Marketing
3 kutijice, propala Alisa, klipići s malim pomagačem i nezadovoljna Crafting Princess
Hello.
Još nisam prelakirala kutijice i stavila kopčice (čekam da kupim nesmrdljivi lak), pa evo slika bez kopčica i završnog sjaja... Zamislite ih sjajne s kopčicama.
Jedna bijela na ružice, po narudžbi za jednu gospođu. Gospođa je željela da bude bijela na ove ružice, a ja sam naravno radila po svojemu i nacifrala je zlatnom konturom. Super slušam mušterije. Sad će možda gospođa reći da je prekičasto i da ne želi kutijicu, ali baš me briga, ovako je ljepša, a onako je bila dosadna i izgledala mi je sterilno.
Odozgo
S jedne strane
S druge strane
Od iza
Iznutra (ispod poklopca)
Iznutra (donji dio)
Od ispod
Jedna tirkizno plava, na maćuhice (tu je bilo šiz šiz na pruge)
Odozgo
Od iza
S jedne strane
S druge strane
Od ispod
Iznutra (ispod poklopca)
Iznutra (donji dio)
I jedna s istim motivima konja kao ona starinska, samo ovaj put na tamnoj podlozi. Dekupaž na tamnoj podlozi je pravi izazov. (Ove 'flekice' oko motiva su od ljepila, kad prelakiram, neće se vidjeti).
Odozgo (ovo da veći konj malome da pusu u čelo je 100% namjerno)
Prednja strana
S jedne strane
S druge strane
Od iza
Od ispod
Iznutra je neuredno potapkana različitim nijansama smeđe, svjetlim i tamnim – nothing to see here.
Vjerojatno ste skužili da smo si ja i zlatna kontura sad najbolje frendice.
Primjećujem da je zlatna kontura divna stvar, ali sam čini mi se i sklona pretjerivanju... Što vi kažete, taman ili too much?
Sospeso još čeka na red, iako imam neki loš predosjećaj. Možda zato još uvijek i čeka.
Sad ono bitno. Kupila sam boju za printer i tanki papir i pokušala kako sam i planirala. NIJE SE IZGUŽVALO U PRINTERU! Malo je zatrokiralo, ali onda sam samo povukla papir i stavila ga ponovo.
Dvoumila sam se na koju stranu papira printati, na glatku ili hrapavu. Na kraju sam printala na hrapavu i dobro da jesam jer se boja razmazuje – na glatkoj strani jako, na hrapavoj nešto manje.
Evo, zaljepljen klobučni papir na a4 zeleni papir (imam a4 samo u boji što mi je ostalo od faksa) – nakon printanja.
Izrezani motivi
Motivi su spremni za ljepljenje.
Peglom sam 'fiksirala motiv', ili sam barem mislila da sam to učinila, no kasnije, u kontaktu s ljepilom, boja se počela musati :( Sljedeći put trebam probati onaj trik s lakom u spreju ili lakom za kosu. Možda se onda neće musati boja. No... Zašto bi sve išlo po planu kad ne mora?
Pogledajte kakve vodene pijane oči ima Alisa radi toga...
Nisam papir namakala u vodu. Ali sam radila drugačije nego sa salvetom. Inače salvetu mažem ljepilom samo odozgo, a motiv s ovog papira sam ljepila na način da sam prvo namazala podlogu ljepilom pa stavila motiv i na kraju prešla ljepilom motiv odozgo. Imam problema s mjehurićima zraka. Ne nabora se kao salveta, nego skoče mali balončići koje ja uporno stišćem van, ali ništa. Odlučila sam ih ignorirati.
Ovako je izgledalo kad sam zaljepila motive na bijelu podlogu. I ja si isto zadam posla, od svih kutija, ja uzmem onu cilindričnu na kojoj mi je teže raditi nego na pravokutnoj.
Eh, trebala sam ovako ostaviti. Ali ne, kaj bi to meni bilo dost!
Pa sam dodala citate iz knjige (boja se razmazivala ubitačno, ali mislila sam kako to na neki način daje zgodan vintage štih). NOT! Kasnije sam pokušala patinirati rubove kutijice, sjenilom za oči. Inače hobistice to rade porporina prahom, ali efekt je više manje isti, pa sam u nedostatku porporine posegnula za sjenilom. Krive boje, naravno. Ali kad sam ga već nanijela, bilo je kasno.
Bilo bi dobro da sam se tu opametila i prestala komplicirati, ali ništa od toga. Moj novi 2k lak za raspucavanje je došao na repertoar. I dobro, otvorim ja prvu fazu, lijepo ja to sve namažem i čekam da se posuši, da postane prozirno, jer je kad se namaže bijelo.
Ok, posuši se i sad ide druga faza. Namažem ja i drugu fazu, sušim fenom radi nestrpljivosti i op, vidi vidi – pukotine. Ali ne bilo kakve pukotine. Nego pukotine koje bi trebalo gledati kroz mikroskop da bi bile vidljive. E sad, novi problem. Kako ih naglasiti? Pa naravno, sjenilom za oči. Opet one iste krive boje. I tako ja to tufkam i prelazim kistićem kojim se inače šminkam (u iznimno rijetkim prilikama).
I ovo je krajnji rezultat poklopca iliti gornjeg dijela moje kutije. Smijete reći kakav vam je, meni je gadan. I užasan. I najgori. I bleh. Da sam ga barem ostavila bijelog. Što mi je bilo, što me spopalo?!
Ne obazirite se na blic, tu sam već bila sva jadna i živčana i tužna što sve ide krivo...
Obratite pažnju, MOŽDA zamjetite pukotine, ali samo ako jaaaaaako pažljivo promotrite fotke.
Mah, na kraju ću se uhvatiti šmirglanja i trus tras dok sve ne ode dolje. Možda ojačam mišiće na rukama. Alisa mi se uopće ne sviđa i mislim da ću je raditi ponovo, na drugoj kutiji. A ovo ću maknuti čim dalje od sebe da ne gledam tu gadost.
Ono što me mučilo u vezi rubova papira, da se neće lijepo stapati s podlogom je ispalo neopravdani strah. Rubovi su vidljivi samo kod natpisa, a kod motiva se to lijepo stopilo.
Onda sam pošizila i pustila Alisu kvragu i otišla u kuhinju gdje sam ispekla 3 puna velika protvana klipića sa šunkom za svoje doma. To me smirilo. Evo ih ovdje.
Imala sam malog pomagača koji mi je dodavao klipiće s daske, a ja sam ih slagala u protvan. I on mi je pomogao da se smirim i razveselio me. Upoznajte ga.
Uglavnom, što da vam kažem. Hobi = FAIL sve skupa. :(
I jesam, jadna sam i obeshrabrena. Ali sam svjesna toga da sam početnik i da ne mogu odjednom savladati tehnike za koje ljudima inače trebaju godine. I znam da sam si sama kriva jer sam uzela prevelik zalogaj odjednom. Ali ipak, bila bih sretnija da je uspjelo kako treba...
Post je objavljen 11.10.2013. u 09:58 sati.