Marketing
Dva makeovera
Najprije, zahvaljujem svima koji su lajkali moju stranicu s ukrasnim kutijama na fejsu, bili oni blogeri ili ne :) Prošli smo 50 fanova i to me raduje pa će sutra krenuti nagradna igra :)
Zatim, evo što sam radila protekli tjedan, iako to naravno nije sve, ali mi je oduzelo većinu vremena.
Uzela sam ovaj otprilike 20 godina star stolac i bio je tako ružan da sam dolazila na ideju da ga bacim u vatru i ispečem kestene, ali na kraju sam se predomislila i pokušala napraviti makeover, tj. spasiti što se spasiti da.
Ovo je slika stolca kako on izgleda prije bilo kakve intervencije. Noge su mu užasne. Pune su rupica i skroz su uništene odozdo. Stolac je klimav, a šarafi su valjda još stariji od samog stolca i nemoguće ih je bilo uopće maknuti, a kamoli staviti nove, ili barem učvrstiti ove stare. Nepomični su u potpunosti, kao da su zaljepljeni, što možda čak i jest slučaj ako je u utore ušao lak kojim je nekad daaaaaavno lakiran. Znam da je lakiran jer je od ispod, na dijelu koji nije toliko izložen svim utjecajima, bilo tragova laka. Uglavnom, evo te starudije.
Pa krenimo. Početak je najteži. Primiti se posla ili ne, pitanje je sad... Primiti se, da! Najprije, šmirglanje, brušenje ili kako god hoćete, da se dobije glatka drvena površina i da se skine stara boja i lak, te dođe do 'zdravog' drveta, lako obradivog. Evo me nakon šmirglanja i već se vidi razlika.
Zatim, farbanje. Velika dilema koju boju upotrijebiti, raditi kombinaciju boja ili ne, što točno želim napraviti, želim li kasnije shabby iliti pohabani efekt... Odluka je pala na tamno ljubičastu i bijelu kombinaciju. Noge i 'unutrašnjost', odnosno stolac od ispod, ofarbala sam ljubičastom, a gornji dio bijelom bojom. Evo me nakon farbanja. I bio bi lijep da sam ga ovako i ostavila.
Ali, nisam imala mira pa sam nakon farbanja odlučila stolac i dekupažirati. Opet muka oko izbora motiva... Odluka je pala na ljubičaste ruže. Pa sam uzela škare, izrezala motive, zaljepila ih na stolac i mislila – o vidi me, više nisam starudija, sad sam baš zgodan stolčić, šteta je sjediti na meni koliko sam divan! :D
Evo me s motivima.
Nakon svega, naravno ide proziran zaštitni lak. Koristila sam lak za čamce, koji mi se čini super i prelakirala stolac. Sad sjaji kao kakav novi namještaj. Pročitala sam na internetu da lak za čamce s vremenom požuti ako je podloga bijela i došlo mi je da plačem. Ali nisam. Još se nekako nadam da se to neće dogoditi. Ali ako se i dogodi, stolac će još uvijek biti ljepši nego prije.
Ono što mi se dogodilo u procesu sušenja laka jest jedno malo sranje. Bio je vjetrovit dan i u nadi da će se brže sušiti lak (a bez puno razmišljanja), stolac sam ostavila vani, gdje sam ga i farbala i sve. Uglavnom, dođem ja u kontrolu nakon sat vremena i vidim, jedno tri, četiri leteća mrava kako se utapaju u laku na bijeloj površini. Kosa mi se digla na glavi. Dvojicu sam spasila. Pokušavala sam spasiti i ostale, ali duboko su zagrezli. Pa sam ih u pokušaju spašavanja lijepo raskomadala po stolcu i sad imam mrtve bube na stolcu. Čim sam ih više htjela maknuti dok je lak još bio mokar, tim je gora situacija bivala. Pa sam pošizila i sve ostavila kako jest. Sad imam neke čudne crne točke kraj motiva ruža, na suhom stolcu. Ali baš me briga.
Uglavnom, sad je stolac sjajan i šepuri se dvorištem i pokazuje susjedima. Na njemu nitko ne sjedi i na njega se ništa ne odlaže. Svi mu se samo divimo. Nitko ne komentira mrtvace. Za sad.
Osim stolca, preuredila sam još nešto. Stolac mi nije bio dosta, pa sam se uputila u ogromnu garažu koja je prepuna svačega, samo nema auta, pa sam tamo tražila inspiraciju i našla sam je. Našla sam ovaj stalak za teglice. Sjećam se da je u originalu služio keramičkim posudama za sol, šećer, bla bla. Uglavnom, mi smo uspjeli razbiti sve posude, osim jedne u kojoj je šećer. Pa nam stalak više nije trebao i šutnuli smo ga u garažu kud i sve ostalo što nam ne treba. I dobro da je tako, jer gdje bih inače pronalazila inspiraciju u ovakvim vremenima kakva su sad. :)
Evo ga.
Nisam znala što s njim, pa sam se najprije uhvatila šmirglanja. To je bio prilično mukotrpan posao s obzirom na malo zeznutiji oblik stalka, vitice i slično. Ali uspjela sam. Razlika u izgledu nije bila velika kao kod stolca, ali je šmirglanje definitivno bilo potrebno da skinem stari lak s predmeta i pripremim ga za farbanje. Ofarbala sam ga u bijelo i namjerila se na shabby pohabani izgled, pa nisam pazila kako bojim, već sam tapkala kud sam stigla, u svim smjerovima i svakako.
Evo me ofarbanog.
Za vrijeme sušenja boje, čeprkala sam po svojoj hrpi salveta u potrazi za pravim motivima i na kraju sam se odlučila za roza ružice. Pa sam dekupažirala stalkić. Zatim sam u mahnitom naletu volje i zaboravnosti da poslikam zasebno ovu fazu, uhvatila šmirgl papir i izbrusila rubove i još neka mjesta, da dobijem shabby efekt. Na kraju sam dobila ovo.
Ja osobno nisam prezadovoljna jer sam malo previše pravilno izbrusila neke dijelove, ali ipak, ovo je moj prvi shabby artikl, tako da ću si progledati kroz prste. Moja majka kaže da izgleda stvarno staro, čak kao da je od njene bake. To mi je već dovoljan kompliment. :) Nisam još prelakirala stalak jer imam samo sjajni lak, a ovakve starinske predmete bolje je lakirati mat lakom, da i dalje izgledaju staro.
Osim ova dva makeovera, u kojima sam neizmjerno uživala, napravila sam još neke kutije koje su još na sušenju pa ih nisam stigla poslikati. Njih ćete vidjeti u sljedećem postu.
Uskoro se otpremam na jedan ludi pothvat, a to je samostalna izrada šablone. To bi moglo biti ili krajnje uspješno, ili krajnje neuspješno. Stvar je u tome da su šablone besramno skupe gdje god na njih naletim, a ja sam oduvijek bila sklona DIY projektima, pa ću tako i to pokušati. Javit ću vam ishod! :)
Nadam se da vam se sviđaju moji makeoveri i da se čitamo u budućnosti :*
P.S. Imam pitanje za vas. Gledam radove od mnogih žena diljem Lijepe naše, ali i svijeta, u decoupage tehnici. I neki su stvarno skupi. Mislim, sad već znam tko gdje kupuje i što, prepoznajem kutije, boje, šablone... Sve. I znam koliko je koja osoba uložila u to što prodaje. I neke mi se cijene čine stvarno pretjerane, a neki radovi stvarno šlampavi - npr. ima žena koje rade kutije, ali im ne maknu kopče, nego budu skroz zafarbane i to izgleda baš neuredno, barem meni... Uopće ne znam što da mislim. Pitanje je, koliko biste vi osobno bili spremni dati novaca za neku kutiju obrađenu decoupagom, ili poslužavnik, ili bilo što? Zanimaju me realna razmišljanja...
Post je objavljen 29.09.2013. u 10:31 sati.