Nedjeljno „jutro“, burin, hladno je. Penzić se vraća iz dućana.
Njegov stariji sin Mladen (polismen) ide u dućan.
Susjed Željko (šofer, godina Mladenova) isto je negdje krenuo i sretnu se na putu. A kad se ta trojka sretne mora pasti koja umna besjeda nakon koje slijedi hahaha.
- Jutro mladići, ima li zime?- Javi se penzić.
- Jutro, ma kakvi.- Oni oba u glas a od bure se usta skupila kao nakon žvakanja nezrelih oskoruša.
- A di'š ti ranije (11h).- veli penzić susjedu.
- Idem natankat šlepera nafte, naredio gazda jer sutra rano valja na put pa sve gledam di ću ga parkirat da mi je ujutro lakše.-
- A bogati evo ode na ledinu.- veli mu Mladen.
- Na ledinu ... oće li smetat tute.-
- Ma kakvi smetat a i tu mi je taman zgodno leć ispod rezervara i nakapat pedesetak litara.-
- Hahaha a šta bi mi probio rezervar a? Dat ću ti ja ključ pa fino natoči ka' čo'ek a onda ću zvati policiju i prijavit krađu goriva.-
- E bravo, može taman tako a onda ću ja izaći na uviđaj, hahaha.-
Kamiončina je parkiran na ledinu, nov, impozantan, moćan, velika igračka.U kabini pustih botuna kao u avionu a ima i udoban ležaj za odmoriti se, nema primjedbe. Doista što se udobnosti tiče pozavidjelo bi mu i osobno vozilo.
Ispunio je prazninu ledine sa borićima u pozadini i kočoperi se kao velika stonoga koja je tek navukla novu obuću. Spreman čeka.
Dan se povukao na počinak i caruje noć. Šofer je oprao zube i noge jer ga žena onako nije pustila u postelju a onda se sklupčao uz ženinu stražnjicu igrajući se nožnim prstima oko njenih tabana da ih ugrije. Da nije oprao noge sad mu ne bi bili ledeni prsti, hm. Ona bi mu odgovorila laktom u bok kao naputak da je ostavi na miru.
- Je li onaj farabut iša' leć ili je još na kompjuteru.-
- Pusti maloga neka se zabavlja a i tata bi se teke zabavio.- Reče muž.
- Cc batali se ujutro se rano dižeš ae spavaj ae, 'si zaključao kamion.-
- Jesam ma kako ti okreneš odma' a, a dobro idem na brzinu odspavat da mogu sutra pičit, nooć.-
- I tebiii!-
Nastupila je tišina, san je neprimjetno osvojio tijela i muzicirao je hrk.
Nešto ga je probudilo, nekakav „škljoc“, "sanjao sam", pomislio je. Pogledao je na sat bilo je tek ura po ponoći. Mislio se što ga je to prenulo i još se jednom preslišao u mislima je li sve ostavio u redu, ma je. Hm, kad onaj mali vražić sa lijevog ramena šapuće onda nema mira?
Polako se izvuče i napusti sobu, obuče se i krene niz skale preko dvorišta ka kamionu.
Bješe noć ledena sa burinom. Oprezno se prikradao kamionu mada ga ništa nije navelo na sumnju, ipak. Pogleda rezervoare, ok. Onda mu se učinilo da je nešto čuo ... glasove, doduše tiho ma ipak su glasovi.
Šapat. Odakle dolazi?
- D ... j ... mm ...no zl ...?-
Kabina!
Tu smo dakle! Malo je razmislio i nečujno se povukao nazad prema kući, nije pametno riskirati i sam nastupiti šta znaš tko je unutra? Izvuče mobitel i pozove 92.
Pa jeba vam pas mater ne može se čo'ek pošteno odmorit....šta je ovo sve sami lopovi, banda, drogaši....ronzao je u sebi. Onda se lagano uputio niz put u susret patroli.
Nije trebalo dugo čekati jer je najbliža patrola, a u njoj je bio i susjed Mladen, brzo došla. Ogorčen i ljutit objasnio je o čemu se radi uz ono neizbježno. „Ma da ga ja uvatim vratom bi mu zavrnuo“. „Dobro dobro smiri se dat ćemo im mi papra bez brige“, bio je uvjerljiv susjed Mladen i naprave plan.
On će, polisman, navalit na vozačka vrata, njegova kolegica će čekati kod suvozačkih a Željko šofer će biti uz nju u slučaju potrebe.
Prišuljali su se.
Duboko udahne i istovremeno kad je povukao za kvaku sa vozačke strane povikao je: „Ne mrdaj policija“.
Uskočio je u kabinu mačjim skokom, pa tek mu je četrdesetdvije kad će biti „zvijer“ ako ne sad. Povuče zastor i onda nastade tajac....
Nakon par trenutaka oglasio se šofer Željko.
- Jes'li živ, šta je?-
- A jesam.- Snuždeno je odgovorio napuštajući kabinu.
- Šta je govori!- Pitao je šofer a i kolegica je napeto čekala odgovor.
- A šta je ... ništa, Đeletovci.-
- A? Šta su otamo došli?-
- C, onaj tvoj mlatimudan i ona moja vidra od ćere ispituju bušotine, traže naftu ....-
Lijepo je vrijeme pa je šteta spremati ručak kući i ja ti se najavim rodici da dolazim u posjetu.
Spremio sam fotić i u najlonskoj vrećici zeru kafe i keksa a u žepu papirić. Ne mogu bez papirića. Ustvari kod jedne rodice je stalno začepljen lavandin i ne smije se dirat pipa. Kod druge rodice nije zavidana školjka jer se često začepi kanalizacija pa se ne preporuča misliti na kakanje. Kod treće kad otvoriš špinu na lavandinu nestane svjetla u zahodu? Kod četvrte kad upališ svjetlo ne smiješ taknut ni jednu špinu da te ne ubije struja. A ko to more pamtit i ja zapisao.
Kad smo se rukovali i izbalili ušli smo u kuću pa sam okačio jaketu, uzeo papir u ruke i uputio se prema zahodu. Budno oko moje rodice je optalo moje pokrete, skužila je gdje sam se zaputio i pretekla me vičući: „Ae ne sramoti me evo ti papira na“ istrgla mi je oni papirić iz ruke i tutnula rolu zahodskog. Ae ti sad u zahod bez papirića?
Kad smo se dobro ispričali i prepunili trbušne rezerve složili smo se da je vrijeme kao stvoreno za prošetati pa smo se zaputili. Rodica je u maniri turističkog vodiča pokazivala i objašnjavala znamenitosti i čari svoga gradića.
- ....... Pa lijepo nam je ovdje mirno je, sve je blizu i more je tu, evo ovo ovdje će biti frizer...-
Ja se nagnem na staklo i ako je iznutra nalijepljen papir uvijek se nađe rupica za ćiriti, šta ćeš znatiželja, profi deformacija.
Bogami ima se što i vidjeti o-o. Ona se natrtila i zadigla krpice a rođo od iza radi, trudi se čoek ne moš reć da nije.
- Frane nu pogledaj.- nagne se i on pa zaćiri.
- Hehe.-
- Je li se ono šišaju a.-
- A šišaju nediljemi, hehe.-
Franina žena a moja rodica bila je dva koraka ispred pa reče.
- A rekla sam da je frizer samo nisam znala da su počeli ae Frane moga si i ti poć da te malo sredi kad smo već tu.-
- Hehe ne bi fala.-
- A šta bi ti Perice želio biti kad odrasteš?-
- Želio bih biti pilot i voziti veliki veliki avion!-
- A ti Ivice?-
- Ja ću biti doktor, učiteljice!-
- O, a ti Markiša?-
- Ja bih želio biti potpuno dlakav, sav sav sav.-
- A zašto Markiša?-
- Zato što i ja volim novce, moja sestra ima tako malo dlaka a ima puno.........-
Ima nečega što ne želimo priznati niti kao dijete a još rijeđe kao odrasli pa nas to pukne u nekim godinama bogtepita zašto. Dok smo bili djeca možda je to bilo radi straha, bila je trta i rijetki su koji će slobodno iznijeti svoj stav a posebno ako je malo kao slobodniji.
Kad odrastemo opet ima „nešto“, opet netko podiže znakove zabrane, stopira ili se uključuje matematika. Kalkulira se no ne znači da to i dalje ne spava u nama.
Nekada je dovoljno okrenuti se na drugu stranu pa da otvorimo vrata snu, da oživimo skrivenu želju i pustimo duha iz boce da ispuni ne samo našu nutrinu već i cijelu sadašnjost i korak ispred.
Ako se nije ispunila želja Perici i Ivici iz kojekakvih razloga od materijalnih, zdravstvenih i inih, dakle objektivnih razloga ali Markiši može, o da.
Žica je oduvijek postojala, zapeta, vidljiva i silna kao granica. Oduvijek je postojao život iznad i ispod nje a bogme neki vode život balansirajući po samoj žici.
Oduvijek postoji ona ljepota u životu kojoj stremimo, koja nam je uzor i želimo je dosegnuti.
Ako pak ne uspijemo u svojim željama i nadanjima ako je naš „avion“ odletio a doktor zapeo na slovu „d“ onda dolazi u „goste“ tuga koja nas dere kao tiha voda. Neke smjernice nam šapuću da smo dovoljno bili, da se „žica“ preobrazila u trokut ili kružnicu svejedno i zapravo se vrtimo gledajući sebi u pleća i bez da dotaknemo jezikom nos osjećamo bale u ustima, tada nas dobra laž ispunjava.
Tada počnemo odobravati postupke i način onih osoba koje su vodile svoj život ispod žice i nastojimo opravdati njihov bitak do te mjere da ih počinjemo hvaliti pa čak i diviti im se.
Tada se ponašamo kao da smo zaboravili sve ono dobro i pozitivno kod sebe samih koje nas mora odvajati od blata ma koliko mi bili humani ili skromni, spustimo se na razinu oseke. Zašto?
Slažem se, nije poanta života jašiti krokodila i musti državu ali bogme nije niti dopustiti sebi valjati se u blatu ma koliko bili siromašni i prazne novčarke.
Ja ne mogu izjednačiti svoju majku i ženu „slobodnijeg ponašanja“ koja za šankom pije sa mornarom a zatim ode pojesti pašta šutu sa seksom u toću predhodnika da bi se ponovo vratila za šank sačekati sljedećega.
Ma koliko me sotonizirali ja ne mogu izjednačiti te dvije vrste žena.
Ne, ne opravdavam muškarce.
Ja ne osuđujem ali ne mogu izjednačiti, ne mogu.
Mislim da je licemjerno prvenstveno prema sebi diviti se životu „ispod žice“ a živjeti naoko normalno jer to je patnja, jer je to ropstvo, zatomiti slobodu na koju imamo pravo koliko i na zrak.
Slobodno se otisnimo na pučinu ako želimo biti „kurva“ ali to nije bez straha jer nakon
nekoliko žestica kad je pamet pomućena Majka može vidjeti sina ili Ćaća svoju kćerku kako upravo
odlazi na paštašutu!
Družiti se nego šta pa makar to bili i roćkaši. I dok su djeca zabavljena igračkama u drugoj prostoriji, stariji, bili sretno rastavljeni ili ne, se obično opuste u trpezariji. Manje-više ovakvi susreti na meniju imaju piće-mezu-smijeh a čuju se i pikanterije koje nikada ne bi ugledale svijetlo noći da nije veselica. Ostale bi pohranjene u toplom trapu vremena konzervirane patinom zaborava. Idem posluhnut šta kažu ... šta kažu.
- „Ajme jes' to napravila nove zube?-
- A jesan ... 'su dobri a?-
- Ajme super su, koji ti je radija?-
- Isti što je i Nedi metnija... moram se doktoru nekako zafaliti s nekim darom, samo šta? Šta mislite da bi bilo dobro pokloniti mu a?-
- Mm, a daj mu teke.- Ubacio se domaćin nakon što je iskrenuo čašu crnoga.
- Ma znam to nego što da mu kupim za poklon“?-
- „Susid a šta si se ukutrija jel i tebi triba pomoć?-
- Aha.-
- Baš pomoć?-
- Ne ... usluga.-
- Usluga čija, možemo li pomoći.-
- Arhitektice.-
- Evo me tu sam samo reci.- Javila se mama od maloga Luke.
- Khm.-
- Šta, sređuješ kuću?-
- C, ne sređujem.-
- Pa što će ti arhitektica?-
- Za krevet.-
- „A 'eli ti se oni stariji zaposlija?-
- A je nekoga vraga, vozi u pekari.-
- Ae muči dobro je makar ima sebi za travu.-
- Ma šta pričaš? Ae muči ne penisiraj se“.-
- „'Esi li se što naučila parićavat?- (pita domaćin mladu od kuma koja se cijelo vrijeme mazi uz dragoga)
- C.-
- Baš ništa.-
- A-a.-
- Kako to, jaja znaš promutit a ne znaš ih pofrigat“?-
- „Doša nam je pop blagoslovit kuću a moj muž je taman nešto čistija na tavanu i vičem ja ozdola: Mužuu doša je pop šta ću? Da mu dam litru uja a?-
- A ća ti je u glavi ... daj mu teke nje e, nje će biti i u kolovozu a uja neće gospemi“.-
Neću više ispast će da se i ja penisiram a vi me slobodno zovite na veselice neću ja nikome kazati što sam čuo, kao da ste na pijaci rekli.
Ovo i je vrijeme rasprodaja, sniženja (snize sa gornje police na donju), kupovine i trošenja onoga čega se nema.
Veliki plakati (čuj plakati, a i štaš drugo u raskoraku žepa i ponude) na kojima piše „30%“, „40%“, „platiš 1 dobiješ 2“, a ne tako rijetko dobiješ i preko dva.
Ja pravim društvo Ćeri (nosim novčanik) a Ona vodi stariju i maloga razbojnika (5) kome valja kupit opremu za nogomet? Opremu za nogomet? Kad sam ja trkao za ... za ... čarapom, napunjenom kartušinom i krpetinom jedina oprema je bila svaki dan rascvjetali palac ili mali prst, rijeđe su oni drugi stradavali. Tako bi se rasvjetali da bi sličili na crveni karanfil i uvijek sam imao po koji nokat viška. No onda je to bilo dozvoljeno, mislim crvena boja, a sad se prodaje oprema za nogomet.
Štitnici za cipce, dres, kopačke i lopta. Ae nekako smo našli dres i štitnike za cipac ali nema kopački. U koloni po jedan stanemo uz blagajnu, ja na začelju, jasno ne. Mrvu sam zakolutao očima ali sam ostao na nogama.
- E što se čudiš a vi'š koja je to marka?-
Lako je meni za marku ma nije za kunu, ajmo dalje tražimo kopačke.
Opet poznata marka i akcija „plati 1 uzmi 2“. Zanimljivo, malo su podigli cijenu i stavili akciju pa ko se ulovi.
- Ajmeee vidi ovo .... evo i kopačkeee.-
- Kupite kopačke i odaberete nešto za sebe u istoj cijeni.- ljubazno će trgovkinja.
I odaberu kopačke i onda veli meni ae nađi nešto i za se, kad je u istoj cijeni.
- Ne bi ja za sebe.-
- Uzmi viš da je povoljno... ne kupuje se „kapa“ svaki dan.-
- Ma imam ja kapu ne bi ja.-
- Ajde šta ti je kad će ti se ukazat ovakva prilika, ae.-
I šta'š.
Probam tenisice, dobro, veli prodavačica da onda plaćam one skuplje, hehe. Onda je opet proradila mašta moje ćeri.
- A kad je tako ja ću za sebe naći nešto u ovoj cijeni sa kopačkama a ti uzmi te i uzet ćemo još jedne za moga muža i tako mu je ubrzo rođendan.-
- Ali....-
- Nemoj se misliti ovo samo što nije mukti.-
I odabere ona za sebe i one za maloga razbojnika i za muža i one moje,uf, i onda unučica milo gleda.
- Ajme nismo tebi ništa uzeli.... ae i ti izaberi pa ćemo onda uzeti i sestri ae kad je 'vako mukti.-
Uglavnom mi smo izašli vani sa kutijama obuće ne bi reć' da smo stonoge.
E tako, zahvaljujući tome „mukti“ sad mi je kapa na glavi, „kapa“na nogama,
kapa mi pot sa čela a propuh u žepu i dijeta na pijatu.
Noćas sam sretan, sretan ali ne euforičan. Sretan jer nisam razočaran, sretan jer je pobijedio razum.
Velika, ogromna zasluga napose pripada Kaptolu i svakako moje veliko i iskreno hvala jer su svojim opredjeljenjem i mudrošću nepogrešivo odabrali stranu za koju su se zdušno zalagali.
Naime onog trenutka kada je njihov odabranik napustio Kaptol bilo je jasno da su odlučili zavesti svoje ovčice i ne samo ovčice već čitavo stado i svojim opredjeljenjem odvesti na krivi trag, zavarati svoje blago sitnoga zuba.
Oni su svojom mudrošću i nepogriješivim instinktom računajući na urođeni čovjekov „dišpet“ „e neću tako-nego ovako“ odabravši bandićevu stranu zapravo dali glas Josipoviću, rekli ne kriminalu, ogradili se od mafije i tako pomogli da pobjedi razum.
Sada živimo u tržišnom kapitalizmu ja bih rekao drpiznom kapitalizmu i čovječji klikeri ma koliko bili zabetonirani onim socijalističkim sustavom morali su biti razgibani i moralo se početi misliti svojom glavom da bi se preživjelo, da bi se opstalo. A kada se misli glavom onda dogme popuštaju, onda vjera doživljava preobrazbu jer u vjeri se nema što mislititi već vjerovati.
Dakle jedan dio vjernika ili bolje rečeno građana katoličke vjeroispovjesti koji su primorani misliti svojom glavom ostao je na otvorenom, van tora, bez pastira, bez podrške svoje crkve.
Sad se nameće pitanje, ako je Crkva doista mislila ono što je i rekla i stala na jednu stranu a da to nije bio taktički potez, da to nije bio manevar, onda je zapravo izigrala svoje stado, svoje vjernike. Zapravo je odbacila od sebe veliki, veliki dio svojega stada. Prezrela, odrekla nas se, rascijepila nas je, podjelila.
Roditelji nikada ne smiju pokazati privrženost jednom djetetu. Roditelji svoju ljubav moraju dijeliti na jednake kriške svakom rođenom.
Eto dragi moji biskupi i svećenici, ne dijelite nas, ne odbacujte nas, ako lošije vidite stavite oćale jer vidjeti morate kao što i ovaj narod mora konačno početi promišljati svojom glavom.
Čestitke gospodinu Josipoviću na pobjedi i dobre želje za početak jednog novog razdoblja u njegovom životu a bome se nadam i u novom životu svih nas.
Znamo a i On zna da upada u „kašetu brukava“, da ga čekaju znoj i suze ali i zna da ima našu podršku, da je snaga naroda uz njega. Sretno!
Update.
Što je AGNOSTICIZAM?
"Idealističko filozofsko učenje koje poriče mogućnost spoznaje objektivnog svijeta, u stvari nema ničega što se ne bi dalo spoznati; postoje samo stvari i pojave prirode koje na dotičnom historijskom stupnju razvitka nauke još nisu spoznate; historijska praksa, naučno
predviđanje, i podčinjavanje prirodnih sila čovjeku opovrgavaju agnosticizam."
AGNOSTIK je pristalica agnosticizma. Dakle nije LUCIFER i nije neprijatelj vjere on poštuje opredjeljenje drugoga. Naša službena Crkva ga je predstavila kao LUCIFERA?
Tek je počela ova „dva nula jedan nula“ a već se toliko toga pretumbalo da se ne može stić pratit. Sinoć je drivo u stilu haranbaše davši čvorugu stražarima upao u prostorije stranke i održao presicu. Vratijaaa se Šimeeee di je ....
Danas nije niti došo na sastanak u stranci a izletio je iz nje. Eto što ti je brzina, peta.
Sinoć je u sučeljavanju na pitanje kome bi dao Nobelovu nagradu za mir Bandić sigurnim glasom kazao:
„Onome tko je izmislio lijek za neku tešku bolest“.
I danas naslovi u novinama s upitnikom na kraju. I novinari su zatečeni misleći da se malo pogubio, ali nije. On je dalekovidan, puno puno dalekovidan, toliko dalekovidan da vidi iza okuke. Sjetite se kako je reko da je odredio postati predsjednik onog dana kad je postao gradonačelnik i onda je znao da mora nositi svijeće, biti bogoljub, novcoljub, bocoljub i ostali ljub što se ispostavilo ispravnim jer sve te ljubavi sad vrlo dobro koristi u kampanji a „hlebinci“ to piju kao limunadu.
Sjetite se da ga je „službena crkva“ prihvatila objenoške jer im je napravio rektoskopiju i sad ga svi svećenici protežiraju kao najboljeg kandidata i sve vjernike pozivaju da dođu na besplatnu skopiju da ne bi napravili kardinal-nu griješku.
Sasuo drvlje i kamenje na suparnika što je povukao SVOJE novce iz banke a kad mu je g. Josipović odgovorio kontrom da se rastavio od žene da bi otkupili oba stana e onda je to uvreda preko koje se ne može preći i traži ispriku božemiprosti kao da mu je ženu oklevetao recimo da voli piti a ne njega za kriminal ili je i to u duhu velikog vjernika.
Jesmo balkanci daštasmo jer prihvaćamo samo bukače i silu. Mi ili većina „mi“ ne znamo cijeniti tihi govor razuma, staloženost i argumente ali se zato uzdiže na pijedestal sve što je preliveno govnima jer to dolazi iz naroda.
I nije falio, dobro je mislio kad je reko kome bi dodjelio „Nobela“ jer tu je nagradu namjenio sebi!
Siguran da je on taj što je izmislio lijek za naše bolesno društvo uvjeren je da „Nobel“ ide njemu.
Sjetite se da je već dao napraviti poprsje u bronci u nekoliko primjeraka, svoje naravno, i to je bilo puno prije izbora, zna čo'ek. On je to davno odredio po onoj crnogorskoj odakle i vuče korijene, „ili pukovnik ili pokojnik“.
I dok on mota sarme ja sam prošetao po pijaci i zaustavio se kod banka sa brokulom, šta ću kad je volim. Do brokule su bile i one miće glavice kupusa i ja pitam.
- Pošto je brokula?-
- Dvanaest dvanaest, koliko ćemo.-
- A ova brokulica pošto je?-
- To je prokulica.-
- I reko sam brokulica.-
- Ovo je brokula... B, kao Bandić, a ovo je prokula ... P, kao... kao... vagina.-
- Aaaaa, meni je to potpuno isto !-
