|
Ja gost
Lijepo je vrijeme pa je šteta spremati ručak kući i ja ti se najavim rodici da dolazim u posjetu.
Spremio sam fotić i u najlonskoj vrećici zeru kafe i keksa a u žepu papirić. Ne mogu bez papirića. Ustvari kod jedne rodice je stalno začepljen lavandin i ne smije se dirat pipa. Kod druge rodice nije zavidana školjka jer se često začepi kanalizacija pa se ne preporuča misliti na kakanje. Kod treće kad otvoriš špinu na lavandinu nestane svjetla u zahodu? Kod četvrte kad upališ svjetlo ne smiješ taknut ni jednu špinu da te ne ubije struja. A ko to more pamtit i ja zapisao.
Kad smo se rukovali i izbalili ušli smo u kuću pa sam okačio jaketu, uzeo papir u ruke i uputio se prema zahodu. Budno oko moje rodice je optalo moje pokrete, skužila je gdje sam se zaputio i pretekla me vičući: „Ae ne sramoti me evo ti papira na“ istrgla mi je oni papirić iz ruke i tutnula rolu zahodskog. Ae ti sad u zahod bez papirića?
Kad smo se dobro ispričali i prepunili trbušne rezerve složili smo se da je vrijeme kao stvoreno za prošetati pa smo se zaputili. Rodica je u maniri turističkog vodiča pokazivala i objašnjavala znamenitosti i čari svoga gradića.
- ....... Pa lijepo nam je ovdje mirno je, sve je blizu i more je tu, evo ovo ovdje će biti frizer...-
Ja se nagnem na staklo i ako je iznutra nalijepljen papir uvijek se nađe rupica za ćiriti, šta ćeš znatiželja, profi deformacija.
Bogami ima se što i vidjeti o-o. Ona se natrtila i zadigla krpice a rođo od iza radi, trudi se čoek ne moš reć da nije.
- Frane nu pogledaj.- nagne se i on pa zaćiri.
- Hehe.-
- Je li se ono šišaju a.-
- A šišaju nediljemi, hehe.-
Franina žena a moja rodica bila je dva koraka ispred pa reče.
- A rekla sam da je frizer samo nisam znala da su počeli ae Frane moga si i ti poć da te malo sredi kad smo već tu.-
- Hehe ne bi fala.-
|
