Sinonimi su leksemi koji pripadaju istoj vrsti riječi, imaju različite izraze, a sadržaj im se potpuno ili djelomično podudara.
Uhljeb - osoba koja je preko veze stekla neku poziciju te je za nju plaćena previše u odnosu na standard (neka moja definicija).
Da bi razumjeli o čemu Vam pišem, bitno je shvatiti prvu rečenicu. Znači, čitam 24sata, i na naslovnici ugledam članak "10 naj poslova preko veze" i velikim slovima ispisano "Top lista uhljeba".
A evo i nastavka: "Mesićeva kći je za 15.000 kuna vodila zagrebačke toplice kojih nema, HDZ-ovac Krapljan je uzeo otpremnine u tri državne tvrtke, HNS-ovac si je izmišljao savjetničke pozicije u HAC-u a SDP-ovac je u 19 mjeseci bio direktor u tri tvrtke..."
Pošto se trudim što pomnije i detaljnije opisati temu, evo uzet ću 2 primjera iz novina. Da ne dođe do zabune, ja ne znam da li je ovo istina (ajmo reći u ovom članku iz 24 sata po mojoj procjeni ima oko 90% istine). Nemojte misliti da ja ovo podržavam, ja samo komentiram. Ja sam nezavisan, ja sam Švicarska. Samo komentiram ono što vidim.
Zanimljiv mi je taj Mesić. Eto lijepo, vidi ti njega. "Ja sam predsjednik, pa neće mi kći imati manje od 15 soma plaće". U četiri godine kolko je vodila tvrtku. nije se maknula s mrtve točke. Smijenjena je kad Milan Bandić i Mesić više nisu bili u dobrim odnosima. Slučajnost? Nek Vam se upali onaj osjećaj za realnost, pa mi odgovorite na pitanje. Da li je ovo namješteno?
I sad si opet, zamislite, nekog studenta, upravo završio fakultet, mlad, sposoban, organiziran,... Uglavnom sve ono što bi htjeli recimo za vašeg sina da bude jednog dana. I zašto si ne može naći posao? Za što ovakvi vode državu i što brinu o svojima. "Pa neće mi vodit tvrtku netko sposoban, a od Mesića mala doma sjedi badava". Neka me još netko pita "ali što tebi fali u našoj lijepoj Hrvatskoj" odvalit ću mu šamarčinu (osim u slučaju da je žensko - moramo biti kulturni). A i taj Mesić nije budala, vidio je on da vodi državu pa si misli "mogu ja radit što hoću, ja sam predsjednik".
"Jure Šundov. Kerumova desna ruka nije smjela ostati bez posla nakon što je Split izglasao promjenu vlasti. Županija u kojoj Kerumov HGS ima utjecaj na HDZ brzo je snizila kriterije te odredila da se direktor Županijskih cesta može biti i sa završenom srednjom školom. I Šundov je smješten."
Jure Šundov, zvuči mi tipično dalmatinski. Nije da sam pun stereotipa, ali ajmo biti realni. Jure. Pa u Zagrebu se rijetko tko zove Jure a da nije s mora. Ali nije to bitno. Shvatio sam da je najbolje pobijediti u svađi postavljanjem pitanja. Nije da se ja svađam s Vama, ali postavit ću Vam pitanje. Da imate završenu srednju školu, mislite li da bi mogli biti direktor Županijskih cesta? Ni ja. Eto, pa Jure naš zna Keruma, zašto bi on radio? Nema smisla, u Hrvatskoj smo. Rad je nepotreban, bitno je snaći se i stvoriti veze. Kad ovo vidim, dođe mi da pakiram kofere i idem. Nije bitno kamo, mogu i na Krim, sasvim svejedno, ali ovdje ne, ovo je nemoguće.
Ajmo se vratiti na početak teksta. Sinonimi. Zašto sam ih uopće spomenuo? Pa evo, ukoliko niste upoznati sa sinonimima, dat ću Vam primjer. Sinonim riječi "biblioteka" jer "knjižnica". Sinonim riječi "kuća" je na primjer "dom". Ali da ja Vam ne zamaram gramatikom (vjerojatno su Vas dosta u srednjoj gnjavili), vratimo se na Hrvatsku.
Meni je Hrvatska sinonim za uhljeb. Znači, tu ne možeš naći posao, ako nemaš veze. Moramo razlikovati pojam "naći posao" i "uhljebiti se".
"Naći posao" Vam je kada nemate novaca, a krediti stižu, pa morate zaraditi nešto. I vratite se doma za par dana ponosni jer ste sa završenim faksom našli posao za minimalac. Jupiiii!
"Uhljebiti se" Vam znači kada ste glupi ko k*rac i pitate ženinog brata "jel me možeš u HEP ugurat", pa te ženin brat stavi u HEP na mjesto direktora (nema veze šta nisi išao u srednju - samo budale još uče) i imaš lijepo 20 somova plaću..ili 30...kako ti želiš.
I sad kad si ja malo razmislim, što je čovjek u Hrvatskoj više pozicioniran - to je veća budala. Naravno, nisu svi, ima ljudi koji su godinama radili i stjecali znanje i bogatstvo da bi došli do onoga što imaju, ali mene ipak brinu oni drugi.
Znači, zaključak svega je sljedeći. Ako ja moram birati između veza koje imam (u Hrvatskoj) ili svoje sposobnosti i vještine koje posjedujem uvijek ću odabrati ono drugo.
Moje vještine ovdje ne vrijede. Znači, ja moram pronaći zemlju u kojoj će netko shvatiti i prepoznati moje talente, vještine i sposobnosti te će me na temelju tih istih zaposliti i dati mi plaću u skladu sa mojim mogućnostima.
To je moja filozofija. Zašto bi ostali ovdje i radili poslove koje uhljebi ne žele (poput čistačica, zidara, stolara, bravara, smetlara) kada te iste poslove možemo raditi vani za puno veće novce i te iste novce spremati na stranu. Nakon određenog vremena, vratimo se ovdje i mi si krojimo sudbinu kakvu mi želimo, a ne kakvu ti netko drugi nameće.
Post je objavljen 15.02.2015. u 23:33 sati.