Najprije, zahvaljujem svima koji su lajkali moju stranicu s ukrasnim kutijama na fejsu, bili oni blogeri ili ne :) Prošli smo 50 fanova i to me raduje pa će sutra krenuti nagradna igra :)

Zatim, evo što sam radila protekli tjedan, iako to naravno nije sve, ali mi je oduzelo većinu vremena.

Uzela sam ovaj otprilike 20 godina star stolac i bio je tako ružan da sam dolazila na ideju da ga bacim u vatru i ispečem kestene, ali na kraju sam se predomislila i pokušala napraviti makeover, tj. spasiti što se spasiti da.

Ovo je slika stolca kako on izgleda prije bilo kakve intervencije. Noge su mu užasne. Pune su rupica i skroz su uništene odozdo. Stolac je klimav, a šarafi su valjda još stariji od samog stolca i nemoguće ih je bilo uopće maknuti, a kamoli staviti nove, ili barem učvrstiti ove stare. Nepomični su u potpunosti, kao da su zaljepljeni, što možda čak i jest slučaj ako je u utore ušao lak kojim je nekad daaaaaavno lakiran. Znam da je lakiran jer je od ispod, na dijelu koji nije toliko izložen svim utjecajima, bilo tragova laka. Uglavnom, evo te starudije.



Pa krenimo. Početak je najteži. Primiti se posla ili ne, pitanje je sad... Primiti se, da! Najprije, šmirglanje, brušenje ili kako god hoćete, da se dobije glatka drvena površina i da se skine stara boja i lak, te dođe do 'zdravog' drveta, lako obradivog. Evo me nakon šmirglanja i već se vidi razlika.



Zatim, farbanje. Velika dilema koju boju upotrijebiti, raditi kombinaciju boja ili ne, što točno želim napraviti, želim li kasnije shabby iliti pohabani efekt... Odluka je pala na tamno ljubičastu i bijelu kombinaciju. Noge i 'unutrašnjost', odnosno stolac od ispod, ofarbala sam ljubičastom, a gornji dio bijelom bojom. Evo me nakon farbanja. I bio bi lijep da sam ga ovako i ostavila.



Ali, nisam imala mira pa sam nakon farbanja odlučila stolac i dekupažirati. Opet muka oko izbora motiva... Odluka je pala na ljubičaste ruže. Pa sam uzela škare, izrezala motive, zaljepila ih na stolac i mislila – o vidi me, više nisam starudija, sad sam baš zgodan stolčić, šteta je sjediti na meni koliko sam divan! :D
Evo me s motivima.



Nakon svega, naravno ide proziran zaštitni lak. Koristila sam lak za čamce, koji mi se čini super i prelakirala stolac. Sad sjaji kao kakav novi namještaj. Pročitala sam na internetu da lak za čamce s vremenom požuti ako je podloga bijela i došlo mi je da plačem. Ali nisam. Još se nekako nadam da se to neće dogoditi. Ali ako se i dogodi, stolac će još uvijek biti ljepši nego prije.

Ono što mi se dogodilo u procesu sušenja laka jest jedno malo sranje. Bio je vjetrovit dan i u nadi da će se brže sušiti lak (a bez puno razmišljanja), stolac sam ostavila vani, gdje sam ga i farbala i sve. Uglavnom, dođem ja u kontrolu nakon sat vremena i vidim, jedno tri, četiri leteća mrava kako se utapaju u laku na bijeloj površini. Kosa mi se digla na glavi. Dvojicu sam spasila. Pokušavala sam spasiti i ostale, ali duboko su zagrezli. Pa sam ih u pokušaju spašavanja lijepo raskomadala po stolcu i sad imam mrtve bube na stolcu. Čim sam ih više htjela maknuti dok je lak još bio mokar, tim je gora situacija bivala. Pa sam pošizila i sve ostavila kako jest. Sad imam neke čudne crne točke kraj motiva ruža, na suhom stolcu. Ali baš me briga.

Uglavnom, sad je stolac sjajan i šepuri se dvorištem i pokazuje susjedima. Na njemu nitko ne sjedi i na njega se ništa ne odlaže. Svi mu se samo divimo. Nitko ne komentira mrtvace. Za sad.

Osim stolca, preuredila sam još nešto. Stolac mi nije bio dosta, pa sam se uputila u ogromnu garažu koja je prepuna svačega, samo nema auta, pa sam tamo tražila inspiraciju i našla sam je. Našla sam ovaj stalak za teglice. Sjećam se da je u originalu služio keramičkim posudama za sol, šećer, bla bla. Uglavnom, mi smo uspjeli razbiti sve posude, osim jedne u kojoj je šećer. Pa nam stalak više nije trebao i šutnuli smo ga u garažu kud i sve ostalo što nam ne treba. I dobro da je tako, jer gdje bih inače pronalazila inspiraciju u ovakvim vremenima kakva su sad. :)
Evo ga.



Nisam znala što s njim, pa sam se najprije uhvatila šmirglanja. To je bio prilično mukotrpan posao s obzirom na malo zeznutiji oblik stalka, vitice i slično. Ali uspjela sam. Razlika u izgledu nije bila velika kao kod stolca, ali je šmirglanje definitivno bilo potrebno da skinem stari lak s predmeta i pripremim ga za farbanje. Ofarbala sam ga u bijelo i namjerila se na shabby pohabani izgled, pa nisam pazila kako bojim, već sam tapkala kud sam stigla, u svim smjerovima i svakako.
Evo me ofarbanog.



Za vrijeme sušenja boje, čeprkala sam po svojoj hrpi salveta u potrazi za pravim motivima i na kraju sam se odlučila za roza ružice. Pa sam dekupažirala stalkić. Zatim sam u mahnitom naletu volje i zaboravnosti da poslikam zasebno ovu fazu, uhvatila šmirgl papir i izbrusila rubove i još neka mjesta, da dobijem shabby efekt. Na kraju sam dobila ovo.



Ja osobno nisam prezadovoljna jer sam malo previše pravilno izbrusila neke dijelove, ali ipak, ovo je moj prvi shabby artikl, tako da ću si progledati kroz prste. Moja majka kaže da izgleda stvarno staro, čak kao da je od njene bake. To mi je već dovoljan kompliment. :) Nisam još prelakirala stalak jer imam samo sjajni lak, a ovakve starinske predmete bolje je lakirati mat lakom, da i dalje izgledaju staro.

Osim ova dva makeovera, u kojima sam neizmjerno uživala, napravila sam još neke kutije koje su još na sušenju pa ih nisam stigla poslikati. Njih ćete vidjeti u sljedećem postu.

Uskoro se otpremam na jedan ludi pothvat, a to je samostalna izrada šablone. To bi moglo biti ili krajnje uspješno, ili krajnje neuspješno. Stvar je u tome da su šablone besramno skupe gdje god na njih naletim, a ja sam oduvijek bila sklona DIY projektima, pa ću tako i to pokušati. Javit ću vam ishod! :)

Nadam se da vam se sviđaju moji makeoveri i da se čitamo u budućnosti :*

P.S. Imam pitanje za vas. Gledam radove od mnogih žena diljem Lijepe naše, ali i svijeta, u decoupage tehnici. I neki su stvarno skupi. Mislim, sad već znam tko gdje kupuje i što, prepoznajem kutije, boje, šablone... Sve. I znam koliko je koja osoba uložila u to što prodaje. I neke mi se cijene čine stvarno pretjerane, a neki radovi stvarno šlampavi - npr. ima žena koje rade kutije, ali im ne maknu kopče, nego budu skroz zafarbane i to izgleda baš neuredno, barem meni... Uopće ne znam što da mislim. Pitanje je, koliko biste vi osobno bili spremni dati novaca za neku kutiju obrađenu decoupagom, ili poslužavnik, ili bilo što? Zanimaju me realna razmišljanja...

U mojoj maloj tvornici kutija, protekli vikend nastalo je ovo.











Bit će uskoro jedna nagradna igra u kojoj možete osvojiti kutiju, ako imate fb account.

Sve moje kutijice možete pogledati ovdje (i igrati nagradnu igru).

Za one koji nemaju fb, a također bi željeli osvojiti neku od kutijica, napravit ću s vremena na vrijeme nagradnu igru i na blogu, samo mi u komentarima javite da znam ima li zainteresiranih :)

Također, ako me želite kontaktirati u vezi kupnje ili narudžbe za neku kutiju, možete poslati mail na flowerbloom88@gmail.com.

A sad - i dalje radno i u nove kreativne pobjede!

P.S. Danas je mom dragom i meni druga godišnjica. Dobila sam divan poklon kakvom se nisam nadala. Ostala sam stvarno ugodno iznenađena i obrazi su mi se zamalo raspuknuli od osmijeha koji je na mom licu proizvela sreća. Hvala ti što me ponekad podsjetiš zašto smo zajedno i zašto te volim. Ima trenutaka kad je ljubav stvarno najljepša stvar na svijetu.

Za ugođaj: She's lost control - Joy Division

Moja sklonost salvetiranju svega što mi dođe pod ruke se polako otima kontroli. Tako su od moje ruke stradale jedna vješalica i dvije metle.





Detalj s male metle



Detalj s velike metle



Sad trenutno radim na jednoj kutiji koju sam malo upropastila pa je renovacija u tijeku xD

A ovo sve čeka na svoj red :) (Da, opet sam bila u kreativnom šopingu i da, švorc sam sad, trajno).



P.S. Već sam ostala bez svih kutijica koje sam vam predstavila u prethodnom postu. Neke su poklonjene, neke su prodane i više ih nema. Nisu se stigle ni osušiti!

Sad se idem baciti na posao jer me puno toga čeka :)

P.P.S. Svaki put se iznova divim ovim pitanjima u editoru. Nekad čak moram i razmisliti o odgovoru. xD Što je bilo prije, kokoš ili jaje?

Iza mene je radni vikend. Cijeli vikend provela sam kod dečka, ali kraj svih kutijica, salveta, boja i ostalog što sam kupila u kreativnom šopingu, on je dobio najmanje pažnje. Čak toliko malo pažnje da uopće nisam primijetila da se obrijao (imao je bradu i brkove već duže vrijeme), dok mi on sam to nije naglasio. Užasna sam, znam... Ali nisam si mogla pomoći! Nakon šopinga (gdje sam potrošila više od planiranog ), bila sam tako uzbuđena da sam samo jedva jedvice čekala da probam salvetnu tehniku i počnem stvarati nešto novo :) I tako sam vikend posvetila drvenim kutijicama, bojanju, salvetnoj tehnici i nešto malo momku. Ali on mi je oprostio jer sam napokon bila sretna, a ne čangrizava i nikakva (što me držalo dobrih tjedan dana i to opasno).

Dakle, s obzirom na moju nestrpljivost, uspjela sam poslikati samo svoju prvu kutijicu u decoupage tehnici, a ostale su na sušenju jer sam ih maloprije premazala lakom. Mogu reći da sam jako zadovoljna i da mi je išlo bolje od očekivanog. I kad sam krenula, više nisam mogla stati!

Za ovu kutijicu, trebalo mi je sve skupa oko 4 i pol sata. Od bojenja kutijice, pa sušenja, pa izrezivanja motiva sa salvete, pa lijepljenja, na kraju pisanja imena - odlučila sam je pokloniti jednoj bebici koju sam upoznala prošli tjedan, i finiš - sloj laka za zaštitu. Nemojmo zaboraviti niti igranje odvijačem/nožem (usput, zeznula sam vrh oštrice noža i sad samo čekam da stari od dečka skuži i opsuje mi sve živo i mrtvo i naplati novi nož) prilikom micanja šarafića i kopči na kutijici - to mi je još oduzelo najviše vremena od svega! xD

Evo je, svečana premijera moje prve decoupage kutijice, za malu Loru.

Od naprijed



Od iza



Iznutra





Od ispod



Sa strana





Eto, to je prva, a uskoro će biti post i o ostatku veselih kutijica, ili možda samo napravim update ovog posta.

Nadam se da vam se to što sam uplovila u decoupage vode sviđa. :)

Pozdravčeki

Update: ostatak kutijica

















U izradi su remake-ovi vješalice i drški od metli :) Fotke u idućem postu!

Ako ste kreativac, pogotovo ako ste krafter kojeg zanimaju sve vrste hobija i svi mogući 'pretvori staro u novo', 'promijeni izgled nečega' i slični pothvati, kreativni šoping je ono što će vas veseliti, ali i ostaviti praznog džepa. Ovih dana tražim nešto čemu bih se posvetila i što bi mi ispunilo dane.

Već dugo razmišljam o salvetnoj tehnici, no nikako da se u njoj zaista i okušam. Treba mi dosta novaca da uopće počnem. Samo jedna drvena kutijica pristojnih dimenzija (da nije minijaturna, a opet da nije prevelika) košta preko 30kn. A o lak ljepilu za salvete, akrilnim bojama, kistovima za salvetnu tehniku, salvetama, laku za raspucavanje itd. da i ne pričam. Izračunala sam da će me sve to skupa doći (ako stvarno odlučim to kupiti kad stignem na mjesto događaja, odnosno našu lokalnu hobi trgovinu) preko 200kn, koje si trenutno ne mogu priuštiti da potrošim, ali čini mi se da bih se svejedno mogla odvažiti na to jer zbilja ne znam s novcima, pogotovo kad se nađem usred razno raznih šljokičavih i drugih lijepih stvari vezanih uz hobi, ali i zato što sam krajnje optimistična uvijek prilikom svojih hobi ulaganja (od kojih neka pođu po zlu i na kraju plačem za propalim materijalima i parama bačenim u vjetar). Ono što bih za početak htjela izraditi u salvetnoj tehnici jest drvena kutijica, koja će ili biti moja kutijica za uspomene, ili biti poklon nekome od mojih ukućana, najvjerojatnije mami, ovisno o tome kako ispadne. Ako mi uspije kako treba, bit će poklon, ako ne, bit će moja. Evo nekoliko slika da dobijete uvid u to što bih otprilike željela napraviti.







Sve slike preuzete su s Cvijet info

Osim salvetne tehnike, ovih mi je dana za oko zapeo i zlatovez. Iako je zlatovez tipičan za narodne nošnje slavonskog kraja, a ja uopće nisam ni blizu Slavonije, izgleda mi jako lijepo i elegantno kad se od zlatoveza izrade slike i urame se. To mi je stvarno prekrasno. Svjesna sam da je potrebno puno volje, strpljenja i dvije spretne ruke, za što nisam sigurna da posjedujem, ali mislim da ću svejedno probati u bliskoj budućnosti. Za tehniku zlatoveza ne bih trebala potrošiti toliko novaca kao za salvetnu tehniku tako da ću razmisliti što ću, iako bih se najrađe primila i jednog i drugog.

Što se tiče zlatoveza, ono što bih htjela izraditi izgledalo bi otprilike ovako.







S obzirom da nemam iskustva u nijednoj od ovih tehnika, moji pokušaji mogli bi biti potpuna katastrofa, ali o tome ću vas obavijestiti. Isto tako, ako budem sretne ruke pa nešto ipak pođe po dobru, a ne po zlu, naći ćete to u sljedećim postovima.

Tako da i uspjehe i neuspjehe - podijelit ću s vama.

Sad idem pod tuš, spremiti se i u kreativni šoping ;) Veselim se!

P.S. Foto shooting s cvjetnim tijarama nisam još odradila, a i pitanje je hoću li uopće prije proljeća... Možda ga kao za inat, odradim usred zime, na snijegu. :D

P.P.S. Trebalo mi je dobrih pet minuta da skrolam dolje i skužim gdje je vražje sigurnosno pitanje u editoru!

Vrlo često soba mi je neuredna. No dobro, soba mi je neuredna sve dane života moga, osim onog dana kad je pospremim. Kad je pospremim, onda svud ima mjesta za odjeću koja je glavni krivac neredu, ali i za ostale stvari tipa cipele, šminka, ručnici, torbice i sve ostalo što pod ruku dođe, a ja to laganini zabacim kud mi puhne.

Često sam kreativna, iako zapravo uopće nisam kreativna, no ipak se takvom volim nazivati i taj epitet često dobivam od drugih, pa ta moja takozvana kreativa rezultira time da me preuzme zanos i samo je: di mi je ovo, evo ovo, ma nema veze što ću si potrgati noge da dođem do onoga, ali treba mi baš sad bla bla bla... i tako to krene. Di mi je ona majica koju više nikad neću nositi, a nikad ni nisam, ali ima lijep porub koji bih mogla iskoristiti za traku za kosu, ah na dnu ormara je, nemam vremena da sad lijepo vadim sve stvari van i slažem natrag (vjerovali ili ne, ormar je uredan), pa sve pobacam iz ormara na pod i dočepam se te majice, napokon, joj di su mi škare, a, ispod svega što je na stolu, pa sve to uzmem, razbacam također po podu, al evo škara, režem majicu, šivam trakicu, sjedim na hrpi svega i izgubim jedno tri, četiri igle po putu, ali nema veze jer hop! Moja nova trakica za kosu je gotova i prekrasna i moram je pokazati svim svojim ukućanima, odmah sada odmah. Ustajem i trčim, tri puta padnem preko patika, odjeće, remenja, torbica i konačno se dočepam kvake i vratiju, šutnem stolac koji je do vrata u krasan * i odlazim iz sobe stavljajući si pritom trakicu na glavu i cereći se sama sebi u hodničkom ogledalu. E, a kad se vratim u sobu... Pa nije loša ova trakica, ajmo naći još neke majice koje ne nosim, ali ih imam u ormaru već 10 godina i izrezati ih i napraviti još trakica. I priča kreće ispočetka. I tako jedno dva, tri, pet, deset puta i naravno da je soba i više nego kaotična. Kad kreativni proces stvaranja završi, umorna sam i samo sve gurnem u stranu i bacim se u krevet. I tako nered čeka da ga pospremim. Ponekad jako dugo čeka jer sam lijena neuredna užasna tralalala.

ALI!!! NE VIŠE.

Riješila sam se svega. Podijelila sam drugima odjeću koju više nisam mislila niti nositi, niti iskoristiti na bilo koji način, a ono čega se nisam mogla riješiti, bacila sam. Bacila sam svoje stare bilježnice, udžbenike koji više neće biti upotrebljavani radi svoje starosti, skripte, stare pjesmarice, dnevnike itd. Ne, nisam ih bacila, odnijela sam ih na recikliranje. I sad odjednom nemam krcat ormar, nemam prepunu sobu kutija punih knjiga bilježnica i ostalih gluposti koje su dokaz da sam se školovala i... pogodite što? IMA MJESTA ZA NERED! xD Ma ne, pokušat ću se popraviti. Stvarno. Sve što ne trebam, eliminirat ću iz sobe. I moram prestati odjeću koju nosim ostavljati na stolcu. U sobi imam košaru za prljavi veš, ali svejedno stavljam stvari na stolac. Kad mislim da ću ih još nositi. A nikad ih ponovo ne nosim. Uglavnom, moram prestati s tim.

Što se tiče kreativnog nereda, odnosno nereda koji nastaje jer baš tad kad sam si ja zamislila i baš tako kako sam zamislila mora nešto nastati, tu nema pomoći. Tako da će rasuti cirkoni usred traženja onog pravog i rasute latice koje su nastale od tkanine i sve što je tome slično biti u neredu sve dok ja ne završim s izradom malih remekdjela tj. kreacija koje su samo meni lijepe, a onda kad završim, bit ću preumorna i prezadovoljna postignutim da bih baš tad išla pospremati, pa će nered pričekati ili neki drugi dan ili moj ponovni kreativni napadaj kad će radi izrade novih remekdjela biti potrebno pospremiti i sortirati sve rasuto po stolu.

Zaključak ovog posta je da nemam dosta prostora. Ormar mi je premalen, stol mi je premalen, prostor u kojem boravim je premalen, privatnost koju nemam je nepostojeća, mir koji trebam kad izrađujem remekdjela je također nepostojeć... TREBAM RADIONU. Treba mi prostor koji će biti rezerviran samo za hobi. Pa da se više ne drogiram bojama i lakovima i ljepilima i svim sličnim u svojoj sobi. Pa da stol bude rezerviran za knjige, laptop i slične 'školske' stvari. I imati radionu nije problem. Imam ljetnu kuhinju, garaže, šupe, prostorije za to postoje. ALI NEMA GRIJANJA. I to je problem. A zima dolazi i to ko u Igrama prijestolja. I tak. ŠIT.

Inače, ovaj post pišem u pauzi od pospremanja sobe. I oko mene je kaotično. I nikak da pospremim do kraja. Ali napredujem. Polako i sigurno. Svim kreativcima treba prostora. Inače... KAOS!