Bok svima!

Imam posla preko glave! Evo što sam napravila ovih dana!























Nemam vam vremena pisati ni komentirati, u narudžbama sam do grla! Radim jednu svadbenu kutiju, jednu na Van Goghovu zvjezdanu noć, još jedan svijećnjak (kod kojeg ništa ne ide kako treba!), tri kutije u obliku srca, jednu manju kockastu kutiju i jednu veću kockastu. Sve istovremeno. Bolje da ne vidite kakvo je stanje tu! xD

Hvala vam svima na podršci iz prethodnog posta i općenito na podršci, najbolji ste!
Pozdravi!

Evo mene dobre volje! :)

Za početak, malo osobne tematike. Svi parovi imaju problema, tako i mi. Dokle god radimo na tome da ih riješimo, dotle će se rješenja i nalaziti. Tako da je sve dobro. :)

Druga stvar, pokrenula sam se! U ponedjeljak sam napravila 300 preskoka preko vijače i pola sata (kad gledam Futuramu), vrtjela sam hula hoop. Jučer sam napravila opet 300 preskoka, iako sam željela napraviti 400, no koljeno malo šteka pa nisam htjela forsirati, i opet sam uz Futuramu vrtjela hoop pola sata. Tako da, popravljam se :D Danas me listovi bole pošteno, ali ne predajem se, i danas ću napraviti barem 300 preskoka, a za hoopanje nema izgovora, jer nije naporno - a daje rezultate.

Moram napomenuti da je Minecraft kutija iz prošlog posta bila za mog nećaka i da sam mu je jučer poklonila za njegov deseti rođendan. Napunila sam je raznolikim slatkišima i ne moram vam ni reći da se oduševio poklonom i onda sam si ja naravno bila jako važna jer je svima pokazivao kutiju hihi. Naravno da su ga ostali klinci odmah opelješili za koji slatkiš, ali on je kao i uvijek, nesebično podijelio nekoliko komada, a kasnije mi je šapnuo da je dobro što je kutija bila puna jer bi inače sad već bila prazna radi ovih malih žicaroša :D

Isto tako sam uspjela prodati onu Hello Kitty kutiju jednoj jako dragoj curi (da, odrasla je i voli Kitty) :), a danas odlazi i ona svadbena kutija na grlice. :) Mogu reći da prodaja malo po malo ide i to me veseli, ali ne radi zarade, nego radi toga jer onda imam para za još materijala i mogu još nešto raditi, a to je ono što me ispunjava. Kreativno izražavanje. :)

Da ne mislite kako ništa ne radim, evo što sam radila prethodnih dana. Napravila sam mami ove teglice, željela je set od 6 istih, od konzervi graha. Odlučila sam se za ruže i to da u potpunosti obučem konzerve u salvete.



Osim maminih teglica, ovih dana zaposlena sam i kuglicama. Koje mi malo idu na živce. Ali nema veze, dovršit ću ja njih, makar mi to bilo zadnje! xD A onda ću ih i poslikati.

Da mi život bude još malo zanimljiviji, okušala sam se u eksperimentiranju smolom. Naručila sam smolu iz Zagreba, a gospođa je putem maila bila tako bezobrazna, da sam gotovo odustala od narudžbe, no s obzirom na to da je to jedino mjesto u Hrvatskoj koje sam našla na internetu koje prodaje takvu smolu kakva je meni trebala, ostala sam skulirana i odlučila ostvariti suradnju. Na kraju sam dobila željeni artikl i sve, ali način obraćanja u mailu neću zaboraviti. Možda je imala loš dan, reći će neki. Eh, to nije moja stvar, mogla je pričekati dok bude normalne volje i onda mi odgovoriti, ili jednostavno biti pristojna, mislim, njima je u interesu prodati. Osim što je smola tako teško nabavljiva, još jedan problem joj je i cijena. Papreno je skupa, a o troškovima dostave bolje da ne pričam. Bolje bih prošla da sam osobno otišla vlakom u Zagreb...

Uglavnom, smola je stigla doma na adresu i što sad? Princess nema kalupe niti ništa. Ajmo u nabavku. I sad, švrlja Princess gradom u potrazi za silikonskim kalupima i nađe nešto u ofertisimi i reko ajde, kupi ona. I sad, stigne ona kući, uhvati se smole, spoji dvije komponente (smolu i učvršćivač), doda malo boje i glitera i ulije u kalupe. I sad treba čekati 24 sata. Super test za nestrpljivu Princess, koji sam moram vam se pohvaliti, prošla s odličnim! Nisam ništa dirala dok nije prošlo punih 24 sata.



Zatim sam smolu izvadila iz kalupa, lijepo se stvrdnula, no evo jednog malog problema. Nisam znala da će smola poprimiti mat izgled predmeta u koji se ulijeva. Znači, silikon je mat, a ne sjajan i takva je onda i smola koja se u njega ulije. I ne sjaji se. Tome sam doskočila na način da sam je prelakirala Akvaluxom. Sad je nešto sjajnija, no nije to to.



Drugi dan spremala je Princess sobu. I htjela je baciti ambalažu od kalupa, kad li je ugledala da je ambalažica čist zgodnog kružnog oblika i možda bi mogla poslužiti kao kalup. I eksperimentiranje smolom broj 2 ubrzo je počelo. Ovaj put sam se odvažila čak i na umetanje naljepnica u smolu hihi. Uglavnom, ulijem ja to malo u ambalažicu, malo opet u kalupe, misleći, ma to će ionako akvalux riješiti. Eh, ne baš! Pazite sad ovo. Nakon 24 sata, smola iz ambalažice je izašla van (jedva jedvice, morala sam potrgati ambalažu jer nemam resin remover iliti čudesnu tekućinu koja pomaže tome da se smola ne zalijepi za plastični kalup) PREKRASNA I SUPER MEGA ULTRA SJAJNA! Nisam mogla vjerovati svojim očima kad sam uspjela izvaditi ta dva komada smole van!!! Evo što sam dobila.





Ne moram vam ni reći da su ostali komadi iz silikona ispali van sranjski. Oprostite na izrazu, ali tako sam jadna nad tim komadima i sad tako tugujem za ambalažicom da si to ne možete ni zamisliti... Eto i njih, šake jada ovdje...



Usporedbe radi, evo dobrog i lošeg primjerka.



No, surfam ja internetom u potrazi za rješenjem i vidim da nisam jedina koja ima problem s kalupima mat izgleda i stvarno ne znam kako doskočiti svom problemu, jer sve druge osobe koje imaju taj problem su iz Amerike i njima je lako skoknuti do dućana po tko zna kakve sve ne proizvode koji mogu riješiti taj problem. Od nekakvih posebnih brusnih papira kojima se radi pod vodom, pa sve do profi polirki i ne znam ti ja čega sve ne. Ono za čim ću ja posegnuti je neki Pronto ili tekućina za pranje stakla i to ću utrljati na smolu pa što bude, bit će. Možda sve propadne, ali ionako je već propalo.

Sad pokušavam nekako popraviti ambalažicu, ali ne ide. Čak razmišljam da odem po još barem jedne ili dvoje kalupe, samo radi ambalažice. Moram priznati svoj grijeh, od danas obraćam posebnu pažnju na sve ambalaže i njihove oblike i na to jesu li mat ili sjajne xD

Ako se pitate što bi ovi komadi smole trebali biti, odgovor je - privjesci za ključeve. Neki su mali, neki veliki, neki tanki, neki debeli, ali ja sam si zamislila da bi mogli biti zgodni privjesci. Kako ću to izvesti bolje ne pitajte. Bušilicom i mini svrdlom potrebno je napraviti malu rupu, a ja i bušilica si nismo baš najbolje frendice i užasno se bojim da mi se sve ne posklizne i ne uništi. Posebno ova dva super sjajna komada koja su mi ispala diiiiiiiivno :)

Osim toga, danas sam napravila i medaljone. Napravila sam ih 15, s tim da su mi to prvi pokušaji. U raznim su bojama, sa šljokicama. Jedva čekam sutra da ih vidim i nadam se da budu onakvi kakve sam zamislila! :)))



I... to je sve za danas. Javit ću vam kako je prošlo 'poliranje' i bušenje. Sad mi je palo na pamet prelakirati silikonske kalupe sjajnim lakom. Možda bi onda sve bilo bolje... A možda bi u kontaktu sa smolom sve eksplodiralo. Eh. Da je barem sve jednostavnije...

E da, htjela sam još nešto podijeliti s vama. Neki dan sam mislila da sam naišla na neku fenomentastičnu umjetnicu koja radi prekrasne lutkice. Čudila sam se ko picek glisti kako su tako lijepe i savršene, kako su svi detalji tako na mjestu.

Evo ovdje možete pogledati njezine radove. A ovdje možete vidjeti i cijene njenih kreacija.

Lutkice su prekrasne, daleko od toga. Ali, sve su iste. Imaju ista lica. Pretpostavljam da žena koristi kalup, tj. da ne oblikuje lica sama. Sve su jednake i bezizražajne. I to me nekako... ne znam. Rastužilo. Mislim, ne osuđujem ljude koji koriste kalupe, i sama ih koristim. Na primjer za ruže i slične oblike to mi je ok. Ali za lica mi je stvarno bezveze. Nijedna ova lutkica nema svoju osobnost. Samo je lijepa i to je to. Kad stoji sama, divota je. Ali kad ih staviš dvije, tri zajedno - ista stvar. Bez obzira na dodatke (kosa, odjeća, krila...). Ne kažem da ta žena nije umjetnica, jer naravno da jest. Mislim, pogledajte kako su maštovito sređene lutkice i svi dodaci. Neodoljivo izgledaju. Ali sam ostala malo razočarana kad sam skužila da je vjerojatno u pitanju kalup za lice.

Našla sam još jednu umjetnicu, na deviantartu. Njene kreacije su također nešto posebno, no moram reći da su originalne, i da svaka lutka ima svoju osobnost. I nisu sve iste. I također su prekrasne.

Galeriju njenih radova možete pogledati ovdje.

Ne znam koja je točno poanta ovog zadnjeg dijela mog posta. Vjerojatno sam htjela reći da postoji razlika u umjetnosti i umjetnosti. Zašto mi je bilo važno to istaknuti, ne znam. Ali bilo je. I morala sam to podijeliti s vama. Što ću, takva sam.

Eto, to je to. Budite mi zdravi i pametni i probajte koristiti dane pred nama maksimalno :) I da, ne dajte vremenu da vas oneraspoloži!

UPDATE: Spasila sam ih! Prelakirala sam ih bezbojnim lakom za nokte, u tri sloja. Evo jedna slika prije i poslije! :D



Još jedan update: medaljoni su ispali picikato :D Puno su ljepši i sjajniji uživo, plus da su im boje intenzivnije u stvarnosti...

Napravila sam ovih dana tri kutijice. Jednu na Hello Kitty, jednu svadbenu i jednu Minecraft kutiju. Evo slika.







Pisala bih vam više, ali nisam dobro. Imam ljubavnih problema. :(
Između ostalog, ti problemi podsjetili su me na nešto što imam sačuvano na kompjuteru. Točnije, na 50 stvari koje je život naučio Reginu Brett.

Inače, o tome tko je Regina Brett možete pročitati ovdje

Dakle, slijedi 50 stvari koje je ovu ženu život uspio naučiti, a koje sam si ja uzela slobodu prevesti na hrvatski.

1. Život nije fer, ali je svejedno dobar.

2. Kad sumnjaš, samo napravi malen korak.

3. Život je prekratak da bi ikoga mrzili.

4. Ne uzimaj samog sebe preozbiljno. Nitko drugi to ne čini.

5. Svaki mjesec otplaćuj svoje kreditne kartice.

6. Ne moraš pobijediti u svakoj svađi. Pristani na neslaganje.

7. Plači s nekim. Više je zacjeljujuće nego kad plačeš sam.

8. U redu je ljutiti se na Boga. On to može podnijeti.

9. Štedi za mirovinu, počevši od svoje prve plaće.

10. Kad je riječ o čokoladi, otpor je uzaludan.

11. Pomiri se sa svojom prošlošću kako ti ne bi pokvarila sadašnjost.

12. U redu je ako te tvoja djeca vide kako plačeš.

13. Ne uspoređuj svoj život s tuđima. Ne znaš kakvo je njihovo putovanje.

14. Ako veza treba biti tajna, ne bi trebao biti u njoj.

15. Sve se može promijeniti u treptaj oka. Ali ne brini, Bog nikad ne trepće.

16. Život je prekratak za duga sažaljevanja. Zaposli se živeći, ili se zaposli umirući.

17. Možeš preživjeti sve ako si danas spreman.

18. Pisac piše. Ako želiš biti pisac, piši.

19. Nikad nije kasno da imaš sretno djetinjstvo. Ali ono drugo, samo je na tebi i nikome drugome.

20. Kad u životu ideš za onim što voliš, ne prihvaćaj ne kao odgovor.

21. Zapali svijeće, koristi lijepu posteljinu, nosi fensi donje rublje. Ne čuvaj ih za posebne prilike. Danas je posebna prilika.

22. Pripremi se unaprijed, a zatim se opusti.

23. Budi ekscentričan sad. Ne čekaj starost da bi nosio ljubičasto.

24. Najvažniji organ u seksu je mozak.

25. Nitko ne odlučuje o tvojoj sreći osim tebe samog.

26. Svaku takozvanu katastrofu probaj zamisliti u vidu pitanja 'Hoće li ovo biti bitno za pet godina?'.

27. Uvijek biraj život.

28. Svima oprosti sve.

29. Što drugi ljudi misle, tebe se ne tiče.

30. Vrijeme liječi skoro sve. Daj vremenu vremena.

31. Koliko god situacija bila dobra ili loša, promijenit će se.

32. Tvoj posao neće brinuti o tebi kad budeš bolestan. Tvoji prijatelji hoće. Održavaj kontakte.

33. Vjeruj u čuda.

34. Bog te voli zato što si kakav jesi, ne zato što nešto činiš ili ne činiš.

35. Što te ne ubije, to te zaista ojača.

36. Starenje pobjeđuje alternativu - da umreš mlad.

37. Tvoja djeca imaju samo jedno djetinjstvo. Učini im ga nezaboravnim.

38. Čitaj Psalme. Pokrivaju svaku ljudsku emociju.

39. Izađi van svaki dan. Čuda čekaju svugdje.

40. Kad bi bacili svoje probleme na hrpu i vidjeli tuđe, zgrabili bi svoje natrag.

41. Ne zaustavljaj život. Pojavi se i iskoristi sve što se da.

42. Riješi se svega što nije korisno, lijepo ili zabavno.

43. Sve što je na kraju bitno, jest da si volio.

44. Zavist je gubitak vremena. Već imaš sve što trebaš.

45. Najbolje tek dolazi.

46. Bez obzira na to kako se osjećaš, ustani, sredi se i pojavi se.

47. Duboko udahni, to smiruje um.

48. Ako ne tražiš, ne dobiješ.

49. Doprinosi.

50. Život nije zavezan mašnom, ali je ipak dar.

Uvijek kad zapnem, pročitam ovo. Ponekad pomogne...

Evo me s novim uradcima, no najprije obavijesti. :D

Svi su bili oduševljeni. Brat i njegova draga razveselili su se svojoj svadbenoj kutiji i raznježeno je prihvatili. Mama i beba su doma i dobro su i slatki su. Mama je isto vesela i zadovoljna sa svojom tacnom (na kojoj nosi doručak u krevet bratovoj ženi jer je jadnica nepomična radi šivanja... tamo). Tako da ovaj dio 'odmori se, zaslužila si' trenutno ide moju šogoricu, a ne mamu hehe.

Svadbenu kutiju još nisam odnijela kumi, jednostavno ne nalazim vremena da navratim. Ali uskoro ću.

Dragi se razveselio kistovima. Ali mi je mašnicu dao natrag, kaže - za drugi put :)

Ne moram vam ni pisati koliko sam si ja sama važna i kako se dobro osjećam sad kad sam ih sve tako iznenadila, nagradila i oduševila. :))) Mislim da bolji osjećaj ne postoji. Sva sam si prpošna i šik!

Ovih dana napravila sam tri kutijice. Jednu na bubamarice, jednu na konjiće i jednu božićnu, na anđela.

Točka točka točkica i nastala je bubamarica!





Bež/smeđa varijanta konjića s točkicama





Snježno bijeli anđeo s pahuljicama (dodatak umjetnog snijega koji sam sama napravila, srebrni glitter i polubiseri)





Trebala bih izraditi i jednu na Hello Kitty, ali, vjerovali ili ne, nije bilo kutijica odgovarajućih dimenzija kad sam navratila do dućančića, a i malo sam švorc , ali potrudit ću se, skoknut ću opet i nadam se da će biti kutija.

Što sam još radila ovih dana... Hm. NIŠTA! Samo jedem, rastežem se po kući, visim na netu i radim si stvari za hobi. Znam da mi to nije zdravo, ali tako je. Ova kiša me još više spustila, pa mi se sad ne da više ni raditi stvari za hobi...

Ustanovila sam da ću sada kad više nejdem na faks i ne hodam sat vremena dnevno (toliko sam imala do kolodvora i stalno sam išla pješke - pola sata tamo, pola natrag), vjerojatno zakržljati. Ne osjećam potrebu da šećem ili idem nekud, ako ne trebam. Ali tu i tamo odem do grada (imam jedno 45 minuta do centra) u knjižnicu, do ofertisime, prošvrljati malo po knjižarama, dm-u i slično. Ali to nije dovoljno. Plus - ne moram vam ni reći da mi ovo ne odlaženje na stanicu svaki dan utječe na kilažu. I najteža sam ikad :( Imam 77kg. Mislim, visoka sam ja, pa to i nije taaaaaaako strašno, ali ako se ne pokrenem, uskoro bi moglo postati. Prilično sam mlitava i mlohava i nikakva i bole me koljena. Bole me od NE aktiviranja. I zato sam odlučila reći dragome da mi zategne vijke na orbitreku i popest ću se na to zlo (oh the horror!) i vježbati svaki dan malo.

Inače, da samo znate koji je to fail bio. Kupila sam ga, dovezli smo ga kući, sastavili i dobro, ide sad princess na orbitrek. Naravno da je gospođica odvozila oko 12 km u jednom danu i onda tjedan dana plakala kako ne može ustati i hodati čak ni do wc-a... Ponekad mislim da sam svemoguća i da mi neće biti ništa ako pretjeram. Bila sam strašno motivirana i dogodio mi se burnout. Zato ću ovaj put polako. Nadam se da ću se uspjeti natjerati i da mi orbitrek više neće služiti za vješanje majici i torbi...

I... to vam je manje više to! Živim dosadnim životom. Namatam se po kući, radim si hobi, ponekad nešto skuham, malo očistim, pomognem s klincima... Za vikend sam kod dragog, tamo gledamo serije, igramo igre i smijemo se... Ništa uzbudljivo xD

Usput rečeno, pročitala sam drugi nastavak Pedeset nijansi i moram reći da ću si posuditi i treći iako sam svjesna trivijalnosti i nekvalitete sadržaja tih knjiga. Dobro mi dođe za to da mi mozak bude na paši. A neke me stvari i dobro nasmiju.

Joj da, zaboravila sam vam reći. Članovi moje obitelji umorni su od toga što su moje stvari za hobi posvuda. Najgore je mom bratu koji je sa mnom u sobi. Svud su boje, kutije, lakovi, i sve ostale stvari. Iako je sve to koliko toliko uredno složeno, toga stvarno ima puno i stvarno nemam kamo s tim. To rezultira njegovom nervozom, a s obzirom da se radi o pubertetliji, redovito se iskaljuje na meni svakakvim riječima. :/ Pokušavam to ignorirati jer znam kakve su te godine, i sama sam bila nekad takva, ali mi je jasno i da taj problem sa stvarima moramo nekako riješiti.

Zato sam počela sređivati ljetnu kuhinju, tj. raditi si mjesta za neku kao radionicu. Problem je u tome što tamo nema grijanja, odnosno peć na drva je, pa me strah da mi se boje i lakovi ne smrznu. Isto tako se bojim da mi salvete ne pokupe vlagu ako ih odnesem tamo. Brine me i blizina peći i lakova, nitro baziranih proizvoda i slično. To nikako ne može biti dobra kombinacija. Tako da ne znam baš što ću. Ali nešto trebam poduzeti. Trebam neku radionu, neki atelje prostor. U ljetnoj kuhinji, dvije su prostorije. Soba i kuhinja. Mislim da bi zapaljive stvari bilo pametno staviti u sobu (ali što ako se smrznu, temperature preko noći idu ispod nule). Isto tako mi se čini da ću i orbitrek morati odnijeti iza, u sobu jer namjeravam vježbati ujutro, a orbitrek je dosta glasan. Inače, ja sam vam neviđeni ranoranioc. Zora sviće, princess ustaje. Isto tako redovito idem spavati s kokošima. To je oduvijek bilo tako. Smiješno je da sam jedina takva u familiji. Svi su ostali noćne ptice, a dnevne spavalice.

Ma najbolje bi bilo da se ja odselim u ljetnu kuhinju! :D Nije to ni tako loša ideja!

Uh, što sam se raspisala. Oprostite.

U sljedećem postu... a valjda Kitty kutija i možda kakav božićni uradak. A možda i ništa. Vidjet ćemo.
Pozdravljam vas i zahvaljujem svima koji su mi podrška i kojima se sviđaju moji radovi! Hvala vam najljepša!

Tacna za mamu je dovršena. Moja je mamica marljiva k'o pčelica.



Sa strane



Od ispod



Osim tacne, radila sam na jednoj svadbenoj kutiji, kao što sam vam napisala u prošlom postu. Najprije sam uz pomoć 3d šablone (koju su mi izradili po želji - ako nekoga zanima gdje se to može naručiti, pitajte u komentarima) napravila reljef ruža. 3d šablonu prislonila sam uz kutiju, osigurala je pik trakom da ostane na mjestu, te ispunila kitom za drvo, uz pomoć starog nožića za mazanje. Kit za drvo suši se cijelu vječnost, tako da nisam ništa dirala satima. Bilo je dosta čupkavo, jer se kad se odigne šablona, kit za drvo malčice primi za šablonu, ali to se kad se kit posuši - ošmirgla i izravna. Evo, to vam izgleda ovako.



Prikaz izbliza (kako se na mjestima zbrljavilo)



Zatim sam kutiju obojala bijelom bojom. Točnije, bijelom bojom za beton, Takrilom. Ružin reljef bojila sam pažljivo i detaljno da mi ne ostanu nepokrivena mjesta i da ne bude viška boje. I to sam ostavila na sušenju.





Zatim je na red došlo dekupažiranje. Odlučila sam se za zaljubljene mladence (na salveti su si samo blizu, ne ljube se, ja sam ih odlučila približiti u ovaj strastveni poljubac xD). Zlatnom konturom ispisala sam natpis, za one koji ne vide pročitati (jer su mi slova malo zbrljana s obzirom na premali font (moglo je i veće) evo što piše:

Love is patient, love is kind,
love bears all things,
believes all things ,
endures all things.
Love never ends.

Za one koji ne znaju engleski, prijevod ovog natpisa je (nemojte me razapeti, doslovno prevodim).

Ljubav je strpljiva, ljubav je ljubazna,
ljubav podnosi sve stvari,
vjeruje sve stvari
izdrži sve stvari.
Ljubav nikad ne prestaje.

Rubove poklopca ukrasila sam polubiserima koje sam ljepila ljepilom za salvete.
I sad je poklopac bio spreman za lakiranje. Nakon lakiranja došli su još neki detalji - malo čipke, umjetnih cvjetića i još polubisera.

Ostatak kutije je propatio radi moje šablonomanije. Nisam se mogla kontrolirati ni zaustaviti tako da je svaka strana kutije dobila svoj dio kolača od šablone, kao i unutrašnjost.

Još jedna bitna stavka, kutija ima nogice od polubisera (joj što volim te nogice!).

Da ne duljim, evo fotografija gotove kutije (nisam je se sjetila fotografirati u procesu nastajanja).

















S obzirom da u kući imamo novo vjenčani par, koji je u braku tek 3 mjeseca, a radi se o mom bratu i njegovoj ženi, moj vam je braco svaki put kad bi došao k meni u sobu, bacio čeznutljivi pogled na svadbenu kutiju koju sam napravila. Znao je za koga je radim (za kumu na čijim sam svatovima bila, a koja mi je to zaboravila spomenuti, već mi je rekla da su samo krstitke). Ništa nije komentirao, s obzirom da se ja još nisam bavila dekupažiranjem kad je bilo njegovo vjenčanje. Možda je čak i podsvjesno gledao u tu kutiju svaki put kad bi navratio u sobu, ali njegovi pogledi nisu ostali nezamijećeni.

Pa sam iako je vjenčanje bilo u srpnju, i iako su poklon od mene već dobili, odlučila napraviti i njima svadbenu kutiju.

Važno je reći da sam u utorak postala teta, po 4. put! Mom se bratu i njegovoj ženi rodio sin! Dakle, uskoro radim kutiju i za njega. :) Ti događaji, to što je moj brat osnovao svoju malu obitelj od tri člana, valjda su ga još više potaknuli da razmišlja o tome kako je lijepo imati nešto zajedničko poput kutije uspomena. I još je više gledao u svadbenu kutiju. Ali fakat, ne lažem vam! Čak ju je uzeo u ruke, ogledavao, otvarao, pitao kako sam što napravila, itd. Iako sam znala već prije da ću im napraviti kutiju, čak sam već i počela s radom, taj trenutak bio je presudan i bilo je odlučeno - MORAM IM NAPRAVITI KUTIJU!

Mama je još u bolnici, sve je prošlo ok, doma je uzbuđenje na milijun i samo jedva čekamo da nam dođu kući i mama i beba.

Dakle, gotova je i druga kutija, na slatke mladence, obrubljena polubiserima, s nogicama, popraćena zlatnim leptirima, onom istom 3d šablonom, imenima i datumom i još nekim šablonama u unutrašnjosti. Pa evo i nje. BTW, brat još ne zna da je za njih, već me pitao 'a za koga je ova?', najčeznutljivije ikad. A ja mrtva hladna (sram me bilo što sam zla), ta je po narudžbi. Bit će to pravo iznenađenje za njih kad se mama i malac vrate iz bolnice. Evo slika.













Nogice od ispod



Close up jedne nogice



Iznutra donji dio



Iznutra ispod poklopca (malo su mi se zbrljavile nule i slova a jer nisam izrezivala središnji dio, pa se po tom bijelom dijelu razmazala boja :/)



Moram napomenuti da ova kutija nije rađena sa salvetom, nego je u potpunosti, za sve motive korišten klobučni papir.

I za kraj, moram vam reći da me ljudi na mojoj fejs stranici, pa, da tako kažem, zajebavaju. Pošalju mi upite u inbox, ja im odgovorim i više se ne jave. Uvijek sve objasnim i trudim se izaći u susret i važno mi je da ako ništa drugo, jave da im je ili skupo, ili su se predomislili, ili bi možda nešto drugo, samo neka mi jave. A oni - ni bu, ni be. Suradnja s ljudima ponekad je vrlo nezahvalna. Naravno, ima i ok ljudi s kojima se stvarno da sve dogovoriti. Ali neki su stvarno... Level kulture komuniciranja - nepostojeći! Naravno da si ne dozvoljavam da me to frustrira, ali ipak utječe na mene. Zapravo me žalosti.

Joj! Zaboravila sam. Prošli tjedan moj mi se dragi žalio da od terpentina niškoristi. Naime, on vam slika uljanim bojama, a kistove još nije naučio održavati. Tj. ono kako su mu rekli u hobby shopu, ne pali baš najbolje. Pa sam uzela njegove kistove, namočila ih u svoju čarobnu mješavinu broj jedan za održavanje kistova, sljedeći dan ih isprala, namočila u svoju čarobnu mješavinu broj dva, opet isprala. Evo ih sad, opranih, mekanih, bez ostataka boje, koristivih.



No nisam bila zadovoljna time jer su im se oljuštile drškice. Pa sam ih malo prešmirglala (trebala sam više, ali eto, nisam) i obojala akrilnom crvenom crimson bojom. Evo tu se suše gospoda kistovi.



Za kraj sam ih prelakirala zaštitnim lakom u 3 sloja i evo ih sad.



Što mislite, hoće li dragi biti zadovoljan? Zavezat ću ih gumicom i staviti gore mašnicu.

Da, još nešto. Nikako da završim ovaj post, užasna sam. Ovo su moje kutije na akciji.



Svaka je 40kn s uključenom poštarinom za RH. Ako je netko od blogera zainteresiran za neku (dimenzije, dodatne fotografije, kupnja), neka me kontaktira na mail flowerbloom88@gmail.com.

Uskoro ću početi s božićnim asortimanom. imam još neke off Božić narudžbe, to ću ispuniti, a tad šibam samo na kuglice, božikovinu, crveno zlatno i zeleno, srebrno plavo i snježno, šljokičavo i pastasto, pokloničasto anđelasto i djedamrazasto. :)

U sljedećem postu 3 kutijice (vjerojatno). Jedna na bubamare, jedna na konjiće i jedna na Hello Kitty. Takve su narudžbe :)
Nadam se da vam se moji radovi iz ovog posta sviđaju. :)

I za kraj, jedna pjesma. Mislim na tebe tata.



Sad je stvarno gotov post. Pozdravljam vas i čitamo se