The Mayhem Project

Život mi je već polagano na smiraju, a ja se još uvijek pitam mnoštvo pitanja na koja odgovor nisam dobio. Ne zanimaju me stvari poput nastanka svemira i da li ima Boga... Ja se bavim prizemnijim, ljudskim stvarima. Zašto kad ti tvoj prijatelj, vrlo morbidnog smisla za erotiku, pošalje link crtića gdje lignjolika beštija opći svojim krakovima sa 7 mladih japanskih djevica uz hektolitre vaginalne sluzi i nečega što se može nazvati lignjolikovim sjemenom, baš tada u tvoju sobu ulazi majka koja tamo nije kročila godinama? Zašto baš uvijek kad ti se nakamo žuri, mora ispred tebe voziti neka baba od 3 frtalj milenija, ili baš tada mora biti neka strašna nesreća u kojoj jedan auto jedva oguli boju drugom i onda oni zbog toga blokiraju cijelu cestu i svađaju se ko je kriv? Zašto uvijek kad upoznaš neku djevojku i čini ti se da je fizički sve na mjestu, shvatiš da se prije 3 godine zvala Duško?

Sve su to zanimljiva i teška pitanja, i trebalo bi se njima malo pobliže pozabaviti. Ipak, najvažnije je pitanje koje me muči već godinama. Naime, postoji nešto što se zove spektar boja. On se sastoji od 6 boja, koje svojom kombinacijom dalje daju milijune različitih nijansi.Naše oko prima signal u obliku određene valne duljine specifične za svaku boju,šalje ga u mozak, on to interpretira i mi znamo da je vrijeme da odmah odemo kod doktora jer pišamo crveno. Valjda je zato jedna od prvih stvari koje naučimo razlikovati boje, jer smo primarno vizualna bića, a boje čine vrlo veliku ulogu u našem životu. Koliko nas šopaju raznim bojankama dok smo klinci, nije ni čudo da su boje jedne od prvih stvari koje naučimo i izgovarati. Tako sada, nakon stoljeća života na ovoj zemlji, mogu reći da je podloga ovog bloga crna, a slova su žuta. I to je tako. I onda se nađe neka budala koja kaže da prekrasna, suncem obasjana, prsata seljanka žute kose nema kosu žute boje, nego plave. Ona je plavuša. Ok, duboko udahnimo i vratimo se nekoliko koraka unatrag. Zapravo, vratimo se negdje u drugu godinu života, gdje smo naučili: sunce je žuto, nebo je plavo. Sad svima kojima nije jasno, nek izađu iz kuće i zagledaju se onu veliku užarenu kuglu, ne manje od 13 minuta. To je žuto, nek vas ne zavara to što se čini bijelim, to je samo zbog toga jer polagano osljepljujete. S druge strane, sve ono što je okolo tog žutog je nebo, i ono je plavo. Dakle nikako žuto i plavo nisu iste, štoviše čak su i dijametralno suprotne. Kako i zašto se onda uvriježio u normalnom govoru, neznam. Vjerojatno je za to kriv neki od ekscentričnih povijesnih velikana, poput Napoleona ili Che Guevare. Već vidim Chea kako drži govore o tome kako treba rušiti kapitalistički sustav, i to tako da se promijene nazivi boja i tako unese potpuni kaos, što su naravno odmah prigrlili milijuni hipija. Pa da vidiš kad McDonalds počne davati zeleni pomfrit (koji zapravo je zelen i kasnije ga bojaju u žuto, al to niste čuli od mene) ili kad počnu izlaziti rozi Mercedesi...


Polako Che, polako... Uskoro će doći naše vrijeme!

Da bi paradoks bio veći, plavo nije plavo nego je modro. Čini mi se da je neki snob jednog dana odlučio da je "plavo" jednostavno preseljački i prizemno, i da se treba uvesti nova riječ koja će biti mnogo plemenitija. Ja bih rekao da je to bio netko kao Woody Allen, možda čak i on osobno. Jer jednostavno nisi cool ak ne izmisliš svoju riječ za nešto što je imenovano prije 5000 godina. Zato ću i ja od sada za mobitel govoriti pleksiglas, a za stolicu ćemo izmisliti potpuno novu riječ... recimo, fogža.
Pitanje je samo da li sam ja jedni lud, ili su svi oko mene ludi, jer ne vide da je nekome u nekom trenutku povijesti pošlo za rukom da potpuno izmijeni nazive boja, što je prilično važno, i da milijarde i milijarde ljudi slijede njegov primjer. Na tome mu čestitam, ali u isto vrijeme i teram u cvrkožul ("kurac" po novocrapperskom).