The Mayhem Project

Eto, nakon valentinova, došlo je i još jedno doba godine kad ljudi masovno rade čudnovate stvari bez nekog vidljivog razloga. Naime, korizma je vrijeme kojim mi, obični smrtnici, hrana za crve, pokušavamo biti što sličniji drugom božanskom biću, Isusu, te se odricanjem poistovječujemo sa Isusovim 40-dnevnim postom u pustinji dok čekamo slavlje za njegovo čudnovato uskrsenje. Drugim riječima, kupujemo svoje mjesto u raju lošim kopiranjem Isusa. I imamo vrlo vrlo strašno jako strašno smiješne fore kad nas netko pita čega smo se odrekli kao npr. učenja (premda smo propalice i 5 godina smo na 1. godini faksa) i seksa (premda seks gledamo samo na televiziji)... Ahhh, s godinama postaje sve bolje i bolje..
Kao prvo, Isus se odrekao hrane, dakle 40 dana nije jeo ništa. Za one koji ne znaju, hrana je prilično važna u ljudskom životu, neki stručnjaci čak idu toliko daleko da govore da je hrana, uz kisik i vodu, presudna za život, i da bi čak mogli umrijeti u nedostatku iste. I sada, kako bi se pokorno poistovjetili sa Isusom, ljudi se ne odriču npr. zraka ili vode, nego alkohola, cigareta, facebooka i sličnih stvari. Ja da sam na Isusovom mjestu, i da sam 40 dana postio u jebenoj pustinji kako bih dokazao nekakvu poantu o skromnom i pokornom životu i iskupio svoje grijehe (koje nisam ni imao), i da mi netko dođe i kaže da je on napravio sličnu stvar kao i ja i odrekao se facebooka, shvatio bih to kao očigledno i vrlo neumjesno hračkanje masnjaka iz dubine jednjaka ravno u lice. S druge strane, Crkva je dosta podlo interpretirala taj Isusov post, jer koliko god htjeli, ne možemo pobjeći od činjenice da je J.C. bio bezgrešan, uz također ne manje važnu činjenicu da je bio, hmh... božji sin! Dakle čovjek u 33 godine svog života niti jednom nije sagriješio. Kako bih to slikovito ilustrirao, poslužit ću se Isusovim poslom. On je bio stolar, radio je sa drvom i raznim alatima i statistički gledano, morao se barem jednom nabiti čekićem u prst ili tako nešto. Pošto sam 13 godina proučavao upravu taj fenomen kod bauštelaca ili zanatlija, došao sam do zaključka da je NEMOGUĆE ne opsovati barem 3 koljena nečije obitelji, barem 12 svetaca i 3 vrste životinja neposredno nakon udarca nečim teškim u prst. Isus je to uspio. U cijeloj ljudskoj povijesti osim njega to je uspjelo samo još azijskom Isusu Kristu, iliti Jackie Chanu (čak imaju i iste inicijale). Također, Isus je božji sin. Mnogi od nas misle da je to fora, al kad ti je Svevišnji tata, ipak postoji neki pritisak. I ako takav tata kaže:"Sinek, ideš u pustinju i 40 dana nećeš ništa jesti", nema prepirke. Skupiš svoje krpice i ćeraj. Opet ću pokušati ilustrirati tu situaciju na malo svjetovniji način. Zamislite da ste mladić, pljunuti Brad Pitt, i da završite u zatvoru.Doživotno. Vaš tatica tamo je crnac od 6 metara koji vam kaže:"Ako 40 dana ne budeš jeo, biti ćemo najbolji pajdaši, neće te do kraja života nitko smjeti ni pipnuti i do kraja života ćeš živjeti ljepše nego na slobodi. S druge strane, ako ne izdržiš, svakodnevno jebanje u čajni kolačić sa mojom 37-milimetarskom haubicom (slika niže) će ti biti godišnji odmor s obzirom na sve ostalo šta ću ti raditi", šta bi vi učinili?



Mislim da je odgovor očit.
Treća stvar oko tog posta je da je Isus SUDBINOM već predodređen za to da umre na križu kako bi odkupio naše grijehe. Sudbina funkcionira tako da je već "zapisano" šta i kako će se dogoditi, te se to ne može promijeniti. Bilo bi prilično zeznuto da veliki božji projekt spasenja čovječanstva kiksa jer je Isus uzeo griz kruha kad nije smio.
I kad se uzme u obzir da ste toliko bezgrešni, i da vam je tata Bog glavom i bradom, te da vam je sudbina umrijeti na križu kako bi spasili sve ljude, da li će vas stvarno neki tamo sotona uspjeti nagovoriti da prekinete post? I don't think so... Zato, kad malo bolje pogledamo, čovjeku koji je pretvarao vodu u vino i vraćao vid slijepcima, postiti 40 dana i nije bio neki veliki problem.
No maknimo na stranu Bibliju i šta sve ljudi vjeruju i šta sve slijede. Stvar je u tome da je to doba kad moramo zaviriti u sebe, dobro pročačkati i donjeti neke odluke koje će nam poboljšati život. Moramo dovesti sami sebe u iskušenje, vidjeti koliko nam je karakter stvarno jak. I nakon tih 40 dana nastaviti po starom. I za to nam treba točno određeno vrijeme godine, ekumenski određeno. A da ne govorim o tome da se ne dobivaju nikakvi darovi! I'll pass....