Zima zmajeva

Došla sam u Camelot baš kad je zahladnjelo. Studeni vjetrovi vladali su ulicama, svaki zapuh je bio hladniji od prethodnog, a svaki je ledio krv u žilama. Ljudi su pričali da zima nikada nije došla tako iznenada, niti tako hladna. Vatre su gorjele po čitave dane i noći, a ipak se bilo teško ugrijati.

Ja sam imala tu sreću da sam bila travarova učenica, i sukladno tomu živjela kod njega. A camelotski travar, Gaius, je živio u dvorcu, u kojem je u svakom slučaju bilo toplije nego u raštrkanim gradskim ulicama. Osim mene, Gaius je imao još jednog učenika - Merlina. Merlin i ja smo bili različiti kao nebo i zemlja: on neuredan, ja pedantna, on stalno upadao u nevolje, ja ih se vješto klonila... Ali, postojalo je nešto po čemu smo nas dvoje bili identični - i Merlin i ja mogli smo (i znali) koristiti magiju. Istu onu magiju koja je u Camelotu već dugo vremena bila najstrože zabranjena, a svaka njezina uporaba rezultirala je jednom jedinom kaznom - smrću. Naravno, pod uvijetom da vas netko uhvati na djelu i prijavi stražarima, princu, nekom od kraljevih uhoda ili pak kralju samom.

Kad smo već kod princa, Merlin je osobni sluga Njegova Visočanstva, a to je postao spasivši Arthura od jedne prilično gadne čarolije, koju mu je bila namijenila čarobnica čijeg je sina kralj Uther ubio. Pretjerala bih kad bih rekla kako se Arthur i Merlin ne podnose, ali neporeciva je činjenica da si, ponekad, stvarno idu na živce. A kad si njih dvojica idu na živce (odnosno, da budem precizna, kad Arthur Merlinu ide na živce), najčešće sam ja ta koja nastrada. U jednoj takvoj prilici počinje i ova priča.

"Arabella!", viknuo je Merlin iako sam od njega bila udaljena svega dva metra.
"Šta je?! Ne viči, za ime svijeta, nisam gluha!", odvratila sam mu i nastavila praviti reda među knjigama i papirima o tisuću različitih stvari.
"Gdje je lišće jedića?", upitao je normalnim tonom.
"Otkud bi ja to trebala znati?! Tvoj posao je sušenje bilja, ja s tim nemam nikakve veze!"
"Pa gdje si ga stavila jučer, nakon što si se vratila iz šume?"
"A što te navodi na pomisao da sam u toj prokletoj šumi našla ijednu jedinu biljku? Merline, zima je počela, jedine biljke koje se trenutačno mogu iskoristiti su borovi.", otresla sam se na njega.
"U redu, priznajem, zaslužio sam ovo. Oprosti. Ali Arthur je zadnjih dana nepodnošljiv!", ispričao se.
"E pa tvoj posao, dragoviću, je da ga smiriš i urazumiš, zar ne? Nisi njegov osobni sluga samo kako bi za njega kuhao i spremao."
"Tu si u pravu..."
"Pa što onda čekaš? I što će ti, uostalom, jedić?", upitala sam konačno.
"Mah, jedan vitez se otrovao nekom biljkom, a kako jedan otrov pobija drugi... Nadao sam se da bi to moglo pomoći.", pretpostavio je, a ja sam ugledala stručak osušenog jedića na jednoj polici s biljem. Nakratko sam zastala i osluhnula, a kada iz hodnika nisam začula nikakav zvuk, podigla sam ruku, uperila pogled u otrov i prizvala ga. Osušena biljka meko je sletjela na stol pored mene.
"Koji god otrov da je u pitanju, cvijet bi trebao biti dovoljan. Sve više od toga bi moglo imati suprotan učinak.", podsjetila sam ga.
"Znam, ne brini. Hvala, vidimo se kasnije!", pozdravio me i izašao van.

Kratko nakon Merlinovog odlaska, Gaius se vratio.
"Bella, možeš li odnijeti ove biljke gospi Morgani? Ponovno ju muče noćne more.", pružio mi je vrećicu.
"Da, naravno.", nasmiješila sam mu se, uzela vrećicu, zaogrnula se debelim plaštem i izašla van. Morgana možda jest živjela u dvoru, ali ja sam do njezinih odaja mogla doći samo preko dvorskog dvorišta ili gradske tržnice.

Bila sam brza jer sam se htjela što prije vratiti toplini vatre, ali u toj me namjeri omelo neko komešanje na tržnici. Zastala sam da vidim što se događa, a prizor koji sam ugledala nakratko me skamenio. Kralj je beživotno ležao na tlu, Merlin nekoliko koraka dalje od njega, a Arthur je stajao leđima pribijen uza zid, dok se mladić koji ga je držao u stupici pripremao zadati mu posljednji udarac. Bilo mi je bjelodano jasno što će se sljedeće dogoditi i reagirala sam nagonski.

Posegnula sam u skute svoje haljine i iz korica izvukla jednostavan, ali oštar bodež. Kratko sam naciljala napadačevu ruku i zavitlala bodež svom snagom. Koji tren kasnije tržnicom se prolomio bolan vrisak, a mladić je pao na koljena. Moj bodež je, očito, pogodio metu. Pritrčala sam Merlinu i opalila mu nekoliko oštrih pljuski, nakon kojih je počeo nešto neuvislo mrmljati pa sam se s olakšanjem posvetila kralju. Iz Merlinove torbe sam izvukla čuturicu s vodom i malu količinu istresla Utheru na lice. Zatvorila sam čuturicu i vratila ju u Merlinovu torbu dok sam čekala da se kralj u potpunosti probudi. Krajičkom oka sam primjetila da je Arthur onesposobio svog napadača i sputao mu ruke na leđima.
"Arabella!", mladić je iznenađeno progovorio. Skamenila sam se.
"Poznaješ ovog čovjeka?", strogo me upitao Arthur.
"Da, Visočanstvo... On mi je... brat...", odvratila sam mu zatečeno, u mislima proklinjući Iana i čitav današnnji dan.
"Ozlijedila si vlastitoga brata kako bi spasila princa... Takav pothvat svakako zalužuje neku nagradu... A vama dvojici ženska ruka nikako neće biti naodmet. Čestitam, djevojko.", rekao mi je kralj nakon što ga je Merlin podigao na noge, a stražari se konačno pojavili. Nakon toga se, uz pratnju, vratio u dvorac.

"Dobro, koji je tebi vrag?! Jesi ti normalan?!", okomila sam se na Iana, kojem su stražari svezali ruke.
"Smiri se, Bella.", Merlin mi je stavio ruku na rame. "Nema koristi od vikanja, nema mu spasa. Ako ga i ne ubiju, ostatak života provest će u tamnici.", dovršio je, a stražari su odveli Iana.
"Što je značilo ono da "vama dvojici ženska ruka neće biti naodmet"?" Utherove riječi su mi tek sad došle do svijesti.
"To znači da sad imaš isti posao kao i ja.", Merlin mi se nasmijao.
"Dok god to ne uključuje kuhanje, svejedno mi je.", obojicu sam ih prostrijelila pogledom.
"Arabella, zar ne?", upitao me Arthur. Kimnula sam. "Znaš li, možda, tumačiti proročanstva?", upitao je.
"Mogu pokušati.", slegnula sam ramenima. Tržnica je bila pusta, a nas troje smo otišli u Arthurove odaje.

"Arthure, zašto ste tako sigurni da je to proročanstvo?", upitao je Merlin dok je ovaj prekapao po pergamentima na svom stolu.
"Zato što ne može biti ništa drugo.", konačno je izvukao komad pregamenta i pružio mi ga. "Izvoli." Uzela sam pergament u ruke.
"Dvjesto pedeset i dvije Lune
Nakon što posljednji Čuvar nestane
Doći se studen najhladnija
I trajati onoliko ljeta
Koliko nekad bijaše Čuvara.", pročitala sam proročanstvo. Nšto mi se tu činilo poznato.
"Luna... Luna predstavlja Mjesec, zar ne?", upitala sam ih.
"Dvjesto pedeset dvije Lune su onda dvjesto pedeset dva mjeseca. Ako godina ima dvanaest mjeseci...", mozgao me Merlin. "To je onda dvadeset i jedna godina." Neke su stvari sjele na mjesto pa sam upitala:
"Kad... Kad je ubijen posljednji zmaj koji je nekad živio u Camelotu?"
"Ne puno prije mog rođenja, zašto?", odvratio je Arthur.
"A koliko Vi sada imate godina?", nastavila sam.
"Dvadeset jednu... Zašto, o čemu se radi u tom proročanstvu?" Svi komadići slagalice su se posložili, a ono što sam shvatila pogodilo me toliko da sam morala sjesti.
"Prevedeno na današnji jezik... Dvadeset i jednu godinu nakon što posljednji zmaj bude ubijen, doći će zima koja će biti duga onoliko godina, koliko je nekad u Camelotu bilo zmajeva.", objasnila sam.
"Zima zmajeva.", iznenađeno je zaključio Merlin - nas svoje smo taj izraz nedavno bili pronašli u jednog knjizi o magiji. Arthur nas je zaprepašteno pogledao, a onda počeo navaoditi imena zmajeva.
"Mislim da nijednog nisam zaboravio.", rekao je tiho nakon što ih je sve nabrojio. Meni je srce zastalo na trenutak.
"Ako je tako Arthure, onda se pripremite, i pripremite se dobro. Jer ova će zima trajati petnaest godina."

_____________________________________________________________________________________________

Eto, konačno prepisah ovu pričicu... Trebalo mi je prilično vremena, počela sam oko pola 1, a sad je već i 3... Mada mislim da je to ono automatsko mijenjanje vremena, ne trebaju mi valjda dva ipol sata da prepišem 5 rukom pisanih stranica velike bilježnice... Nisam baš toliko spora :P

Sretan Uskrs svima koji ga slave, uživajte u posljednjim danima proljetnih praznika i ostajte mi i dalje zdravi, veseli i čili

Voli vas
Bella

Oznake: prica

31.03.2013. u 00:49 · Penny for your thoughts? (13) · Isprintaj · #