Marketing
Obavijesti, 3 nove kutije, neradništvo, kržljanje debljina i orbitrek, nedostatak radione i kako sam ja ranoranioc
Evo me s novim uradcima, no najprije obavijesti. :D
Svi su bili oduševljeni. Brat i njegova draga razveselili su se svojoj svadbenoj kutiji i raznježeno je prihvatili. Mama i beba su doma i dobro su i slatki su. Mama je isto vesela i zadovoljna sa svojom tacnom (na kojoj nosi doručak u krevet bratovoj ženi jer je jadnica nepomična radi šivanja... tamo). Tako da ovaj dio 'odmori se, zaslužila si' trenutno ide moju šogoricu, a ne mamu hehe.
Svadbenu kutiju još nisam odnijela kumi, jednostavno ne nalazim vremena da navratim. Ali uskoro ću.
Dragi se razveselio kistovima. Ali mi je mašnicu dao natrag, kaže - za drugi put :)
Ne moram vam ni pisati koliko sam si ja sama važna i kako se dobro osjećam sad kad sam ih sve tako iznenadila, nagradila i oduševila. :))) Mislim da bolji osjećaj ne postoji. Sva sam si prpošna i šik! 
Ovih dana napravila sam tri kutijice. Jednu na bubamarice, jednu na konjiće i jednu božićnu, na anđela.
Točka točka točkica i nastala je bubamarica!
Bež/smeđa varijanta konjića s točkicama
Snježno bijeli anđeo s pahuljicama (dodatak umjetnog snijega koji sam sama napravila, srebrni glitter i polubiseri)
Trebala bih izraditi i jednu na Hello Kitty, ali, vjerovali ili ne, nije bilo kutijica odgovarajućih dimenzija kad sam navratila do dućančića, a i malo sam švorc 
, ali potrudit ću se, skoknut ću opet i nadam se da će biti kutija.
Što sam još radila ovih dana... Hm. NIŠTA! Samo jedem, rastežem se po kući, visim na netu i radim si stvari za hobi. Znam da mi to nije zdravo, ali tako je. Ova kiša me još više spustila, pa mi se sad ne da više ni raditi stvari za hobi...
Ustanovila sam da ću sada kad više nejdem na faks i ne hodam sat vremena dnevno (toliko sam imala do kolodvora i stalno sam išla pješke - pola sata tamo, pola natrag), vjerojatno zakržljati. Ne osjećam potrebu da šećem ili idem nekud, ako ne trebam. Ali tu i tamo odem do grada (imam jedno 45 minuta do centra) u knjižnicu, do ofertisime, prošvrljati malo po knjižarama, dm-u i slično. Ali to nije dovoljno. Plus - ne moram vam ni reći da mi ovo ne odlaženje na stanicu svaki dan utječe na kilažu. I najteža sam ikad :( Imam 77kg. 
Mislim, visoka sam ja, pa to i nije taaaaaaako strašno, ali ako se ne pokrenem, uskoro bi moglo postati. Prilično sam mlitava i mlohava i nikakva i bole me koljena. Bole me od NE aktiviranja. I zato sam odlučila reći dragome da mi zategne vijke na orbitreku i popest ću se na to zlo (oh the horror!) i vježbati svaki dan malo.
Inače, da samo znate koji je to fail bio. Kupila sam ga, dovezli smo ga kući, sastavili i dobro, ide sad princess na orbitrek. Naravno da je gospođica odvozila oko 12 km u jednom danu i onda tjedan dana plakala kako ne može ustati i hodati čak ni do wc-a... Ponekad mislim da sam svemoguća i da mi neće biti ništa ako pretjeram. Bila sam strašno motivirana i dogodio mi se burnout. Zato ću ovaj put polako. Nadam se da ću se uspjeti natjerati i da mi orbitrek više neće služiti za vješanje majici i torbi...
I... to vam je manje više to! Živim dosadnim životom. Namatam se po kući, radim si hobi, ponekad nešto skuham, malo očistim, pomognem s klincima... Za vikend sam kod dragog, tamo gledamo serije, igramo igre i smijemo se... Ništa uzbudljivo xD
Usput rečeno, pročitala sam drugi nastavak Pedeset nijansi i moram reći da ću si posuditi i treći iako sam svjesna trivijalnosti i nekvalitete sadržaja tih knjiga. Dobro mi dođe za to da mi mozak bude na paši. A neke me stvari i dobro nasmiju.
Joj da, zaboravila sam vam reći. Članovi moje obitelji umorni su od toga što su moje stvari za hobi posvuda. Najgore je mom bratu koji je sa mnom u sobi. Svud su boje, kutije, lakovi, i sve ostale stvari. Iako je sve to koliko toliko uredno složeno, toga stvarno ima puno i stvarno nemam kamo s tim. To rezultira njegovom nervozom, a s obzirom da se radi o pubertetliji, redovito se iskaljuje na meni svakakvim riječima. :/ Pokušavam to ignorirati jer znam kakve su te godine, i sama sam bila nekad takva, ali mi je jasno i da taj problem sa stvarima moramo nekako riješiti.
Zato sam počela sređivati ljetnu kuhinju, tj. raditi si mjesta za neku kao radionicu. Problem je u tome što tamo nema grijanja, odnosno peć na drva je, pa me strah da mi se boje i lakovi ne smrznu. Isto tako se bojim da mi salvete ne pokupe vlagu ako ih odnesem tamo. Brine me i blizina peći i lakova, nitro baziranih proizvoda i slično. To nikako ne može biti dobra kombinacija. Tako da ne znam baš što ću. Ali nešto trebam poduzeti. Trebam neku radionu, neki atelje prostor. U ljetnoj kuhinji, dvije su prostorije. Soba i kuhinja. Mislim da bi zapaljive stvari bilo pametno staviti u sobu (ali što ako se smrznu, temperature preko noći idu ispod nule). Isto tako mi se čini da ću i orbitrek morati odnijeti iza, u sobu jer namjeravam vježbati ujutro, a orbitrek je dosta glasan. Inače, ja sam vam neviđeni ranoranioc. Zora sviće, princess ustaje. Isto tako redovito idem spavati s kokošima. To je oduvijek bilo tako. Smiješno je da sam jedina takva u familiji. Svi su ostali noćne ptice, a dnevne spavalice.
Ma najbolje bi bilo da se ja odselim u ljetnu kuhinju! :D Nije to ni tako loša ideja!
Uh, što sam se raspisala. Oprostite.
U sljedećem postu... a valjda Kitty kutija i možda kakav božićni uradak. A možda i ništa. Vidjet ćemo.
Pozdravljam vas i zahvaljujem svima koji su mi podrška i kojima se sviđaju moji radovi! Hvala vam najljepša! 
Post je objavljen 05.11.2013. u 11:17 sati.