The Mayhem Project

Uvijek mi je bilo čudno kako kad se god išta dogodi, bilo dobro, ili bilo loše, vjernici kažu: "Bila je to volja Božja....!" Prirodne nepogode, nesreće, smrt djece... sve je to dio velikog plana. Božjeg velikog plana. Pa mene sad zanima, gdje onda u sve to spada Sotona? Ako vjerujete u jednoga, onda morate vjerovati i u drugoga, zar ne? I ako vjerujete da se jedan miješa u ljudske poslove, onda se mora i drugi mješati. Pa zašto bi onda sve ovo što se događa bila Božja volja, a ne recimo Sotonina. Nije valjda samo da bi nama bilo lakše prihvatiti te strahote kojima smo svjedoci svaki dan? Ili jednostavno ne želimo prihvatiti da je Bog, ako ga ima, bespomoćan, ili u najmanju ruku, ništa jači od Sotone?
Koliko sam do sada primjetio, vjernici su vrlo zanimljivi u pogledu toga da je njihova vjera uvijek selektivna. Dakle, vjerovat će u ono što njima paše, a neke stvari koje im ne sjedaju baš najbolje, na njih će jedostavno zažmiriti. Ako vjeruješ da je Biblija riječ Božja, onda je sve u njoj riječ Božja. Ako vjeruješ da ćeš, ako jednom tjedno odeš u bogomolju i ako se odrekneš nečeg za korizmu, kupiti svoju ulaznicu za raj, onda moraš vjerovati i da će jednog dana doći Apokalipsa i da će se voditi odlučujuća bitka između Dobra i Zla. Ali nitko se i ne bavi previše Sotonom, osim u svrhu plašenja da ćemo ako se ne budemo pokoravali Božjim zakonima, završiti u vječnoj muci Pakla. Rađe se propagira netolerancija i ispiranje mozgova, a potpuno se ignorira činjenica da ako je Bog svuda oko nas, da je tu i njegov zločesti prijatelj, i da koliko se god netko moli, sve je u rukama te dvojice. I zato, možda sve to ipak nije Božji plan i možda su njegove ruke prilično svezane. Što je, ruku na srce, prilično očito... Moja dilema je tu. Ima li tko kakav odgovor?