Moj život u Bavarskoj

U Bavarskoj se jako puno radi. Bavarci su sve samo ne dosadni. Hrana je ukusna. Festivali su odlični. Sve što ih veseli pretvore u tradiciju, a i nisu tako hladni kako se nama čini.

Radi se od 9 ujutro do 5 popodne. Naravno, radno vrijeme varira od branše do branše, ali općenito je to nekakva radna forma. Dolaskom na posao pečatira se kartica, sve je precizno,u brojkama, slovima, na papiru, dokumentirano, arhivirano. Na posao se ne kasni. Na posao dolazite uredni, uvijek malo ranije i ne pričate o privatnim stvarima. Cilj je obaviti posao najbolje što možete i postaviti standard na najveću razinu. O pogreškama i primjedbama priča se otvoreno, iza svake pogreške stoji ime i prezime i morate biti spremni preuzeti odgovornost za svoje propuste. Kritike nisu napad na vašu osobnost, one su konstruktivne u cilju boljeg obavljanja posla i taj dio ja još učim. Studenti su poprilično samostalni, rade i financiraju svoje školovanje, izlaske, putovanja i druženja. Roditelji su tu kada zatreba, ali se ipak nadaju kako ste sa 23 godine dovoljno samostalni da im ne kucate na vrata zbog nedostatka novca ili neplaćenih računa. Od malih nogu roditelju svoju djecu odgajaju na način da izrastu u sposobne, samostalne, snalažljive i hrabre ljude koji će uz dobro obrazovanje i više nego pristojnu plaću biti u mogućnosti priuštiti si kvalitetan život. Pojam neoženjenog tridesetpetogodišnjaka koji živi s roditeljima ne poznaju. Pitala sam, stvarno ne poznaju.



Živim u prekrasno opremljenom potkrovlju obiteljske kuće na tri kata i dijelim svoj život s ljudima koji su Bavarci. Kad sam tužna pozovu me u dnevni boravak na kavu, kad sam bolesna skuhaju mi čaj, kad otključavam ulazna vrata dočeka me osmijeh. Nisu emocionalno uštogljeni i itekako reagiraju na moje raspoloženje, probleme, potrebe. Naravno, radi se o osobnom iskustvu i smatram da nije potrebno naglašavati kako ima različitih tipova ljudi.

S obzirom na dugi radni tjedan jako se vesele festivalima, koncertima, kinu, izlascima, večerama te druženjima vikendom.

Najpoznatiji festivali u Minhenu;

- Fašnik, karneval u Minhenu
- Festival jakog piva (Starkbierfest)
- Proljetni festival (Frühlingsfest)
- Oktoberfest (festival piva)
- Christkindlmarkt (Božićni sajam)
- Tollwood winter festival (Multikulturalni festival koji obuhvaća kulinarske specijalitete, piće, muziku, show, prodaju hand made predmeta)



Festivali se najčešće održavaju u prostranim šatorima na Theresienwiese ( Terezijine poljane, livade ), koje su smještene svega par stanica s-bahnom/u-bahnom/tram-om od centra grada.





Statua Bavarie datira iz 19. stoljeća te predstavlja snagu i slavu Bavarske. U visoko uzdignutoj ruci drži vijenac od hrastovog lišća i ponosno gleda na cijeli Theresienwiese.

Za vrijeme trajanja festivala ( Oktoberfest, Frühlingsfest, Starkbierfest) grad je prepun turista i traži se slobodna soba, krevet, kauč,fotelja, pod. Posjetitelji dolaze obučeni u tradicionalnu bavarsku nošnju; Dirndl za žene te Lederhosen za muškarce.

Oktoberfest je tu već 200 godina, ostali festivali su se tokom vremena ustalili i postali razonoda dok se čeka onaj najbitniji - Oktoberfest. Sve se vrti oko piva. Pivo je hrana, piće, kultura, tradicija, druženje.





Bit festivala je u druženju, upoznavanju novih ljudi, pivu, slavljenju tradicionalnih vrijednosti i opuštanju od napornih radnih tjedana.

Upoznavanje novih ljudi u Minhenu je poprilično jednostavno. Potrebni su vam osmijeh, pozdrav i krigla piva/čaša koktela. Nisam odavno vidjela takvu jednostavnost. Uz malo sreće velika je vjerojatnost da ćete naići na ljubitelje knjiga, fotografija, filmova, putovanja, planinarenja. To su mahom prezaposleni, mladi ljudi koji nemaju vremena sjediti i ne raditi ništa. Kave su im poprilično stran pojam, ali će vas rado pozvati na šetnju parkom ili bicikliranje.

U svom boravku u centru Bavarske upoznala sam raznorazne ljude; od nagrađivanih kuhara, doktora, psihologa, računovođa, IT stručnjaka, bankara, turističkih radnika...
U sjećanju mi je ostala prekrasna mlada žena koja je nakoh 10 godina napornog rada odlučila doživjeti nešto sasvim novo. Dala je otkaz na poslu, odjavila stan, spakirala stvari i otišla na put koji je trebao trajati par mjeseci. U Minhen se vratila nakon 3,5 godine kada je konačno proputovala Ameriku, Aziju, Europu i Afriku te upoznala onu pravu i istinsku sebe. Na moje pitanje da li se bojala ostaviti sve i otići tek tako,odgovorila mi je; "Bojala čega?". Upoznale smo se na druženju za strance, koje se organiziralo svake srijede na različitim lokacijama. Pod istim krovom okupili bi se mladi ljudi iz svih krajeva svijeta; od Mexica i Bolivije preko Finske i Irske pa sve do Japana i Kine. Imali su jednu zajedničku točku - bili su stranci u Minhenu. I samo to je bilo dovoljno da se nađu uz šalicu kave i provedu večer slušajući tuđe životne priče. S nekim ljudima se nikada više nisam vidjela, s nekima samo osjetila neopisivu povezanost te nas danas veže prijateljstvo. Na taj način u moj život ušetale su neke divne žene, srodne duše bez kojih ne bih mogla zamisliti svoj život. Ne samo da su ušetale nego su me obogatile, naučile nečem novom i pokazale mi kako je život nepredvidiv. Jedna od njih je u Boliviji, mlada, jaka, kreativna i puna želje za rušenjem ograničenja i stereotipa, druga je odnedavno tu pod istim oblakom, samo 30 min vlakom od mene. Uvijek se pitam kakav bi mi život bio da sam te neke srijede ostala na kauču i gledala televiziju. Ne znam, ne želim znati.



Tu sam naučila još nešto - doručak je najbitniji obrok u danu.

Dakle, sve počinje od namaza, šunke, sira, voća i štrudela od jabuka u umaku od vanilije.







Ono najvažnije što sam naučila vezano je za pojam različitosti. Ljudi su različiti, kako imaju različitu boju kose tako ih krasi i različita energija. Neki streme ka poslovnom uspjehu, neki putuju i lutajući skupljaju životno iskustvo. Apsolutno je nebitno kakvi ljudi prolaze pored vas, najbitnije je da od svakoga imate priliku nešto naučiti i da ti isti ljudi imaju priliku učiti od vas. Ne osuđivati. Slušati. Slušati zatvorenih usta i otvorenih ušiju. Slušati.

Ne želim se pitati što bi bilo da ostanem srijedom doma na kauču.

Jeste li ikada jeli burger od škampi i mesa sa zapečenim sirom? Jeste li probali pire uz pureće meso, dinstane rezance od paprike i umak od krastavaca i vlasca? Danas sam u prekrasnom društvu zalutala na Truck food festival i još jednom sebi pokazala koliko je lako prigrliti svijet.

Ne, nije bilo lako spakirati se i doći tu, ne nije svaki dan med i mlijeko, ne nisam svježa i naspavana, ali sam pronašla sebe.
Zar ne bi to trebao biti smisao života?

Irska - Zeleni otok

Irska mi je ostala o posebnom sjećanju. Toplina, raznolikost, kultura, običaji, boje, mistika, očuvana priroda, ovce i vilenjaci. Irska je stol s puno ladica. U svakoj ladici nešto novo,drukčije i ostavlja bez daha.

Dublin je glavni grad, te ujedno i kulturno,ekonomsko i administrativno središte Otoka. Ulicama Dublina posebnu čar i okvir daju vrata u boji, koja su ujedno i zaštitni znak ove prijestolnice. Rapsodija boja prekrasan je uvod u sve ono što Irska nudi.



Svoj boravak u Dublinu započela sam krem juhom od mrkve i đumbira posluženoj uz crni kruh sa sjemenkama i maslacem. Ukoliko vas put ikada odvede u Dublin, poslije juhe od mrkve odšetajte do National Leprechaun Museum. Ulaskom u muzej dobiti ćete kostim, par natuknica o svojoj ulozi i priliku za sudjelovanjem u interaktivnoj predstavi u kojoj će vam zaposlenici muzeja, igrajući glavne uloge, na jako zanimljiv način prezentirati obje strane irskog misticizma. Onog bajkovitog ali i uvrnutog i izopačenog. Sudjelovanje u predstavi je moguće uz bolje poznavanje engleskog jezika ili barem uz jako dobro razumijevanje. Bez ikakvog straha se upustite i zakoračite u mračne podrume muzeja, jer vam sama posjeta pruža jako puno informacija i daje nekakav bolji uvid u folklor Irske.

Pubovi su odličan izbor za predah, piće, jelo.Uz bogati izbor piva uvijek možete stati u red za gotovu hranu i probati nešto novo. Porcije su velike i sve što sam probala bilo je i više nego ukusno. Od pirea, kuhanih krompira, mesa, salate pa do gotovo tradicionalnih košarica sa pečenim pilećim krilcima i raznim umacima.

Top10 pubova u Dublinu;

1. The Brazen Head
2. O'Donoghue's
3. The Long Hall
4. McDaid's
5. L Mulligan Grocer
6. Toner's
7. The Cobblestone
8. The Stag's Head
9. Farrington's
10. Palace Bar



Pola svog boravka u Dublinu provela sam izvijene glave promatrajući šarene kantice sa cvijećem i viseće pitare koji ulicama daju poseban štih.



Duh Molly Malone još uvijek lebdi nad Dublinom. Tako barem kažu. Upravo na odlasku od statue Molly Malone do nas se došetao mladi gradski vodič i svojoj grupi na fenomenalan način predočio značenje i bit njenog karaktera. Uz glasno pjevanje i ples lakše se uči o povijesti grada.





Kilmainham Gaol je zatvor izgrađen 1796. godine koji je pretvoren u muzej te ga se definitivno isplati obići. Nakon vođene ture vrata su vam otvorena i možete odšetati kuda god poželite. Ćelije su različite. Status zatvorenika određivao je veličinu ćelije te komfort. Radi što lakše borbe s bolestima ćelije nisu bile zagrijavane.

I kada poželite prirodu, mir i zelenilo, autobusom se zaputite do litica Moher. Nazivaju ih ravnodušnim stražarima Irske. Grdosije koje se izdižu iz mora, prkose jakim naletima vjetra i predstavljaju najimpresivniju prirodnu znamenitost Irske, okupljalište su brojnih turista.





Pašnjaci, livade, zelenilo, povratak u vrijeme kada internet i tehnologija nisu bili uvučeni u svaki poru naše svakodnevnice. Turizam Irske je fascinantan. Satima smo se vozili okruženi beskrajnim zelenim površinama, ovcama i kućicama u cvijeću. Nisam uspjela primjetiti ni jedan shopping centar. Vozač autobusa je rekao kako ćemo zasigurno vidjeti dvije duge. I vidjeli smo. Kako je to znao? Kaže da je vilenjak. Možda.



Ne, to nije sve, ali neke stvari morate otkriti i sami. Vilenjake i bajke svatko doživi na svoj, poseban način.

Čizme skitaljke

Putovati sam počela spletom okolnosti. Zvijezde su se posložile. Tokom godina prioriteti su se promijenili. Postala sam osoba koja će rado kupiti knjigu i hodati svijetom u istrošenim cipelama a punoga srca. Putovanja su knjige u 3D verziji. Neopisiva mogućnost učenja, upoznavanja tradicija, kultura i običaja, izlaženje iz standardnih okvira, upoznavanja samoga sebe. Odlazak u nepoznato daje mogućnost potpuno drukčijeg pogleda na mjesto u kojem smo odrasli, na ljude kojima smo okruženi i na sve ono što u životu imamo/posjedujemo. Slažem se, trava nije zelenija negdje drugdje. Zelenija je tamo gdje je zalijevamo. Ali...povremenim gibanjem skupljamo znanje, iskustvo, emocije i multi-kulti poznanstva koja nas u svakom pogledu obogaćuju.









Rubrika - Jeste li znali?



- U Bavarskoj je na Veliki petak zabranjeno i kažnjivo plesanje u javnosti te glasno slušanje muzike
- Gaudi je ostavio nacrt svojim sljedbenicima kako bi dovršili Sagradu Familiu po prvotnoj zamisli
- Unutar katedrale Notre Dame nalazi se velika plastična konstrukcija u koju možete ubaciti papire u raznim bojama te
napisati na čemu ste sve zahvalni.
- Jedan od najvećih parkova na svijetu smješten je upravo u Minhenu, Englischer Garten
- Veličanstveni dvorac Neuschwanstein inspirirao je Walta Disneya za Trnoružičin dvorac
- Maximilian II. je prilikom obnavljanja svojih rezidencija okupljao ne samo restauratore, već i kazališne slikare
- Sissi je bila bliska rođakinja Ludwigu II.
- Konstrukcija Eiffelovog tornja teži 7 300 tona, te do vrha vodi ukupno 1665 stepenica. Osnovu tornja uključuje i 50
tona antikorozivne troslojne boje kojom se premazuje svakih sedam godina. Boja se periodično mijenja. Na prvom katu
su interaktivne konzole na kojima se može vidjeti koja boja će se upotrijebiti u budućim premazima.
- Ukoliko u grčkom restoranu naručite musaku, dobiti ćete zapečene patliđane i mljeveno meso preliveno bešamelom i posluženo uz tradicionalni grčki umak od jogurta i krastavaca
- Londonski most (London Bridge) bio je naseljen u vrijeme kada je izgrađen; na njemu su bile postolarske, krojačke,
kovačke radnje (ukupno 138 radnji) te je ljudima služio kao radni i životni prostor
- Borough market je poznati londonski market na kojem možete kušati hranu iz svih dijelova svijeta; od bavarske weisswurst (tradicionalne bavarske kobasice) do indijske curry piletine, danske čokolade, te brojnih delicija i specijaliteta pripremljenih od ljudi koji izvorno potječu i tih krajeva
- Ukoliko se ikada zateknete u Irskoj, lako je moguće da vam daju kostim i plašt i odvedu vas u podrume u kojoj ćete slušati priče o mitskim bićima
- Skadarsko jezero se nalazi na granici Crne gore i Albanije te je najveće jezero na Balkanu
- Montmartre je sjeverni i ujedno najviši dio Pariza, glavnog grada Francuske (nadmorska visina 127 m), sa kojeg se pruža pogled na ostale dijelove grada. Sačuvao je izgled starog grada Pariza sa krivudavim ulicama i starim kućama. Očuvani su i vinogradi. Na Montmartreu nalazi se i crkva Sacré-CSur, na čijem se prostoru nalazi i poznato groblje Montmartre na kojem su sahranjene brojne poznate osobe. Taj dio grada se naziva i umjetničkim dijelom Pariza a posebna zanimljivost je postojanje galerije osebujnog umjetnika Salvadora Dalija.
- Bospor dijeli Istanbul na dva dijela; azijski i europski. I svi ponosno ističu da su europljani.

Za muzeje, kazališta, kina, predstave, ulaznice, prijevoz i kvalitetne informacije potrebno je i nešto novaca, ali i dalje smatram kako se radi o ljestvici prioriteta. Dobre terenske čizme, fotoaparat, prave informacije, želja da saznate što više i hrabrost da ponekad skrenete s planiranog puta definitivno pružaju više od nove garderobe i kave na rivi. Pružaju mogućnost duhovnog rasta, osobnog usavršavanja i ogromnu platformu informacija koja će vam jasno pokazati koliko je vaše postojeće znanje ograničeno. To izlaženje iz dobro poznatih okvira dovodi u život prijatelje sa svih strana svijeta koji više ili manje ostaju trajno prisutni.

Svaki povratak kući je drukčiji. Nikada to nije vraćanje na staro. Gotovo uvijek se radi o otkrivanju nečeg novog i promatranju stare okoline iz potpuno nove perspektive. I to je samo znak da je nešto naučeno. Nešto novo. Nešto drukčije. I dokle god novcima mogu kupiti iskustvo, rado ću se odreći novih cipela i torbi.

Neka nova dimenzija

Jeste li ikada bili Clare koja čeka Hanryja da dođe iz 1987. godine?
Jeste li ikada bili Katerina Sarafoglou koja uz voštane svijeće šije haljine bogatim plemkinjama?
Jeste li ikada bili Mercedes Ramirez koja pleše flamenko pod čarobnim tornjevima Alhambre?

- Ja jesam.

Živim u gradu u kojem se čita. U vlaku ili tramvaju, na ulici, u parku, uz kavu, na proljetnom suncu, kući uz svjetlost svijeća. Jeste li ikada promatrali nekoga u vlaku 'ko je potpuno zadubljen u knjigu i pitali se 'ko je zapravo ta osoba u tom trenu? Možda radnik na farmi, vojni pilot, prosjak, PR manager pred razvodom, seoska učiteljica? Čitanje daje mogućnost ulaska u jednu sasvim novu dimenziju, proširuje vidike, produbljuje emocije, dodaje iskustvo, razvija moždane vijuge, oblikuje izražavanje i stavlja nam na raspolaganje cijelu paletu uloga i karaktera koji razvijaju maštu i poklanjaju nam jedan novi početak sa svakom otvorenom knjigom.

A kome ne bi trebao jedan sasvim novi početak tu i tamo?

Neke jako hladne nedjelje provela sam u Starbucksu, sjedeći pored prozora uz knjigu i kavu s cimetom. Okružena ljudima a nekako dovoljno sama da mogu biti netko drugi, makar dok ne popijem kavu.



Knjige koje su me ostavile pod velikim dojmom;

• Jojo Moyes - Posljednje pismo tvoga ljubavnika
• Victoria Hislop - Povratak, Nit, Otok
• Paulo Coelho - Zahir, Preljub, Brida, Alkemičar
• M.Scott Peck - Put kojim rjeđe se ide
• John M. Templeton - Knjiga životnih zakona
• Laurent Gounelle - Čovjek koji je tražio sreću

Čitajte. Poklonite sebi novu ulogu i naučite nešto novo.


- Anthony Doerr

Oznake: čitanje, knjige