The Mayhem Project

nedjelja, 30.05.2010.

Zašto psi više ne love aute?

Ima jedan izvrstan citat iz Dark Knighta, kad Heath Ledger aka Joker kaže: "Do I really look like a guy with a plan? You know what I am? I'm a dog chasing cars. I wouldn't know what to do with one if I caught it. You know, I just... do things." Taj citat najbolje opisuje ono što smo svi mi proživjeli barem jedanput u životu: voziš se tako bezbrižno cestom, slušaš novi album Black Eyed Peasa i pokušavaš naći barem jedan smislen stih na cijelom CD-u, kad ono izletava pseto i počinje naganjati auto. Okrećeš se lijevo, desno, usporavaš, pokušavaš vidjeti gdje je, dal si ga već pogazio, dal je odustao? Onda se odjednom kerče pojavi ispred auta, skače, laje, hoće doslovno pojesti i auto i tebe i sve! Moj stari bi u toj situaciji stao, otvorio prozor i zaderao se: "Ajde brate, da te baš vidim! Navali!"
Ta situacija je bila gotovo svakodnevna dok sam bio klinac. No eto, sada, takvo nešto možeš doživjeti samo ako se slučajno nađeš negdje u tropskoj prašumi gdje žive krda i krda divljih pasa. Jer izgleda da su ovi naši psi napokon odustali. Malo me , priznajem, boli to što su potpuno izgubili motivaciju. Kao da se nešto u njihovim srcima slomilo.

"Jebo mu pas mater, i to pod pas mislim na sebe, a pod mater mislim na njegovu mater!" - možda je rekao pas zvan Rex jednog toplog proljetnog dana na magistralnoj cesti Sisak - Petrinja.
"Šta, uteko?" - nadovezao se Miroslav Thompson, ljubimac jednog starijeg domoljuba.
"Woooo... Wauuuu.... Wooooaaaaaaoooo" - pokušao bi nešto reći mali terijer Snježana, kojeg je auto već jednom udario i od onda je malo sporiji....
"Ponekad pomislim da stvarno ne možemo ulovit te jebene aute? A znam, da kad bih ga napokon ulovio, da bi mu ono, gume isčupao i motor pojeo!" - nastavio bi Rex, mahnito si ližući muda.
"Alo, alo! Nemoj slučajno da te netko čuje šta pričaš! Nemoj mi tu glumiti revolucionare, znaš i sam šta se desilo sa onima koji su pokušali organizirat prosvjed preko Facebooka!" - kriknuo biThompson, inače kao i gazda mu, nesklon liberalnim tezama.
"Woooo...." - Snježana bi i dalje govorio na svom jeziku dok se zabija (da, muško je) u zid.
"Ne... Vrijeme je da prestanemo! Od kad znam za sebe, lovimo te jebene aute i nikada nismo nikoga ulovili. Osim Snježane. Ali tehnički, auto je ulovio njega. Ja više ne želim biti dio ovog sistema, rob instinkata i establišmenta. Od danas više neću trčati ni za jednim autom!" - bile bi zadnje riječi hrabrog Rexa dok odlazi u daljinu, kako bi ostvario svoj san i postao inspektor u njemačkoj seriji sumnjive kvalitete.
"Radi šta hoćeš, ali psi će uvijek biti psi...." - mahnuo bi Thompson i krenuo "voditi ljubav" sa onesvještenim Snježanom.

Ova priča možda je, a možda nije istinita. Nikad nećemo saznati. Ali činjenica je da su psi odjednom prestali loviti automobile. Možda jednog dana opet jedan odvažan čuko kaže svom frendu: "E jebeš mi kevu, al dam se kladiti da mogu uloviti onaj Golf 4 i pojesti ga!". I možda, ali samo možda, mu njegov pseći kolega kaže: "Ajde baš da vidimo..."

<< Arhiva >>