Hello :)

Za početak, kupila sam lak koji je super! Bezbojan, taman sjaja (ne svijetli kao lud) i bez smrada. Jest da je 20kn skuplji od laka za čamce, ali je super! Napokon! I ne suši se sto godina, nego cca 3 sata. Barem ga ja toliko pustim prije novog sloja. A lak za čamce - minimalno 24h traje sušenje, smrad je užasan i s vremenom požuti, tako mi kažu. Tako da Acqualux = win win!

Dakle, završila sam onu kutiju koja je bila rađena za dvogodišnju djevojčicu. Naravno da sam se odlučila za slatkasti motiv i popratila ga cifranjem na sve strane.

Ovo je moja prva kutijica s 'nogicama'. Naime, od ispod su 4 polu bisera koji kutijicu drže u zraku, tako da ona nije skroz na podlozi kud je odložite. Mogu reći da mi je to super ideja i da bi sve moje kutije mogle dobiti noge! :) Zgodno je, ali ono što je bitnije, praktično je. Manje su šanse da se kutija pohaba, iako je zaštićena lakom i sve. Ipak, struganjem po površini, mogla bi se oštetiti tako da je ovo što je u zraku, zapravo super stvar. Da ne duljim više, evo kutijice :) E i da, ovom prilikom Vam se moram pohvaliti, naučila sam napraviti kolaž slika i to izvan painta!



Osim ove kutijice, napravila sam još jednu (bez nogica, kasno sam se sjetila), istih dimenzija (a to su ako se pitate: duljina=16 cm, širina=16cm, visina=8cm).
Motiv je naravno poseban, a sama kutija je mogu reći više manje jednostavna. Primijetila sam da nisam napravila nijednu zelenkastu kutiju, pa mi je ovaj motiv super došao za ovu kombinaciju. To se na slikama nažalost ne vidi, ali ovaj zeleni dio ima po sebi onako decentne zelene šljokice, nenapadne, ali šarmantne. Riječ je o kutiji na Zvončicu :) Mislim da ćete pogoditi otkud mi ova salveta!



Mamina tacna čeka lakiranje i nisam je poslikala, još. Tako da je nedovršena i slika će biti u sljedećem postu. Osim mamine tacne, radim još i na jednoj svadbenoj kutiji većih dimenzija koja je za mene jedan kompleksan projekt jer koristim 3d šablonu (prvi put ikad, nisam čak ni probala na nekoj dasci za vježbu). Trenutno mi se suši kit za drvo kojim sam ispunila 3d šablonu, i iskreno, strah me da će se kad se posuši - sve to razmrviti. Ipak se nadam da se to neće dogoditi, jer sam slijedila upute jedne iskusne gospođe, pa se tješim da ako se njoj to nije dogodilo, neće valjda ni meni. Kad se to posuši, kutiju je potrebno prefarbati (kit za drvo išao je direkt na drvo, u ovom slučaju mdf od kojeg je kutija) i urediti. Poklopac je skoro gotov, trebam ga prelakirati i kasnije dodati još neke 3d elemente (ružice i tome slično).

Još uvijek željno iščekujem svoj super skalpel s ebay-a. Nikako da stigne...

Ako majka bude dobre volje, možda se uskoro odvažim na neki adventni svjećnjak i koji sat... Ako ne, eh

P.S. Javila mi se gospođa iz BiH koja je osvojila kutijicu na nagradnoj igri na fb i kaže da je stigla i da je zadovoljna i poželjela mi je sreću u budućem radu. :) Trenutno je u tijeku nova nagradna igra (ako imate fb, u boxu sa strane je link pa se uključite ako želite) koja je pokrenuta povodom brojke od 200 fanova. Danas ujutro kad sam se probudila i obavila svoje jutarnje rituale, te se ulogirala na svoju fb stranicu, otkrila sam da imam ni manje ni više 300 fanova i to mi je bilo čudo svecko!
Kutija koja je nagrada u nagradnoj igri je ova niže iz starijih postova, lila. Najprije je bila rezervirana, pa odrezervirana i tako je završila na nagradnoj igri.



Eto, to je sve ovaj put!
Pozdrav i čitamo se u sljedećem postu!

Jedan dan prošli tjedan, na vrata mi je pozvonio gospodin poštar. Kad sam mu otvorila, pružio mi je veliku omotnicu na moje ime. Kad sam ušla u kuću, sjela sam na kauč i mama je bila u blizini, pa je i ona u znatiželji sjela na kauč kraj mene. Pogledala sam tko mi šalje paket i znala sam što očekivati. Ili sam to barem mislila. Kad sam otvorila paket, u njemu sam našla prozirne folije (i to baš onakve kakve trebam!) i puuuuno salveta. S obzirom da se sve to u transportu zbućkalo, krenula sam slagati salvete. Nisam se mogla načuditi kakvih divnih motiva ima i kako je draga ženica koja mi je sve to poslala.

Evo, sadržaj paketića je ovdje.



E i da, pogledajte moju super posteljinu na ovčice. :D

Mama se isto nije mogla načuditi, kao ni ostatak obitelji. Čak sam čula da sam očito nekad u životu bila dobra kad sam ovako nešto zaslužila. A ja kažem, ma kakvo zaslužila! Žena me ni ne pozna, sigurno je po prirodi neka zbilja dobra duša. Ili sam joj iz nekog razloga simpatična. Kaže mama, možda žena misli da imaš potencijala, možda je i njoj netko na takav način pomogao...
Uglavnom, svi smo ostali ugodno iznenađeni ovom gestom i moram reći da sam taj dan bila neopisivo sretna i ponovo motivirana i ohrabrena za sve svoje buduće dekupaž i slične pothvate!

Nedavno sam čula od jedne prijateljice da sam ja kao njezin dobri duh iz lampe. Mislim da ženu koja mi je poslala ovaj paket, u trenutku kad mi je ponestalo materijala i inspiracije, kao i poticaja, slobodno mogu nazvati svojim dobrim duhom iz lampe. Sve riječi ne mogu iskazati zahvalnost koju sam osjetila tog dana i koja me još uvijek prati, kao ni to da mi je dobro djelo poput ovoga vratilo vjeru da još ima dobrih ljudi.

Zvonka, od srca ti hvala!

Iako sam nekoliko dana bila u deliriju radi spomenute pošiljke, bila sam i na strašnim mukama. Strašne muke odnose se na to da sam napokon dobila inspiraciju, pa i salvete, ali nisam imala kutije. I tako sam takoreći potratila nekoliko dana u iščekivanju zakašnjelih isplata i sl.

Ali, onda sam uspjela kupiti lak koji ne bi smio biti smrdljiv ni agresivan, i nekoliko kutija i sad je radno radno i samo radno! Jučer sam radila na jednoj kutiji 4 sata. I još nije gotova. Ponekad se stvarno jako potrudim. Uostalom, imam jednu manu što se toga tiče. Ili vrlinu, nisam sigurna. U sve što radim, ulažem 150% od sebe. Kasnije sam sva umorna i iscrpljena i kičmobolna, ali neka, onaj unutarnji mir koji me preplavi vrijedi svega toga.

Jučer sam bila na krstitkama i vjenčanju. S obzirom da sam za vjenčanje saznala tek kad smo dragi i ja već stigli na mjesto događaja, jer me moja kumica nije htjela opterećivati -.-' (pametnjakovićka!), odlučila sam za krstitke (za koje sam znala), napraviti tortu od pelena. Dvoumila sam se što pokloniti bebici od 5 mjeseci... Nakit? To će joj sigurno pokloniti djedovi i bake i kumovi. Nije moj red da joj takvo što poklonim. Nešto za obući? Hm... Djeca strašno brzo rastu pa će to možda stići obući samo jednom... Kutiju? Već je dobila kutiju od mene... Ma pelene uvijek trebaju!

Nikad prije nisam pokušala napraviti tortu od pelena, pa me taj projekt veselio od samog početka. Volim nove projekte. Raduju me. :)

Uglavnom, prvo je na red došao šoping. I evo spremnog materijala.



Zatim sam uz maminu pomoć, pelene narolala i pričvrstila gumicama.



Sad slijedi najzabavniji dio. Ukrašavanje. Satenske trakice, ružice od umjetnog cvijeća - s cirkonima i mašnice od satena. Pištolj za vruće ljepljenje u ruke i krenimo. Evo rezultata. Iz jednog kuta:



Iz drugog kuta:



I na kraju, zamatanje. Torta je bila dosta velika na kraju. Celofan (ajme kako sam se namučila da nađem celofan! U cijelom gradu nigdje celofana... Na kraju ga nađem u svom malom dućanu, na happy birthday slova, ali nema veze, jedini je...) Zamatanje je prošlo vrlo nespretno s obzirom na veličinu torte, ali trebalo ju je nekako osigurati da se ne raspadne, iako je zapravo dosta čvrsto to sve zajedno.

Evo, zamotana.



Unutar torte su i 'iznenađenja'. Na prvom katu i drugom katu u sredini su baby kupka i baby šampon. Kupila sam još i baby ulje za treći kat, ali nije stalo radi veličine bočica.

Što kažete, kako vam se sviđa ovakav poklon za krstitke?

Reakcije su mogu vam reći bile vrlo zamiljive :D

Osim torte od pelena, radim i na jednoj tacni koju radim mami. Bit će bijela na suncokrete i pčelice i napisat ću joj gore 'Odmori se, zaslužila si!'. Moja je mamica marljiva ko pčelica. Zato sam odabrala te motive i taj natpis. Stvarno je zaslužila. To vam je jedna zbilja izuzetna žena kojoj se puno puta divim. Iako često zapadnemo u razne konflikte, ipak je volim i ona voli mene. Nadam se da joj to dovoljno pokazujem i da nisam nezahvalna na svemu što napravi za mene.

U sljedećem postu, tacna za mamu i barem ova kutija od jučer :)
Sve vas volim i pozdravljam i uživajte u ovoj divnoj jeseni!

Pomirila sam se s tim da mi Alisa nije suđena. Isto tako ni Khaleesi iz Igri prijestolja... Ili bilo što printano. Ali nema veze. Na kratko odustajem od pokušaja printanja jer me boli ruka od šmirglanja. xD

Vratila sam se salvetama i napravila ove kutijice (stvarno moram otići po lak jer ništa ne uspjevam dovršiti; zato nemaju kopče).

Jednu lila



Jednu plavu



I jednu romantičnu



Napravila sam i jednu dječju, za curice, koja je čak dovršena zadnjim kapima starog mirišljavog laka



Osim navedenog, odvažila sam se napraviti i jednu tacnu/poslužavnik/pladanj (također još neprelakirano)



Središnji motiv s poslužavnika



Mogu vam s ponosom reći da sam ovih dana uspjela prodati (još nisu bile ni gotove, a već su bile spažene i rezervirane) i ovu lila i plavu i još onu od prije, crno bijelu na leptiriće, s ogledalcem, ako je se sjećate. To vam je ono kad mama ili sestra ili susjeda ulete u kuću, a ja usred posla, a one već znaju kome bi poklonile kutijice... Osim toga, dobila sam i jednu narudžbu za rođendan jednoj curici koja ima čini mi se 2 godine sad. S tim projektom još nisam počela, ali već znam što ću. Dobila sam i nagovještaj narudžbe od susjede, za svatove u koje ide u prosincu. Tako da posla ima :D A to me opušta jer dok sam bizi, onda ne šizim :)

Sve vas lijepo pozdravljam i zahvaljujem vam svima na riječima potpore, puno mi to znači, zapravo i više nego što možete zamisliti!

Hello.

Još nisam prelakirala kutijice i stavila kopčice (čekam da kupim nesmrdljivi lak), pa evo slika bez kopčica i završnog sjaja... Zamislite ih sjajne s kopčicama.

Jedna bijela na ružice, po narudžbi za jednu gospođu. Gospođa je željela da bude bijela na ove ružice, a ja sam naravno radila po svojemu i nacifrala je zlatnom konturom. Super slušam mušterije. Sad će možda gospođa reći da je prekičasto i da ne želi kutijicu, ali baš me briga, ovako je ljepša, a onako je bila dosadna i izgledala mi je sterilno.


Odozgo



S jedne strane



S druge strane



Od iza



Iznutra (ispod poklopca)



Iznutra (donji dio)



Od ispod



Jedna tirkizno plava, na maćuhice (tu je bilo šiz šiz na pruge)



Odozgo



Od iza



S jedne strane



S druge strane



Od ispod



Iznutra (ispod poklopca)



Iznutra (donji dio)




I jedna s istim motivima konja kao ona starinska, samo ovaj put na tamnoj podlozi. Dekupaž na tamnoj podlozi je pravi izazov. (Ove 'flekice' oko motiva su od ljepila, kad prelakiram, neće se vidjeti).



Odozgo (ovo da veći konj malome da pusu u čelo je 100% namjerno)



Prednja strana



S jedne strane



S druge strane



Od iza



Od ispod



Iznutra je neuredno potapkana različitim nijansama smeđe, svjetlim i tamnim – nothing to see here.

Vjerojatno ste skužili da smo si ja i zlatna kontura sad najbolje frendice.
Primjećujem da je zlatna kontura divna stvar, ali sam čini mi se i sklona pretjerivanju... Što vi kažete, taman ili too much?

Sospeso još čeka na red, iako imam neki loš predosjećaj. Možda zato još uvijek i čeka.

Sad ono bitno. Kupila sam boju za printer i tanki papir i pokušala kako sam i planirala. NIJE SE IZGUŽVALO U PRINTERU! Malo je zatrokiralo, ali onda sam samo povukla papir i stavila ga ponovo.
Dvoumila sam se na koju stranu papira printati, na glatku ili hrapavu. Na kraju sam printala na hrapavu i dobro da jesam jer se boja razmazuje – na glatkoj strani jako, na hrapavoj nešto manje.

Evo, zaljepljen klobučni papir na a4 zeleni papir (imam a4 samo u boji što mi je ostalo od faksa) – nakon printanja.



Izrezani motivi



Motivi su spremni za ljepljenje.



Peglom sam 'fiksirala motiv', ili sam barem mislila da sam to učinila, no kasnije, u kontaktu s ljepilom, boja se počela musati :( Sljedeći put trebam probati onaj trik s lakom u spreju ili lakom za kosu. Možda se onda neće musati boja. No... Zašto bi sve išlo po planu kad ne mora?

Pogledajte kakve vodene pijane oči ima Alisa radi toga...



Nisam papir namakala u vodu. Ali sam radila drugačije nego sa salvetom. Inače salvetu mažem ljepilom samo odozgo, a motiv s ovog papira sam ljepila na način da sam prvo namazala podlogu ljepilom pa stavila motiv i na kraju prešla ljepilom motiv odozgo. Imam problema s mjehurićima zraka. Ne nabora se kao salveta, nego skoče mali balončići koje ja uporno stišćem van, ali ništa. Odlučila sam ih ignorirati.

Ovako je izgledalo kad sam zaljepila motive na bijelu podlogu. I ja si isto zadam posla, od svih kutija, ja uzmem onu cilindričnu na kojoj mi je teže raditi nego na pravokutnoj.



Eh, trebala sam ovako ostaviti. Ali ne, kaj bi to meni bilo dost!
Pa sam dodala citate iz knjige (boja se razmazivala ubitačno, ali mislila sam kako to na neki način daje zgodan vintage štih). NOT! Kasnije sam pokušala patinirati rubove kutijice, sjenilom za oči. Inače hobistice to rade porporina prahom, ali efekt je više manje isti, pa sam u nedostatku porporine posegnula za sjenilom. Krive boje, naravno. Ali kad sam ga već nanijela, bilo je kasno.

Bilo bi dobro da sam se tu opametila i prestala komplicirati, ali ništa od toga. Moj novi 2k lak za raspucavanje je došao na repertoar. I dobro, otvorim ja prvu fazu, lijepo ja to sve namažem i čekam da se posuši, da postane prozirno, jer je kad se namaže bijelo.

Ok, posuši se i sad ide druga faza. Namažem ja i drugu fazu, sušim fenom radi nestrpljivosti i op, vidi vidi – pukotine. Ali ne bilo kakve pukotine. Nego pukotine koje bi trebalo gledati kroz mikroskop da bi bile vidljive. E sad, novi problem. Kako ih naglasiti? Pa naravno, sjenilom za oči. Opet one iste krive boje. I tako ja to tufkam i prelazim kistićem kojim se inače šminkam (u iznimno rijetkim prilikama).

I ovo je krajnji rezultat poklopca iliti gornjeg dijela moje kutije. Smijete reći kakav vam je, meni je gadan. I užasan. I najgori. I bleh. Da sam ga barem ostavila bijelog. Što mi je bilo, što me spopalo?!

Ne obazirite se na blic, tu sam već bila sva jadna i živčana i tužna što sve ide krivo...













Obratite pažnju, MOŽDA zamjetite pukotine, ali samo ako jaaaaaako pažljivo promotrite fotke.







Mah, na kraju ću se uhvatiti šmirglanja i trus tras dok sve ne ode dolje. Možda ojačam mišiće na rukama. Alisa mi se uopće ne sviđa i mislim da ću je raditi ponovo, na drugoj kutiji. A ovo ću maknuti čim dalje od sebe da ne gledam tu gadost.

Ono što me mučilo u vezi rubova papira, da se neće lijepo stapati s podlogom je ispalo neopravdani strah. Rubovi su vidljivi samo kod natpisa, a kod motiva se to lijepo stopilo.

Onda sam pošizila i pustila Alisu kvragu i otišla u kuhinju gdje sam ispekla 3 puna velika protvana klipića sa šunkom za svoje doma. To me smirilo. Evo ih ovdje.



Imala sam malog pomagača koji mi je dodavao klipiće s daske, a ja sam ih slagala u protvan. I on mi je pomogao da se smirim i razveselio me. Upoznajte ga.



Uglavnom, što da vam kažem. Hobi = FAIL sve skupa. :(

I jesam, jadna sam i obeshrabrena. Ali sam svjesna toga da sam početnik i da ne mogu odjednom savladati tehnike za koje ljudima inače trebaju godine. I znam da sam si sama kriva jer sam uzela prevelik zalogaj odjednom. Ali ipak, bila bih sretnija da je uspjelo kako treba...

Moja prva nagradna igra na facebooku prošla je odlično. :) U samo nekoliko dana, skupila sam skoro 200 fanova, što me iznenadilo jer na stranici imam svega desetak kutijica. U igri je sudjelovalo (i poštivalo pravila) 99 ljudi. Taj me broj stvarno iznenadio i nisam očekivala tako veliki odaziv! Kutijice koje su se mogle osvojiti bile su ove:



Osvojena je kutija na jagodice koja ovih dana putuje u Bosnu i Hercegovinu u ruke pobjednice. :)

Primijetila sam da naše hrvatske kreativke često u nagradnoj igri naglase da ona vrijedi samo za područje Hrvatske. Međutim, ja se nisam željela ograničiti pa nisam navela tu napomenu. Znam da će poštarina vjerojatno biti nešto viša, nego kad bih slala unutar Hrvatske, no nema veze. Meni je na primjer bilo žao kad sam željela sudjelovati u nagradnoj igri jedne gospođe iz Srbije, a ona je navela da nagradna igra vrijedi samo za područje Srbije. Tako da sam htjela izbjeći da ljudima bude žao ako nisu odavde i uspjela sam u tome.

Naručila sam si super skalpel. Treba doći krajem mjeseca, jer je naručen s ebay-a, a taj proces traje. Osim skalpela, naručila sam još neke ukrase, ali to je tajna. ;) Skalpel bi trebao služiti izradi šablone. Probala sam običnim skalpelom i bolje da ne znate kako je to završilo. Moram biti pažljivija inače bi moglo biti krvi. :/ A i živce sam počela gubiti jer sam naravno, odabrala super zavijutkastu šablonu, a to običnim skalpelom jednostavno NE IDE. Veseli me to što sam na internetu pogledala puno tutoriala za izradu šablone i mnogi koriste baš takav nožić kakav je na putu k meni. :)

Preko ovog produženog vikenda radila sam kutijice, napravila sam ih tri. Slike će usljediti kad ih prelakiram i zašarafim kopčice.
Kutijice mi nisu baš išle po planu i mislim da ću odustati od crtanja prugica po njima! Ja lijepo uredno zalijepim traku, i sve nešto nježno ja to, a onda kad je odlijepim, opaca, pa vidi ti to, otišlo mi je ispod i opet ispočetka! Tako da sam malo pošizila i neko vrijeme neću pribjegavati prugicama. Ljuta sam na prugice. I na sebe. I na traku. I na sve. xD

Uglavnom, ovih dana se možda okušam u sospeso transparente tehnici. O tome što je to i kako se radi, pročitajte ovdje.
Stavit ću slike pokušaja na blog.

Još jedna nova stvar, ovaj tjedan odvažit ću se na decoupage koji se ne radi sa salvetom. Još nisam dekupažirala ništa osim salvete, pa osjećam laganu nervozu u vezi toga... Moram kupiti boju za printer i poseban papir, iliti papir za zamatanje, tako mi kažu ženice po forumima. Namjeravam zalijepiti taj papir na obični a4 papir selotejpom ili pik trakom i na njega isprintati motiv koji namjeravam kasnije dekupažirati. Strahujem od gužvanja svega navedenog u unutrašnjosti printera, ali se nadam da se to ipak neće dogoditi. Moj drugi strah odnosi se na razlijevanje boje, s obzirom da imam ink jet printer, a ne laserski. Kažu žene trebaš kad se motiv isprinta, taj papir staviti između dva komada papira za pečenje i prepeglati da se boja zapeče (to joj inače napravi laserski printer - zapeče je). Još bi navodno bilo dobro i posprejati motiv akrilnim lakom u spreju (a možda bi moglo lakom za kosu?) da bude stvarno fiksirano. Dio koji me zbunjuje, s obzirom da sam vam ja tek mjesec dana stara dekupažistica, je onaj kad se taj papir namače u vodu da omekša. Neke žene taj papir (neki koriste rižin, neki klobučni papir) namaču u vodi (i ne skida im se boja!) i kasnije ga potapkaju papirnatim ručnikom pa kad se malo posuši, dekupažiraju ga baš kao i salvetu. Sad nisam sigurna što trebam napraviti. Peglati motiv i zatim ga namočiti? Pomozite dekupažistice!

Još me jedna stvar muči. A to je da mi se nekako čini, iako nisam probala, da mi rubovi motiva na papiru neće onako lijepo sjedati na podlogu kao rubovi motiva sa salvete... A zaista bih htjela da se lijepo stopi i da ne izgleda kao naljepnica. :/

Da si još malo bolje zakompliciram život i da još malo bolje pošizim, okušat ću se i u radu s dvokomponentnim lakom za raspucavanje - što bi mogla biti apsolutna katastrofa s obzirom da nisam savladala ni jednokomponentni crackle. Ali ajde, dobila sam ga, pa zašto ne probati. Naći ću neku dasku za isprobavanje. To će biti ludo i nezaboravno.

Ne mogu si pomoći, strašno sam nadobudna i odmah bih probala sve, baš sve! Užasna sam po tom pitanju. Ne pitajte otkud mi pare, doma cendram tako dugo dok majka ne popusti. Ona kaže, ajde barem nešto da radiš kad već ne pereš suđe. :D

Nestrpljivost mi je mana, i to me u ovom 'sportu' dobrano košta. Već sam nekoliko radova skoro upropastila jer sam išla pipkati je li se nešto posušilo. :/ Ali, radim na tome! Pomirila sam se s tim da za jedan decoupage artikl treba minimalno cijeli dan da on bude stvarno gotov.

Kako mi je u prošlom postu komentirano da mi se nokti slažu s mojim uradcima, pozivam se na nestrpljivost i opravdavam svoje zafarbane nokte na taj način. xD Artikl se još ni ne posuši, ja još ni ne operem ruke kako treba, a već uzimam fotić i okidam i ... ah, joj. Ma, naučit ću. Ali kad ja ne znam polako. Ja ništa polako ne mogu raditi. Takva sam. Znam da mi to nije dobro, ali tu može pomoći samo praksa.

Eh, čujemo se uskoro kad očekujte slike mojih (ne)uspjeha!

Na početku, hvala svima koji su pohvalili moj stolčić i stalčić :) Baš ste divni, odmah sam se ohrabrila za nove pothvate :)))

Čitam ja po internetu, gledam kakve sve divote ljudi rade diljem svijeta, naiđem čak i na muškarce sklone decoupage-u i tako. Posebno me se dojmilo posuđe koje je obrađeno ovom tehnikom. Od staklenih tanjura, vaza, zdjela i svega i svačega, pa do keramike, setova za kavu i slično.

Dobila sam jedan stakleni tanjur koji je bio običan, proziran, bezvezan. I nisam ga nikad koristila. Samo je stajao i skupljao prašinu sve do trenutka kad mi je sinulo da ga imam i da nemam što izgubiti ako se okušam u radu na staklu.

Pribor je pripremljen, pa krenimo!



Nisam slikala sve faze jer me kreativni zanos preuzeo i samo je išlo sve dok nisam završila. Najprije sam zaljepila motiv sa salvete (na slici je ispod tanjura). Motiv sam zaljepila naopačke, odnosno da bude lijepo vidljiv s prave strane tanjura. To se inače zove obrnuti decoupage. Pričekala sam da se ljepilo posuši.
Nakon toga, motiv sam prefarbala bijelom akrilnom bojom i pričekala da se boja posuši.
Zatim sam još jednom prešla motiv bijelom akrilnom bojom i ponovo čekala sušenje. Sad je stigao red da tanjur obojim tamnom bojom kakvu pozadinu sam željela i izbor je pao na zelenu. Motiv se sad izvrsno vidi radi ona dva sloja bijele boje. Kad se sve posušilo, uzela sam rašpicu i napravila male strugotine da dobijem nešto slično efektu raspucalosti. Imam crackle lak doma, ali još se nismo sprijateljili. Kad sam dobila pukotinice, sve sam prefarbala starim prozirno šljokičavim lakom za nokte. Potrošila sam cijeli lakić, ali ionako ga nisam koristila. Kad se to posušilo, tanjurić sam lakirala akrilnim lakom u tri navrata, a razmišljam o još jednom sloju da budem sigurna da je zaista zaštićen i da se može prati i upotrebljavati.

Ovako izgleda gotov tanjurić.



Što kažete? Ja mislim da je moj prvi rad na staklu prošao uspješno. :) Nije savršen, ali je za prvi put stvarno dobro ispalo.

Drugi projekt je bila limenka od graha. U petak smo jeli ribu i grah salatu, pa mi je mama oprala limenku, skinula papirnati dio i posušila je. Zatim mi ju je svečano predala u ruke na milost i nemilost. Odlučila sam limenku pretvoriti u teglu za cvijeće.
Dvaput sam bijelom akrilnom bojom prefarbala limenku, a zatim sam naljepila salvetu na ciklame gore. Kad se sve posušilo, prelakirala sam akrilnim lakom, no nanijet ću i sloj, ako ne i dva, laka za čamce jer mi se čini da on jače štiti predmete izložene vlazi, a ovaj će biti takav. Problem s lakom za čamce je smrad. Užasan je. Napravila sam grešku i neke kutijice sam prelakirala u svrhu zaštite i sjaja - lakom za čamce. I sad su smrdljive :( Već su nekoliko dana na provjetravanju, ali smrad ne jenjava. Najgori dio je to što su kutijice u nagradnoj igri lakirane tim lakom. I to me uvijek rastuži kad se sjetim. Evo suze mi poteku i dođe mi da ukinem nagradnu igru :((( Još uvijek se nadam da će se to uspjeti provjetriti...

Uglavnom, čiribu čiriba, limenka od graha je sad teglica!



Osim ova dva projektića, naravno da sam radila i kutijice. Napravila sam ih tri i sve su drukčije.

Ova prva je mala, crno bijela na leptiriće, i unutra ima ogledalce kad se otvori.



Sa strane



Od iza (ovo bijelo je odbljesak od blica, radi laka)



Od ispod (tu sam malo zbrljala motiv jer nisam dovoljno dugo čekala s lakiranjem)



Iznutra (ogledalce na unutarnjoj strani poklopca)



Druga kutijica je ručno oslikana, svemirska galaxy kutijica, koja također ima ogledalce kad se otvori.



Od ispod (malo je čudan odbljesak, ljepša je uživo)



Iznutra



I treća kutijica, starinska shabby kutija na konje.



Od iza



Iznutra



To je to od mene u ovom postu. Slobodno mi u komentarima napišete kako vam se sviđaju ili ne sviđaju moji radovi, savjeti, kritike, pohvale, sugestije - sve prihvaćam :)

P.S. Mislim da moram prestati biti perfekcionist i kritična prema svom radu. Ali teško je kad uvijek kad nešto radim, želim da ispadne najbolje moguće...

P.P.S. Ručna izrada šablone je odgođena. U knjižarama ne prodaju grafo folije po komadu, ali doskočit ću ja i tome. Ni skalpel još nisam kupila. Ali, sve u svoje vrijeme ;)