moja..

Oznake: domoljublje

18 godina ne dolazi na posao

ponedjeljak , 16.02.2015.

Upravo to, dragi naši. Ovo je hrvatski gen(ij). Mi jednostavno imamo takav mentalitet. Znam jedno par ljudi koji su probali tako nešto, i zapravo im je uspjelo. Pošto sam iz manjeg mjesta - svi o svakom sve znaju. Pa se vijesti brzo šire. Ljudima se jednostavno ne radi. Ali onda, nakon na primjer 18 godina ovakvog "rada" pričaju unucima "joj dijete koliko sam ja radio, ja sam se u životu naradio sinko moj". Naradio si se ti k*rac! Pa gdje ovakvo nešto postoji? U Njemačkoj ti ovo ne bi prošlo ni 18 dana, a ne godina?!?

Promatram malo ljude u Hrvatskoj. Volim promatrati ljude, zapažati stvari. Ja sam jedna od onih osoba koja najprije dobro promotri osobu a tek onda počne komunicirati. Meni je moja prosudba jako važna. Ne treba srljati kao guska u maglu. Znači taj naš mentalitet, to je kao virus - širi se na sve, na mlado, na zrelo, na pošteno,..Ne možete očekivati da ćemo naprevodati ako imamo ovakva razmišljanja. Žao mi je iskreno ljudi koji rade ko životinje da bi bili u mirovini i kad to usporedimo s ovim idiotom koji 18 godina ni k*rcem maknuo...Pa ja sam igrao nogomet kad sam bio manji, i to pozicija golmana. I išao sam redovito na treninge i meni je isto napuknula kost u malom prstu, ali ja sa 11-12 godina tada sam dobio langeticu i Croatia Osiguranje mi je isplatilo "odštetu" u iznosu od, pazite ovo, 44,96 kn.

I sad, budimo realni, da je čovjek bio na bolovanju, mjesec - ma neka i dva, nitko mu nebi ništa rekao. Bilo bi vjerojatno "odi više radit" i to je to. Ali ti za 18 godina postaneš punoljetan, tebi treba 12 godina da završiš osnovnu i četverogodišnju srednju školu. Eto, tek tolko da steknete dojam, ako imate 7 godina i upišete se u prvi razred, vi od tog trenutka pa do 25 (7+18 godina) možete sljedeće:
-završiti osnovnu (do 15.)
-završiti srednju (do 19.)
-upisati i završiti faks u trajanju od 5 godina (do 24.)
-i eto, ostane Vam još jedna godina, nju možete iskoristiti za davanje ispita koje niste i za traženje posla

Znači dok je netko cijeli život proveo u školi, ovaj "uhljeb" i "trut" je 18 godina bio na bolovanju zbog malog prsta. Super, predivna smo država, i takvi samo neka tu ostanu, neka troše i novac i vrijeme.

Oznake: posao

Posao iz snova

Danas sam doručkom, razgovaram s roditeljima o jednoj firmi (kojoj ime neću napisati) i njihovim radnicima. Evo kako stvari stoje. Firma (nazovimo ju SuperFirma) ima zaposlenih oko 50-ak radnika. Radi se o tvornici i 90% zaposlenih radi za ajmo reći, u današnje vrijeme - dobrostojeću plaću (3100 kuna). Susjed je otišao raditi u tu "SuperFirmu" i radio je 6 mjeseci. Nakon 6 mjeseci dali su mu otkaz. Ne zna ni sam zašto. Zaposlili su drugog zaposlenika u roku tjedan dana.

Kako je to tata pričao, meni je to odmah bilo sumnjivo. Tata bi počeo dalje pričati...Zaposlili su jednog tu, ma znaš ga, od ove mali (znate nas Hrvate i način objašnjavanja)...Ine da je dobio otkaz, nego je dao otkaz. Zašto? Zato jer je radio za, pazite sad ovo, 1700 kuna (znači 1400 kuna manje). Radio je dva mjeseca. Prvi mjesec je dobio 1700 kuna i mislio da je zabuna, ali mu je poslodavac (ili kako bi mi rekli - "šef") objasnio da se ne radi o zabuni, nego o poticajima EU-a i da se njemu ne isplati dati više, jer ĆE NOVAC IĆI IZ NJEGOVOG DŽEPA. I sad mi objasnite, dragi moji, da li se isplati za*ebavati u ovoj našoj predivnoj državici? Gdje je tu sad taj "državni inspektorat" kojeg sam toliko puta čuo na televiziji i gdje tu "institucije rade svoj posao"?

Eto, današnji doručak je odlično prošao. Dobio sam još veću želju otići van. Imam osjećaj da je to kao balon, postaje sve veći i veći dok eventualno ne pukne. A kad će mi biti dosta svega, spakirat ću ja kofere i idem.

Oznake: posao

Sinonimi

nedjelja , 15.02.2015.

Sinonimi su leksemi koji pripadaju istoj vrsti riječi, imaju različite izraze, a sadržaj im se potpuno ili djelomično podudara.
Uhljeb - osoba koja je preko veze stekla neku poziciju te je za nju plaćena previše u odnosu na standard (neka moja definicija).

Da bi razumjeli o čemu Vam pišem, bitno je shvatiti prvu rečenicu. Znači, čitam 24sata, i na naslovnici ugledam članak "10 naj poslova preko veze" i velikim slovima ispisano "Top lista uhljeba".
A evo i nastavka: "Mesićeva kći je za 15.000 kuna vodila zagrebačke toplice kojih nema, HDZ-ovac Krapljan je uzeo otpremnine u tri državne tvrtke, HNS-ovac si je izmišljao savjetničke pozicije u HAC-u a SDP-ovac je u 19 mjeseci bio direktor u tri tvrtke..."

Pošto se trudim što pomnije i detaljnije opisati temu, evo uzet ću 2 primjera iz novina. Da ne dođe do zabune, ja ne znam da li je ovo istina (ajmo reći u ovom članku iz 24 sata po mojoj procjeni ima oko 90% istine). Nemojte misliti da ja ovo podržavam, ja samo komentiram. Ja sam nezavisan, ja sam Švicarska. Samo komentiram ono što vidim.

Zanimljiv mi je taj Mesić. Eto lijepo, vidi ti njega. "Ja sam predsjednik, pa neće mi kći imati manje od 15 soma plaće". U četiri godine kolko je vodila tvrtku. nije se maknula s mrtve točke. Smijenjena je kad Milan Bandić i Mesić više nisu bili u dobrim odnosima. Slučajnost? Nek Vam se upali onaj osjećaj za realnost, pa mi odgovorite na pitanje. Da li je ovo namješteno?
I sad si opet, zamislite, nekog studenta, upravo završio fakultet, mlad, sposoban, organiziran,... Uglavnom sve ono što bi htjeli recimo za vašeg sina da bude jednog dana. I zašto si ne može naći posao? Za što ovakvi vode državu i što brinu o svojima. "Pa neće mi vodit tvrtku netko sposoban, a od Mesića mala doma sjedi badava". Neka me još netko pita "ali što tebi fali u našoj lijepoj Hrvatskoj" odvalit ću mu šamarčinu (osim u slučaju da je žensko - moramo biti kulturni). A i taj Mesić nije budala, vidio je on da vodi državu pa si misli "mogu ja radit što hoću, ja sam predsjednik".

"Jure Šundov. Kerumova desna ruka nije smjela ostati bez posla nakon što je Split izglasao promjenu vlasti. Županija u kojoj Kerumov HGS ima utjecaj na HDZ brzo je snizila kriterije te odredila da se direktor Županijskih cesta može biti i sa završenom srednjom školom. I Šundov je smješten."
Jure Šundov, zvuči mi tipično dalmatinski. Nije da sam pun stereotipa, ali ajmo biti realni. Jure. Pa u Zagrebu se rijetko tko zove Jure a da nije s mora. Ali nije to bitno. Shvatio sam da je najbolje pobijediti u svađi postavljanjem pitanja. Nije da se ja svađam s Vama, ali postavit ću Vam pitanje. Da imate završenu srednju školu, mislite li da bi mogli biti direktor Županijskih cesta? Ni ja. Eto, pa Jure naš zna Keruma, zašto bi on radio? Nema smisla, u Hrvatskoj smo. Rad je nepotreban, bitno je snaći se i stvoriti veze. Kad ovo vidim, dođe mi da pakiram kofere i idem. Nije bitno kamo, mogu i na Krim, sasvim svejedno, ali ovdje ne, ovo je nemoguće.

Ajmo se vratiti na početak teksta. Sinonimi. Zašto sam ih uopće spomenuo? Pa evo, ukoliko niste upoznati sa sinonimima, dat ću Vam primjer. Sinonim riječi "biblioteka" jer "knjižnica". Sinonim riječi "kuća" je na primjer "dom". Ali da ja Vam ne zamaram gramatikom (vjerojatno su Vas dosta u srednjoj gnjavili), vratimo se na Hrvatsku.

Meni je Hrvatska sinonim za uhljeb. Znači, tu ne možeš naći posao, ako nemaš veze. Moramo razlikovati pojam "naći posao" i "uhljebiti se".
"Naći posao" Vam je kada nemate novaca, a krediti stižu, pa morate zaraditi nešto. I vratite se doma za par dana ponosni jer ste sa završenim faksom našli posao za minimalac. Jupiiii!
"Uhljebiti se" Vam znači kada ste glupi ko k*rac i pitate ženinog brata "jel me možeš u HEP ugurat", pa te ženin brat stavi u HEP na mjesto direktora (nema veze šta nisi išao u srednju - samo budale još uče) i imaš lijepo 20 somova plaću..ili 30...kako ti želiš.
I sad kad si ja malo razmislim, što je čovjek u Hrvatskoj više pozicioniran - to je veća budala. Naravno, nisu svi, ima ljudi koji su godinama radili i stjecali znanje i bogatstvo da bi došli do onoga što imaju, ali mene ipak brinu oni drugi.
Znači, zaključak svega je sljedeći. Ako ja moram birati između veza koje imam (u Hrvatskoj) ili svoje sposobnosti i vještine koje posjedujem uvijek ću odabrati ono drugo.
Moje vještine ovdje ne vrijede. Znači, ja moram pronaći zemlju u kojoj će netko shvatiti i prepoznati moje talente, vještine i sposobnosti te će me na temelju tih istih zaposliti i dati mi plaću u skladu sa mojim mogućnostima.
To je moja filozofija. Zašto bi ostali ovdje i radili poslove koje uhljebi ne žele (poput čistačica, zidara, stolara, bravara, smetlara) kada te iste poslove možemo raditi vani za puno veće novce i te iste novce spremati na stranu. Nakon određenog vremena, vratimo se ovdje i mi si krojimo sudbinu kakvu mi želimo, a ne kakvu ti netko drugi nameće.

Oznake: uhljebljenje

Ha ha ha

Eto jedna iz moje glave. Ne znam zašto, ali meni je super praviti ovakve slike. Malo se nasmijemo, stisnemo zube i idemo dalje. Nemam osobno ništa protiv Šeksa, ali toliko zezancije na njegov račun, jednostavno, nisam mogao odoljeti.
A pogotovo kad je 50 Shades of grey u centru svemira ovih dana, stvari su se odlično poklopile!

Oznake: vladimir šeks

Inauguracija

Znači.

Priča se da je Kolinda "pomno birala goste na inauguraciji" te da su to "visoki državni dužnosnici, priznati ljudi i poznate ličnosti u Republici Hrvatskoj".
E sad, kad je Kolindica držala govor i zahvalila se Josipoviću i Mesiću, čuli su se zvižduci. E paaa, braćo moja mila, jel vi vidite te "visoke dužnosnike i priznate ljude" koji su bili na inauguraciji. Tipični balkanci. Još bi razumio da je neka manja stvar, ali inauguracija predsjednika Republike Hrvatske baš i nije "samo tak". Ne shvaćam naš mentalitet. Eto, ni ja nisam fan Mesića i Josipovića (dapače, nisam ni Kolidin fan) ali što nije te ljude ni malo sram da na takav način pozdravljaju ljude koji su vodili našu državu?

"Najrazvijenija zemlja Europe i svijeta". S ovakvim stavom, nećemo mi dalje od tud gdje smo trenutno. Naš mentalitet je nešto posebno. Naš mentalitet je endemska vrsta. Toga ima samo na Balkanu.

Nisam bio u ratu - hvala Bogu, rođen sam kad je rat završio. Ali ne shvaćam, što mi i dalje moramo živjeti u 90-ima? Neki dan pustim Prljavce i Heroja ulice, i idem onako bezveze po komentarima, i gle ti to, svađaju se ljudi čija je glazba bolja, tko je Hrvat itd. U komentarima moraju obavezno biti riječi poput "Hrvat, Srbin, ustaše, četnici, Jasenovac, Tuđman, Srbija, Jugoslavija, Tito i slične". Mi živimo u prošlosti. To je naš problem. Nakon 20 godina rata branitelji prosvjeduju. Pa gdje toga ima?

I sad će ljudi reći "vidi ovu seljačinu balavu malu, tu pljuje po braniteljima". Ne, dapače, meni je drago da mi imamo svoju državu i meni su oni uistinu ponos. Ali dajte ljudi, pa kakav smo to mi narod? Kakve veze ima i pjesma i bend sa ustašama i četnicima? Kakve veze ima spomen Josipovića i Mesića na inuguraciji sa zviđdanjem. Šta su svi toliko pametni? Gledajte svoja posla i okrenite se budućnosti.

Ovčice, vratite se u stado!

Znate što me užasno smeta. Facebook komentari. Znači, tu opciju treba ukloniti na svim većim hrvatskim portalima. Evo baš danas čitam komentare o predsjednici, ima različitih mišljenja: od pozitivnih do negativnih. Tako mora biti. Rekao je tako Albert Einstein "Ako želite izbjeći kritiku, ne recite ništa, ne radite ništa i budite ništa". Zašto neki ljudi slijepo vjeruju svemu što netko kaže? Znači, dođete im doma i kažete "Krediti su odlična stvar, jedini tko profitira od toga ste vi" i odmah dižu maksimum ili "Niste nažalost zadovoljili uvjete za posao" a posao je dobio od gazde mali preko veze.

Ono što želim reći jest mislite svojom glavom. Procijenite situaciju, nemojte srljati ko' guske u maglu. Uvijek imajte svoj stav o svemu. Ne dopustite da netko utječe na Vaše mišljenje, bilo to predsjednica Republike Hrvatske ili profesor u srednjoj školi. Ja se sjećam iz srednje, uvijek sam se svađao s profesoricom iz vjeronauka. *ebiga, situacija je bila komplicirana. Naš župnik te neće vjenčati ako nismo išli na vjeronauk u srednjoj. I šta da Vam kažem, morao sam. U Boga ne vjerujem, ali sam učio vjeronauk jer mi je bilo žao da jedan od lakših predmeta u školi ne prođem kako spada. Uvijek sam postavljao profesorici pitanja, kad je počela o Isusu i Bogu. "Kako Vi znate, profesorice, jeste vi bili tamo", i ona bi uvijek odgovorila nešto tipa "Svatko ima pravo na svoje mišljenje". I kako da ja budem sretan s ovim sustavom kad ne mogu birati između vjeronauka i etike u srednjoj. Vjerojatno se neću ženiti u crkvi (pitanje je dal se opće hoću ženiti), ali opet, nije u redu da te župnik na taj način "ucjenjuje".

Uvijek sam se borio za svoje mišljenje i svoj glas - pa makar bio i u krivu. U srednjoj sam bio najglasniji. Jedino što trebate, ne možete u raspravu sa bilo kim. Recimo, ja se nikad nebi išao raspravljati sa predavačem na fakultetu ako imam pozitivnu ocjenu. Znači ako mi kaže "kolega imate 2", ja bih mu ponosno odgovorio "pišite, hvala, doviđenja". Ako bi mi taj isti predavač dao 1 i poslao na drugi rok, a radi se o nepoštenju, šutio bih. Predavačima na faksu se ne treba zamjeriti. Nije vrijedno, pogotovo ako će ti taj predavač imati još 3 godine neke predmete.

Svađa je zeznuta stvar, ali ja volim ulaziti u rasprave (o kojima sam informiran). Ljudi često gube živce kad se svađamo, jer nema Vam smisla svađa ako nemate argument. uvijek argumentirajte, uvijek "potkrijepite stvari iz teksta", nemojte napamet, neće Vam koristiti, znam iz iskustva. Ja ne kažem da se treba sad svađati, ali ako Vam netko kaže nešto i Vi mislite da je u krivu, pa objasnite mu, ja to obožavam raditi, pogotovo ako mogu s*ebat u mozak nekoga s mojim načinom razmišljanja.

Mislite izvan okvira. Mislite dok je još legalno - nitko Vam još ne brani. Nemojte biti u stadu, budite izvan njega. Ako Vam netko kaže "to je nemoguće, naći posao u Hrvatskoj", to Vam govori dvije stvari. Prva stvar je da se ta osoba predala, odnosno digla ruke od sebe. Nemojte si to dopustiti. Borite se rukama i nogama da bi dobili ono što želite. Budite pošteni.
"Osobe koje Vam kaže da mogu nešto napraviti i osobe koje Vam kažu da ne mogu nešto napraviti obično su u pravu". Stvar je u glavi. Ako Vi mislite da možete - možete. Ne možda danas, sutra, za mjesec dana, godinu dana, ali kad tad će Vam uspjeti.

Niste ovce. Probajte shvatiti.

Oznake: razmišljanja

Imamo predsjednico!

"Imamo predsjednicooo!" - vikne Karamarko, onako posnosno. I šta sad? Došla si na vlast i sad ćemo svi raditi, svi ćemo dobivati plaću, svi će biti sretni? Ma nemojte mi prodavati lažna obećanja. *ebeš ti govor kad moraš pitati ne znam ni ja kolko savjetnika da ti ga napišu. Gdje je tvoj glas? Ti si predsjednica - izvoli - vodi nas. Ajmo gledat realno, i ja mogu doći da mi jedan napiše govor, drugi me nauči način prezentiranja, ali to nije to. To je ono što mene smeta. Ta predstava, ti zastori i ti glumci. Od Milanovića, Josipovića, Kolinde, itd. Ali ima i onih koji su mi još draži, npr Pusić, koja diže vladin avion da joj dovuče guzicu natrag u Hrvatsku iz Turske. Ženo Božja, pa da si uzela jedan auto (može biti Audi R8, stvarno nebitno), da si jela i pila svakih pola sata na benzi i da si se napila ko stoka, nebi potrošila kolko si sa tim potezom.
Šalu na stranu, mogla si uzeti jeftiniju liniju, i mislim da bi preživjela.

HDZ ili SDP?
Ovo je nešto što najviše mrzim. U Hrvatskoj u zadnje vrijeme ima sve više stranaka. Ali prije par godina, nisam znao za ništa drugo nego ili HDZ ili SDP. Pitanje je uvijek bilo "Da li glasaš za HDZ ili SDP". Meni je to krivo. Ajmo gledat ovako, kao da me netko pita jesi za Real ili Barcu (uzeo bezveze, govorim iz iskustva jer me ljudi obično to pitaju). Šta sad, pa brate mili, nisu Real i Barca jedini. Ili kad te pitaju "Messi ili Ronaldo?". Ista stvar.
U Hrvatskoj postoji više stranaka od te dvije (koje su, meni osobno, odvratne i jedan od glavnog razloga zašto bih želio van iz Hrvatske.
U zadnje vrijeme sve češće čujem ORAH i Živi Zid. ORAH baš i ne favoriziram, nisu mi oni s tom Holy, za koju se pisalo svašta, šta je sve mutila za SDP-om.
Dok recimo, Živi Zid mi se sviđa, dapače, učlanio sam se u Živi Zid kao simpatizer stranke. Oni su po meni iskreni. Ali brutalno iskreni.

Ima uvijek onih koji govore "joj kaj, oni ti to delaju da dobiju poene, kaj ti znaš". Čekaj malo, ne možeš se staviti u kožu ljudi koji su ostali bez svega. Zamisli da ti banka uzme dom. I šta sad? Imaš još dvoje-troje djece. Šta ćeš im reći kad te pitaju "Mama gdje ćemo spavati" ili "Tata gladan sam"? Ljudi su digli kredit jer im je bilo dobro, imali su siguran posao (tako im se činilo) i sve je bilo na mjestu. S*anja se događaju - treba se naviknuti. Smatram da je za ovo stanje u državi kriva država. Ja sigurno nisam, jer dok su drugi vodili državu, ja sam išao u srednju i nije me bila briga za politiku. Tek u 4. razredu kad smo dobili politiku počeo sam se interesirati. Čak je bio organiziran odlazak u sabor, i trebao sam ići i pisati govor, ali nisam, jer sam išao u tom razdoblju u Rumunjsku. I da sam i išao, dogodilo bi se to o čemu sam pisao na početku. Profesorica bi mi prepravila govor i pomogla bi mi s izgovorom i mimikom lica i tijela. I gdje je tu moje mišljenje? Nema ga. Čitam ono što moram a ne ono što hoću. *ebeš takvu državu.

Nek nam je samo predsjednica živa i zdrava. Ja sam iskreno malo uzbuđen, jer čekam njezine poteze. Na početku se odmah osigurala s onim "tko radi taj i griješi" što je po meni i dobro rekla. Ali kad čovjek griješi malo dulje i nekoliko puta za redom (kao na primjer ministar zdravlja - Siniša Varga), onda bi se ljudi trebali zapitati da li mu je vrijeme za odlazak i da li postoji (a sigurno da postoji) netko tko je sposoban biti ministar zdravlja i tko može voditi funkciju kako spada. Idemo dalje - zajedno za bolju Hrvatsku!

Oznake: politika, HDZ, HDZ+SDP=Ground Zero Hrvatska

Idemo u Njemačku?

subota , 14.02.2015.

Eto, da Vam opišem, kako je izgledao moj odlazak u Njemačku na vanjsku prasku.

Znači, bilo je to pod kraj 3. razreda srednje, kada sam se zainteresirao na odlazak u vanjsku prasku. Uvjet je bio dobre ocjene i znanje engleskog/njemačkog jezika. Engleski znam odlično, ali i to je isto priča za sebe - nisam ga učio u školi. Ocjene su mi bile dobre (s obzirom kolko sam učio - 4,3 mi je prosjek bio kroz više-manje sve razrede). Prvo smo pisali motivacijsko pismo, zašto bi uopće trebali odabrati nas. Imam osjećaj da sam dao sve od sebe za to pismo. Dalje je bilo, kad nas je prošlo iz svakog razreda (smjera) po 4, kratki tečaj njemačkog (nema veze sa znanjem eng - samo da znamo osnove - za naše dobro), te učenje programa Nemetschek (nisam siguran da se ovako piše ali guglajte ako Vas zanima). Dobili smo i 60 eura đeparca. Šta ti je to za jednog sedamnaestogodišnjaka - kolko izlazaka, kavi i slično.

Put je bio dug, imali smo otprilike 8 pauzi, s time da je bilo i par većih (sat- pola sata). Putovanje je trajalo dugo, ne sjećam se u sat, ali bi rekao oko 10 sati s pauzama. Mama ko mama - brinula se di sam, dal ću dobro stići, kako ću se snaći, itd.

Nama su rekli da mi nećemo biti na gradilištu (kao građevinski i arhitektonski tehničari), ali se ispostavilo da ćemo ipak nešto i raditi. Došli smo gore, i prvo pitanje nakon pozdrava je bilo "Da li ima tko alkohol?". Nakon toga, slijedilo je objašnjenje "Bolje da nam sad predate alkohol, pa da vam ga vratimo kad idete doma, nego da zbog njega letite prvi dan." Držali smo se pravila...za sad...

Kantina je bila lijepa, doručak je obično bio najbogatiji. Juha je obično bila za ručak, a večera solidna. Smješteni smo bili u nešto tipa dački dom. Na toj istoj lokaciji smo imali i prasku. Prvi dan su nas odmah uputili i dali kratke upute - od rukovanja alatom, zaštitne opreme (toga u Hr nećete vidjeti sigurno) pa do kazni zbog remećenja mira i slično. U tom istom kampu (mjesto je bilo pokraj Leipziga) bili su Poljaci, Slovaci i dan prije odlaska došla je grupa iz Mađarske. E sad, kako sam ja to doživio.

Što se praske tiče, naučio sam u ta dva tjedna dosta, vidio sam kako stvari funkcioniraju vani i to je ono što mi je promjenilo mišljenje. To je bila ta kap koja je prelila čašu. Od tog trenutka počeo sam razmišljati o odlasku iz Hrvatske. Ako moram birati između veza da bi dobio posao i svoje sposobnosti da bi dobio posao, uvijek ću birati svoju sposobnost. Njemačka izuzetno cijeni marljive i sposobne ljude. Ali red se mora znati. Na primjer, mi smo kopali temelje (za laike, makar sumnjam da netko ne zna - to Vam je ono što ide ispod zemlje, kad se kuća radi) i svi smo bili žedni. I sad nas petero krene piti vodu (vani je bilo vruće - 8. mjesec je u igri). Došao je šef gradilišta i rekao da ne možemo u isto vrijeme piti vodu, jer to izgleda kao da smo na pauzi, a pauza je prošla. Znači, jedan po jedan smo morali vodu piti, dok je nas četvero i dalje radilo. Meni se to užasno sviđalo - taj red i poštivanje reda. Radio sam doslovno sve - od čišćenja gradilišta do betoniranja temelja. I znam da zvučim kao da sam bio u Njemačkoj 10 godina, ali ovo je na mene ostavilo velik dojam, zato Vam i ovo pišem. Nakon posla, obično smo se svi otuširali, jer ipak, vrućina i 8 sati gradilišta napravi svoje. E sad, što se tiče, turističke strane.

Znači, mi smo imali veliku slobodu kretanja - uvjet je bio da smo u sobama do 11 (što je po meni ok). Mogli smo vlakom do Leipziga (imali smo nešto tipa mjesečne karte), mogli smo do dućana (koji su jeftiniji nego tu, a radi se o istom dućanu, npr Lidl.), mogli smo igrati nogomet, odbojku i sl, mogli smo šta smo htjeli. Dok god ne kršimo pravila. Upoznao sam dosta ljudi. Ja sam Vam onaj tip osobe koji mora sve upoznati i sa svima se trudi biti dobar. Poljakinje su bile zgodne, odmah prvi dan sve na facebooku dodane. Ali, začudno, kolko god su one bile zgodne, nisu bile, znate, kao one naše sponzoruše. Mogao si normalno s njima pričati o svemu i svačemu, o školi, budućnosti, ljubavi, poslu, politici, šta god ti padne na pamet. Upoznao sam dosta ljudi i dan danas ih imam na facebooku, redovno si komentiramo slike i statuse, prevađamo stvari i slično. Dalje, ima jedan kuhar koji je bio iz Hrvatske (Pula - ali nisam siguran). Mi smo se s njim sprijateljili, i on je nas nakon drugog dana svaki dan poslije večere zvao da si sjedenmo vani i popijemo kavu na hrvatskom popričamo (pošto nije bilo grupe iz Hrvatske duže vrijeme). Zadnji dan je rekao da će nam za oproštaj kupit neke pive pa da ćemo do njegove sobe to popiti. Malo nas je bilo strah, s obzirom na sankcije. I tada su nam on i jedan od poslovođa napravili spačku. Poslovođa se sakrio iza zastora, i kad smo mi ušli u sobu, viknuo je. Kad smo ga ugledali, srce nam je stalo. Onda se nasmijao, a mi svi pive u ruci. Rekao nam je da smo mu mi jedna od dražih generacija i da smo super radnici, efikasni (vezali smo armaturu i završili u dva dana, oni su nam dali tjedan dana) te da nema veze ako i malo popijemo. Samo da spomenem, taj isti poslovođa je uhvatio Mađare koji su došli dan poslije naše oproštajke i vidio je bocu Jegera, te poslao četvoru Mađara natrag od kud su i došli.

Gdje sam ja u tome profitirao?
Evo redom ću. Kao prvo, dobiješ certifikat od strane EU da si upoznat sa radom i načinom rada u stranoj državi, odnosno u državi EU. Taj certifikat ti može pomoći kod zaposlenja kasnije.
Dalje, stekao sam dosta iskustva u praski, koje mi fali i kojeg nikad dosta.
Posjetio sam Berlin i brdo znamenitosti Berlina, Dresden i Leipzig. Od Berlinskog zida do Dresdena koji je bio sravnat sa zemljom u 2. svjetskom ratu - te slike nikad neću zaboraviti.
Upoznao puno ljudi te usavršavao engleski jezik. Poznavanje stranog jezika danas je normalna stvar, te mislim da je ovo jedan veliki plus.

Eto. U kratko. Ima toga još, ali neke stvari sam i zaboravio a neke nisam ni spomenuo :)

Oznake: njemačka EU europska unija

Poštujmo autore!

"Ugostiteljica iz Vrgorca, koja je lani otvorila kafić, mora platiti 6500 kuna za ZAMP i pristojbe, jer je odbijala platiti naknadu – premda nema glazbenu liniju ni zvučnike u kafiću?! Imala je samo TV za koji plaća Maxtv-u pretplatu, no svejedno su je tražili 200 kuna mjesečno. Nije htjela platiti, pa sada mora izdvojiti za kaznu prekršajnom sudu od 3000 kuna i 3285,21 kuna ZAMP-a plus PDV za godinu i pol dana."

Ovo je dio članka kopiran sa direktno.hr
Stavit ću na kraju link gdje možete pročitati cijeli članak.

Znači, ajmo redom:
ZAMP. ZAMP je meni sinonim za uhljeb. Isto kao i HŽ (ispričavam se ljudima koji stvarno rade na pošten način u HŽu ili ZAMPU, ali čuo sam bezbroj priča kako funkcionira HŽ i od onoga što sam ja čuo, meni je HŽ sinonim za uhljeb). ZAMP je organizacija preko koje se može zaštiti pjesma, odnosno, ako želite javno puštati glazbu, morate kontaktirati ZAMP. Eto da Vam ja ispričam svoju priču. Šta bi Vi napravili na mojem mjestu?

Znači, ja stvarno želim biti DJ. Oduvijek sam htio kupit mixetu, ali ona košta preko 4000 kuna (ona poštena). Mislio sam ovako: ja ću mixat na tuđim miksetama, odnosno oni klubovi koji imaju miksetu, tamo ću se naučit. Virtual DJ sam savladao odlično, pregledao tutoriala bezbroj, objavljivao mixeve na Mixcloudu itd. I ja bi sad trebao plaćaz ZAMPU za javno izvođenje pjesama koje nemaju veze s Hrvatskom i *ebenim ZAMP-om. Znači, ako ja skinem remix pjesme (bezveze govorim) od Pitbulla, koju je napravio netko iz Brazila, kakve logike ima da ja ZAMPu moram plaćati za izvođenje te pjesme? Po meni je to glupo i bezveze (ali opet, to je moje mišljenje). Normalno da se malo ljudi toga pridržava, frend je kupio miksetu, ali on je trenutno po manjim klubovima koji nemaju veliku prometnost. Rekao je do sada, da je uspio okrenut preko 5000 kuna u jako malo vremenskom periodu. Sad si planira i kupiti licencu od ZAMP-a, da može na more i sl.

I sad ja postavljam pitanje, da li je to sve normalno?
Vratimo se na članak. Jel vi shvaćate da ljude boli *urac za malog čovjeka? Znači ne pita te dal imaš glazbenu liniju ili nemaš, nego ti fino dođe i hoće uzeti 6 i pol soma kuna. Ma šta je njoj to, ima ona para sigurno, pa živimo u Hrvatskoj, tu teče med i mlijeko, ili kako bi rekli u turističkoj zajednici, mi smo "full of life".

''ZAMP bez ikakve sumnje ima strašan monopol." - kad bi to preveli na laički, ZAMP će imati još više i zaposlit će još više uhljeba, dok će mali čovjek koji želi uspjeti, otvoriti kafić imati sve manje. "Full of life".

Puni članak: Direktno.hr
http://direktno.hr/en/2014/direkt/8386/Otvorila-kafi%C4%87-ne-pu%C5%A1ta-glazbu-no-zbog-ZAMP-a-morat-%C4%87e-zatvoriti!.htm

Oznake: ZAMP, nepravda

2,8 milijuna

Eto, kako smo mi predivan narod. 2,8 milijuna kuna za "full of life". Znači za 3 riječi. Ajmo biti realni i gledat realno:

Da se ne bavite marketingom, nego da na primjer, imate završenu neku xy srednju školu, kolko bi vi uzeli, da vam dođe HTZ i kaže vam "smislite nam moto."?
Znači, da se mene pita, ja bi im odgovorio "plati mi kavu i bijeli marlboro i mogu ti smislit formulu za nukrealnu fiziku, a ne za moto HTZa.

Ajmo dalje...
Da ste završili faks, znači, da ste se za*ebavali 5 godina na faksu (marketing i sl.), te da imate firmu koja se bavi tim stvarima, kolko bi onda uzeli?
Da, mislim da shvaćate poantu. Kolko god ljudi da firma ima, ne može uzeti 2.8 milijuna kuna.

Shvaćam, to su novci sveukupno, znači od izrade plakata, spotova, novinskih oglasa i sl.

Ali eto, ja si nedam mira od ovoga. Zašto ta naša turistička zajednica (koja stalno raste) nije recimo došla na faks novinarstva i pitala studente da im smisle nešto, zašto nije došla do dizajnera, grafičara studenta (ili čak srednjoškolaca) te dala mladima priliku?
Imam osjećaj da je ovo namješteno, ne znam zašto. Mislim da je to moja tvrdoglavost, koja me nekad skupo košta. Ali budimo realni, dati te novce u ovoj državi, u trenutnoj situaciji..
I meni je dosta, da.

Oznake: hrvatska turistička zajednica